Poziv Istine
Prvi znak da je srce zdravo i da voli Uzvišenog Gospodara je da Ga se često sjeća i spominje, jer ono što je u srcu manifestuje se na jeziku i u djelima.
I dok se u borbi, za post i namaz daju olakšice, Uzvišeni Allah naređuje da se Njegovo ime što više spominje, pa kaže: O vjernici, kada se s kakvom četom sukobite, smjeli budite i neprestano Allaha spominjite da biste postigli ono što želite! (Kur’an, 8:45)
U znake zdrava srca spada i to što ono ne prestaje svome vlasniku naređivati da se pokajanjem obrati Allahu i sa Njim poveže vezom ljubavi, bez čijeg zadovoljstva i blizine nema života, spasa, uživanja, ni radosti. Ono se sa Njim osjeća sigurnim, uz Njega smiraj nalazi, kod Njega se sklanja, Njemu se raduje, na Njega se oslanja, u Njega pouzdava, od Njega se nada i Njega boji.
Njegovo spominjanje mu je i hrana i oprema, a ljubav prema Njemu i čežnja za Njim život, slast, uživanje i radost. Obaziranje na drugog i vezanje sa drugim mu je bolest[1], a povratak Njemu lijek. Zato se ono, kada upozna svoga Gospodara, kod Njega smiri, osjeća sigurnim, oslobodi nemira i zabrinutosti koju niko do Allah ne može ukloniti.
U znake zdrava srca spada i to da se tijelo u služenju (ibadetu) zamori, a da to srcu ne dojadi. Tako je Allahov Poslanik ﷺ znao toliko dugo klanjati da bi mu noge otekle. Onima koji su ga na to upozoravali, samo je odgovarao: “Pa zar neću biti zahvalan rob?!” (Muttefekun alejhi)
Čistota srca je da se ono ispuni ljubavlju prema Uzvišenom Gospodaru, jer ko voli Allaha, voli da Mu i služi. Takvome je ljubav prema Allahu opskrba za srce i hrana za dušu.
U znake zdrava srca spada i to da njegov vlasnik čezne i žudi za činjenjem ibadeta svom Gospodaru više nego što gladan žudi za jelom i pićem. Kada čovjek osjeti slast ibadeta on bez toga više ne može.
U znake zdrava srca spada i to što se, kada stane na namaz, rastereti briga za ovim svijetom, u njemu nalazi zadovoljstvo i uživanje i teško mu pada kada mora da ga završi. U tome smislu Allahov Poslanik ﷺ je rekao: “…a radost mog oka je u namazu.” (Nesai’, Ahmed, Hakim)
U znake zdrava srca spada i to da mu je izgubljeno vrijeme u nepokornosti žalije više nego škrtici imetka, jer je vrijeme čovjekovo najveće bogatstvo, budući da za svaki tren života može kupiti vječnu riznicu. Zato njegovo gubljenje, traćenje i trošenje u ono što donosi propast, sebi mogu dopustiti samo najmaloumniji i najgluplji ljudi.
U znake zdrava srca spada i to da vodi računa o kvalitetu svojih djela, jer smisao nije u mnoštvu djela, već u njihovom kvalitetu i čuvanju od onoga što ih kvari.
U znake zdrava srca spada i to da ako propusti neki dobrovoljni ibadet, koji svakodnevno čini, rastuži se više nego kada pohlepni izgubi dunjaluk, jer gubitak ovog naspram onog svijeta nije ništa, budući da će sva dobra ovog svijeta prije ili kasnije nestati, a da ono što je kod Allaha ne prolazi i ne nestaje, kao što Uzvišeni kaže: Ono što je kod vas – prolazno je, a ono što je kod Allaha – vječno je. (Kur’an, 16:96)
Kada bi čovjek propustio priliku da u kratkom vremenu umjesto određene količine imetka zaradi dvadeset i sedam puta više, i to u svome mjestu, jako bi se ožalostio. Onome, ko propušta priliku da klanja namaz u džematu, gdje je namaz za dvadeset i sedam puta vrjedniji od pojedinačno obavljenog namaza, ukoliko ga to uopće ne boli, najbolji je znak da mu je srce bolesno.
U znake zdrava srca spada i to da kada se čovjek osami osjeća čežnju prema Uzvišenom Allahu.[2]
U znake zdrava srca spada i to da su mu Allahov govor i govor o Allahu od svega najdraži, kao što se od Ibn Mes‘uda t prenosi da je rekao: “Ko hoće znati da li voli Allaha, neka se provjeri sa Kur’anom, pa ako se ispostavi da voli Kur’an, onda voli Allaha, jer je Kur’an Allahov govor.”
Ovo su bili znaci zdrava srca. To su ujedno i znaci ljubavi prema Uzvišenom Gospodaru, jer čistota srca se ogleda u njegovoj ispunjenosti ljubavlju prema Stvoritelju i pokornosti Njemu. Bez toga nema njegove čistote. Jer, oko je stvoreno da gleda, uho da sluša, jezik da govori i kuša, a srce da voli Uzvišenog Allaha i da Mu robuje. Ono samo tako može biti sretno i smireno, jer ako zavoli nekoga drugog mimo Uzvišenog Allaha i za nekoga se drugoga veže, tada ga čekaju: propast, nesreća, brige i jadi. Sreća na ovom i na budućem svijetu zavisi od čistote srca, a nesreća od njegove pokvarenosti.
[1] Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, kaže: “Sve za što se čovjek veže i što zavoli mimo Allaha, ono će ga žestoko kazniti, jer svako ko zavoli nešto mimo Allaha biva kažnjen time tri puta u ovom životu: biva kažnjen time prije nego što to postigne, a kada to postigne biva kažnjen strahom da to ne izgubi i da to ne prođe, i da se to ne pokvari i ne poremeti, i plaši se raznih stvari koje se tome suprotstavljaju. A kada to izgubi, onda mu kazna biva još veća, i ovo su tri vrste kazne na ovom svijetu.” (Vidjeti: El-dževabul-kafi)
[2] U tom smislu je rečeno: “Kako su jadni stanovnici dunjaluka. Napustili su ga a da nisu probali niti osjetili njegove najbolje blagodati.” Neko upita: “Koje blagodati?” Bi mu rečeno: “Ljubav prema Allahu, spominjanje Njega u samoći, čežnja za susretom sa Njim, poznavanje značenja Njegovih imena i osobina…”
Odlomak iz knjige “Lađa Mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti”
Priredio: Irfan Hajrudin Klica, prof.
Skinite knjigu u PDF-formatu:
