Znanje o Sudnjem danu

            Znanje, kada će nastupiti Sudnji dan, spada u skrivene stvari, koje ne zna niko drugi osim Uzvišenog Boga; kao što nas na to upućuju razni Kur’anski ajeti i Poslanikovi hadisi (kazivanja).

              Znanje o tome je Allah, slavljen neka je On, ostavio samo za sebe, tj. u svom tajnom znanju, i o tome nije ništa obznanio, čak ni Svom bliskom anđelu gavrilu, a ni poslanom Poslaniku; tako da ne zna niko, osim Uzvišenog Allaha, kada će nastupiti Sudnji dan.

            Poslanik ﷺ je mnogo govorio o Sudnjem danu i njegovim stanjima, tako da su ga ljudi zapitkivali kada će se on desiti; a on ih je obaviještavao da je to tajna, koju ne zna niko osim Allaha, slavljen neka je On.

            Kur’anski ajeti su se spuštali, obznanjujući da je poznavanje vrijemena nastanka Sudnjeg dana, od stvari koje je Allah, slavljen neka je On, ostavio samo za Sebe.

            Od toga ćemo navesti riječi Uzvišenog:  Pitaju te o Smaku svijeta kada će se zbiti. Reci: “To zna jedino Gospodar moj, On će ga u njegovo vrijeme otkriti, a težak će biti nebesima i Zemlji, sasvim neočekivano će vam doći”. Pitaju te kao da ti o njemu nešto znaš. Reci: “To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna”. (Kur’an, sura  El-Earaf, 187.)

            Uzvišeni Allah naređuje Svome poslaniku Muhammedu ﷺ da obavijesti ljude da je znanje o Smaku svijeta jedino kod Allaha, slavljen neka je On, On Jedini zna njegovo pravo stanje i kada će se ono zbiti; a to ne zna niko od stanovnika nebesa i Zemlje; kao što kaže Uzvišeni:

             Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: “To jedino Allah zna!” A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu!” (Kur’an, sura  El Ahzab, 63.)

                       I kaže Uzvišeni: Pitaju te o Smaku svijeta; “Kada će se dogoditi?” Ti ne znaš, pa kako da o njemu zboriš, o njemu samo Gospodar tvoj zna. (Kur’an, sura  En-Naziat, 42-44.)

            Konačno znanje o Smaku svijeta je jedino kod Allaha, slavljen neka je On. Da Allah, slavljen neka je On, nije odredio tako, ne bi pitao melek Džibril ﷺ Allahovog Poslanika ﷺ o vrijemenu kada će nastupiti Smak svijeta – prema onome što nam je navedeno u podužem hadisu između Džibrilaﷺ i Poslanika ﷺ

            Rekao je Poslanik ﷺ,: Ništa upitani nezna više od onoga koji ga pita.”

            Melek Džibril nije znao kada će nastupiti Smak svijeta, a isto tako ni Muhammed ﷺ.

             Isto tako, Isaﷺ ne zna kada će nastupiti Smak svijeta, samim tim što će se on spustiti na Zemlju pred sami Smak svijeta, jer je on jedan od velikih predznaka Smaka svijeta, kao što ćemo, ako Allah da spomenuti.

            Učenjaci Ahmed, Ibn Mad`e i Hakim prenose od Abdullaha ibn Mes’uda, Allah bio s njim zadovoljan, od Poslanika ﷺ da je rekao: “U noći Isra sam se susreo sa Ibrahimom Musaa i Isaa.” Rekao je: “Spominjali su ono što je u vezi sa Smakom svijeta, i svoje misli i pitanja su usmeravali poslaniku Ibrahimuﷺ a on je rekao: ‘Ja ništa od toga ne poznajem’, nakon toga su upitali Musu ﷺ a on je odgovorio: ‘Ja ništa od toga ne poznajem’; nakon toga su upitali Isaﷺ a on je odgovorio: ‘Što se tiče njegove neizbežnosti, to niko drugi ne zna sem Allaha, slavljen neka je On, kao i o tome kada će me Allah, slavljen neka je On, upoznati da se pojavio Dedžal. Rekao je: A sa mnom će biti dve britke sablje, pa kada me on vidi  topiće se, kao što se olovo topi (na vatri). Rekao je: potom će ga uništiti Allah, slavljen neka je On.’”[1]

            Ovo su najodabraniji poslanici, koji ne poznaju kada će nastupiti Smak svijeta.

            Imam Muslim prenosi od Džabira ibn Abdullaha da je rekao: Čuo sam Poslanika ﷺ kako govori mjesec dana pre smrti: “Pitate me o Smaku svijeta? Uistinu je znanje o njemu samo kod Allaha, kunem vam se Bogom nema danas ni jedne žive osobe koja će doživjeti sto godina”.

            Ovaj hadis negira mogućnost da je Poslanik ﷺ znao kada će nastupiti Sudnji dan, nakon što ga je pitao Džibrilﷺ o njemu.
Ibn Kesir je rekao: “Ovo je nepismeni Poslanik, poglavar svim poslanicima, zadnji Poslanik, Allahov spas i mir bio na njemu, Poslanik milosti, Poslanik pokajanja, Poslanik herojstva, posljednji Poslanik, povjerenik, sakupljač, onaj koji sakuplja ljude ispred sebe; prema njegovim rečima koje su navedene u “Sahihu” , u hadisu kojeg prenosi Enes i Sehl ibn Sead, radijallahu anhum:

 “Ja i Smak svijeta smo poslani kao ovo dvoje”, uspoređujući svoje prste – kažiprst i onaj koji ga sljedi (srednji prst).

            Nakon svega ovoga što smo naveli od Poslanika ﷺ Allah, slavljen neka je On, mu naređuje da znanje o nastanku Smaka svijeta usmeri samo Njemu, kada bude bio upitan o tome; govoreći mu: “Reci: “ To samo Allah zna, ali većina ljudi ne zna”. (Kur’an, sura  El-E’araf 187)

            Onaj ko tvrdi da je Poslanik ﷺ znao kada će nastupiti Smak svijeta je veliki neznalica, samim tim što Kur’anski ajeti i Poslanikovi hadisi upućuju na suprotno.

            Ibn el- Kajjim je rekao: “Neki od onih, koji se smatraju učenjacima ovog vrijemena, govore: Allahov Poslanik ﷺ je znao kada će nastupiti Smak svijeta; otvoreno iznoseći laži i zadovoljavajući se onim što im nije dato.

            Odgovaramo im onim što je rečeno u hadisu Džibrila ﷺ: “Upitani o njemu ništa bolje nezna od onog koji ga pita”! Oni žele ovaj odgovor Poslanika ﷺ da iskrive i protumače: Ja i ti znamo kada će on nastupiti.

            Ovo je najveća zabluda i najgnusnije iskrivljenje. Zar da Poslanik ﷺ bude znaniji od Allaha, slavljen neka je On? I zar da odgovori onome za koga su mislili da je Arap (melek Džibril): Ja i ti znamo kada će nastupiti Smak svijeta. Na ovo će “neznalica” odgovoriti kako je Poslanik ﷺ znao da je njegov sagovornik Džibril. Allahov Poslanik ﷺ iskren u svom govoru, kada kaže: “ Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nikada mi nije došao Džibril u nekom od oblika a da ga nisam poznao, osim u ovom (sadašnjem) obliku”.[2]

            U drugoj predaji stoji: “Nije mi se nikada pre ovo pričinilo”. “Pozovite mi i povratite arabljanina; otišli su ga potražiti, ali ga nisu našli.

            Nakon izvesnog vrijemena, Poslanik ﷺ je saznao da je njegov sagovornik bio Džibrilﷺkao što kaže Omer: Bio sam veoma nestrpljiv, pa mi je rekao Allahov Poslanik : “O Omere! Da li znaš ko je onaj što je postavljao pitanja?”[3] Osoba će možda reći: Poslanik ﷺ je u vrijeme pitanja znao da je on Džibril, ali to nije rekao svojim ashabima (sljedbenicima) osim nakon izvesnog vrijemena.

            Govor u hadisu: “Upitani o njemu ništa bolje nezna od onog koji ga pita” uopštava svakog upitanika i njegovog sagovornika. Što bi značilo da svaki onaj koji pita o Smaku svijeta i onaj koji odgovara imaju isti status.

            Isto tako; ne bi imalo nikakve svrhe spominjati predznake Smaka svijeta i obaviještavati upitanika, ako je on upoznat o njima, povrh toga što on ne pita o njegovim predznacima.

            Još čudnije od svega ovoga je govor Sujutija u svom djelu “El-Havi” , u kojem obrazlaže među ljudima poznati hadis : Poslanik ﷺ  neće u svom grobu ostati više od hiljadu godina.

            On kaže: “Ja dajem odgovor na taj hadis da je netačan i da nema nikakve osnove”.

            Još se spominje da je napisao (Sujuti) knjigu o tome, koju je nazvao: “Otkrovljenje prekoračivanja ovog ummeta (naroda) hiljadu godina”; u tom djelu je rekao:

            Prvo: Predanja nas upućuju da vek ovog ummeta prelazi hiljadu godina, dok ovo povećanje još nije dostiglo razdoblje od pesto godina. Nekim putevima (predanjima) se navodi da je vijek trajanja ovog svijeta sedam hiljada godina, a da je Poslanik , poslan krajem šest – hiljadite godine.

            Potom spominje neke proračune rezultirajući da u osnovi ne može da bude dužina veka hiljadu i pesto godina; navodeći hadise i predanja na koje se oslanja i to svoje mišljenje potvrđuje.

            Od tih hadisa je i ono što prenosi Et-Taberani u “El-Kebiru” od Dahhaka ibn Zemela el Džuhenija, da je rekao: Sanjao sam san, pa sam ga ispričao Allahovom Poslanikuﷺ navodeći hadis: Video sam sebe sa tobom o Allahov Poslaniče na minberu koji je imao sedam stepenica. Ti si bio na posljednjoj stepenici. Na to mu je odgovorio Poslanik ,: “Što se mimbera tiče sa sedam stepenica, kojeg si video, a mene na njegovoj zadnjoj stepenici; to znači da dužina ovog svijeta (dunjaluka) iznosi sedam hiljada godina a ja sam poslan u zadnjoj hiljaditoj godini”.

            Još spominje (u ovoj svojoj knjizi) da ovaj hadis prenosi El-Bejheki u svom djelu “Ed-Djelail”. Suhejl spominje da je lanac prenosilaca slab (daif) , ali da se on prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, tačnim predajama; pa da ga je Et-Taberi proglasio tačnim njegovu sadržinu i to je  potvrdio nekim od predaja.

            Sujuti dalje tumači i obrazlaže hadis “a ja sam poslan u zadnjoj hiljaditoj godini” rečima: Veliki deo ummeta se nalazi u sedmoj hiljaditoj godini, kako bi se podudarilo s onim što sljedi, tj. da je on (Poslanik  poslat krajem šeste hiljadite godine. Kada bismo tvrdili da je on poslat početkom sedme hiljadite godine, onda bi veliki predznaci Smaka svijeta, kao što je: Dedždžal, silazak Isaaizlazak Sunca sa Zapada, trebali su se već dogoditi-pojaviti pre više od sto godina; kako bi Smak svijeta nastupio navršetkom sedme hiljadite godine. Ali ništa se od toga još nije desilo, što bi nas dovelo da ostatak od sedam hiljada godina iznosi oko tri stotine godina.[4]
Ovo je rezime Sujutijinog govora – Allah mu se smilovao – koji je u direktnoj suprotnosti jasnom Kur’anu i vjerodostojnim hadisima; u kojima se navodi da dužinu ovoga svijeta (dunjaluka) ne zna niko drugi osim Uzvišeni Allah, slavljen neka je On.

            Kada bi mi znali dužinu ovoga svijeta, onda bi zasigurno znali kada će nastupiti Smak svijeta. Ali još pre (u prethodnom izlaganju) smo saznali da njegov nastanak niko ne zna osim Jedinog Allaha, slavljen neka je On.

            Isto tako, sadašnjost pobija tu činjenicu. Mi se nalazimo u petnaestom hidžretskom veku, a još se nije pojavio Dedždžal i nije sišao Isaa alejhi selam. Sujuti navodi da se spominje pojava Dedždžala navršetkom stote godine, te da će se potom pojaviti Isaﷺ koji će ga ubiti. On će na Zemlji ostati još četrdeset godina. Ljudi će, nakon izlaska Sunca sa Zapada, ostati još sto dvadeset godina. Između dva puhanja u “Rog” iznosi razdoblje od četrdeset godina. Što sve skupa iznosi neophodnih dve stotine godina. Po njegovim rečima, ako bi se sada pojavio Dedždžal, mora proći dvesta godina. To bi značilo da nastanak Smaka svijeta bude nakon hiljadu i šesto godina.

            Sve ovo nam ukazuje netačnost svih hadisa u kojima se spominje dužina ovoga svijeta (dunjaluka).
Ibn Kajjim u svom djelu “El-Menaru-l-Munif” spominje celokupne stvari potrebne za razumevanje lažnih i izmišljenih hadisa; pa kaže: “Među tim hadisima su oni koji su u direktnoj suprotnosti sa jasnim Kur’anom, kao što je hadis koji govori o dužini dunjaluka. U njemu se spominje njegova dužina sa sedam hiljada godina, a da se mi nalazimo u sedmoj hiljaditoj godini. Ovo nam jasno ukazuje na njegovu neistinitost. Kada bi on bio vjerodostojan, onda bi svako od nas znao da do Smaka svijeta ostaje još samo dvesta pedeset i jedna godina”.[5]

            Ibn Kajjim je živeo u osmom hidždžretskom veku, kada je izgovorio ove reči; što znači, da je od tog vrijemena prošlo više od šesto pedeset i dve godine, a još nije došao kraj ovome svijetu.

            Ibn Kesir kaže: “Sve što se nalazi u knjigama Israilijata i sljedbenika Knjige (hrišćana i jevreja) od preciziranja onoga što je proteklo hiljadama i stotinama godina, veliki deo učenjaka se jednoglasno slaže da je to mišljenje neistinito i neosnovano. Taj njihov stav je utemeljen i jasan. U jednom od hadisa se kaže: “Dunjaluk (ovaj svijet) je jedna sedmica od ahiretskih (onaj svijet) sedmica”. Ovaj hadis, isto tako nije vjerodostojan; kao i svaki u kojem se precizira vrijeme nastanka Smaka svijeta.”[6]

            Kao što niko ne zna kada će nastupiti Smak svijeta, tako niko ne zna kada će nastupiti njegovi predznaci. Sve ono što nas upućuje da će se te godine dogoditi to i to a u toj godini će se desiti to i to je netačno i neosnovano; jer početak računanja vrijemena (po muslimanskom računjanju) nije počelo u vrijeme Poslanika ﷺ nego ga je odredio Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu.

            To je bilo njegovom dosetljivošću, tako što je počeo da ga računa od iseljenja (hidžre) Muhammeda ﷺ  iz Mekke u Medinu.

Kurtubi kaže: “Sve ono što nas je obavijestio Poslanik da će se dogoditi od događaja i iskušenja, sigurno će se dogoditi. Ako bi to hteli da preciziramo sa godinom, onda bi nam bio potreban neki od vjerodostojnih hadisa, kojim bi presekli svako opravdanje. U to ulazi i određivanje nastanka Smaka svijeta. Zasigurno niko ne zna koje će godine ono nastati; niti u kojem mjesecu će biti. Mišljenje da će ono nastati u petak, u vrijeme kada je Allah, slavljen neka je On, stvorio Adema . Ali, koji petak? Tačan njegov datum ne zna niko sem Allaha, slavljen neka je On, Koji nema sudruga i suparnika. Isto tako, niko nezna tačno kada će se pojaviti veliki predznaci Smaka svijeta, samo Allah, slavljen neka je On, to sve zna.”[7]

Fusnote:

[1] Hadis bilježi Ahmed 5/189.

[2] Hadis bilježi Ahmed, 1/314-315.

[3] Hadis bilježi Muslim, 1/159.

[4] El- Havi, 2/88.

[5] El-Menaru-l-munif, str. 80.

[6] En-Nihaje, 1/15.

[7] Tezkiratu fi ehvali-l-mevta ve umuri-l-ahire, str. 628.

 

Izvor: “Predznaci Sudnjeg dana” Jusuf b. Abdullah b. Jusuf el-Vabil

About Islam

Pogledaj takođe

Pravila lijepog ponašanja prilikom upućivanja dove i uzroci njenog primanja

Pravila ponašanja prilikom upućivanja dove su mnogobrojna, i islamski učenjaci su naširoko govorili o ovom …