Znaci prijateljstva i ljubavi prema vjernicima

 

Od znaka prijateljstva i ljubavi prema vjernicima jeste pomaganje muslimana životima, imetkom i jezikom u onome što im je potrebno kada su njihova vjera i dunjaluk u pitanju. Uzvišeni kaže:

A vjernici i vjernice su prijatelji i zaštitnici jedni drugim… (Kur’an, Et-Tevbe, 71.)

A ako vas zamole da ih u vjeri pomognete, dužni ste im u pomoć priteći… (Kur’an, El-Enfal, 72.)

Saosjećanje sa njima u bolu i radosti. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Primjer vjernika u svojoj međusobnoj ljubavi, saosjećajima i milosti, je poput primjera jednog tijela, kada se jedan organ razboli, cijelo tijelo obuzme nesanica i groznica.“[2]

„Vjernici su kao jedna čvrsta građevina, jedan drugog podupiru i jačaju“, a zatim je isprepletao svoje prste (slikovito prikazujući). [3]

Da ih savjetujemo, da im želimo dobro, da ih ne varamo. Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, je rekao:

„Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi sebi.“[4]

„Ne zavidite jedni drugima, nemojte, namamljujući jedni druge, povećavati cijene robe, ne mrzite se, ne okrećite jedni drugima leđa, nemojte se jedni drugima nametati u kupoprodaji i budite, Allahovi robovi, braća. Musliman je muslimanu brat: ne čini mu nepravdu, ne ostavlja ga na cjedilu i ne omalovažava ga. Bogobojaznost je ovdje“ – pa je pokazao na svoja prsa tri puta. „Dovoljno je zla čovjeku da omalovaži svoga brata muslimana. Muslimanu je zabranjena krv muslimana, njegova čast i njegov imetak.“[5]

Međusobno poštovanje, cijenjenje, nezakidanje njihovog prava i nesramoćenje. Uzvišeni kaže:

O vi koj i vjerujete, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. l ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! Ružno je nazivati nekoga imenom koje znači neposluh Allahu, nakon vjerovanja! A oni koji se ne pokaju – oni su zaista zulumćari. O vi koji vjerujete, klonite se mnogih sumnjičenja, neka su sumnjičenja, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrlog brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah je, zaista, Onaj Koji stalno prima pokajanja i milostiv je. (Kur’an, El-Hudžurat,11-12.)

Da budemo sa njima u poteškoći i blagostanju, suprotno od licemjera, koji su sa vjernicima samo u blagostanju, a koji ih u poteškoći ostavljaju. Uzvišeni kaže:

One koji iščekuju šta će biti s vama: pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni kažu: “Zar nismo bili uz vas?” A ako sreća posluži nevjernike, onda govore njima: “Zar vas nismo mogli pobijediti i zar vas nismo odbranili od vjernika?”  (Kur’an, En-Nisa, 141.)

Posjećivanje i voljenje susreta i sastajanja sa njima. U hadisi-kudsiju se kaže: „Moja ljubav je obavezna prema onima koji se posjećuju radi Mene.“[6] A u drugom hadisu stoji da je neki čovjek krenuo da posjeti svoga brata Allaha radi, pa mu je Allah na njegovom putu postavio meleka, koji ga upita: „Gdje ideš?“ Ovaj reče: „Da posjetim svoga brata Allaha radi.“ Melek ga upita: „Je li ti on kakvo veliko dobro učinio?“ „Nije – odgovori čovjek – „Osim što sam ga zavolio Allaha radi.“ Na to melek reče: „Doista sam ja Allahov izaslanik tebi da te obavijestim da i tebe Allah voli kao što ti njega voliš.“[7]

Poštovanje njihovih prava, nenametanje u njihovoj kupoprodaji i nenametanje u njihovoj kupovini, nudeći veću sumu prodavcu da bi on robu prodao nama, a ovaj se već nagodio sa njim, ne prositi ženu nad njihovom prošnjom, niti se ispriječavati između njega i dobara kojima su prije nas prišli. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „…I neka se čovjek ne nameće u trgovanju na kupoprodaju svoga brata i neka ne prosi ženu nad prošnjom svoga brata…“[8], a u drugom rivajetu se kaže: „…i neka se ne nameće u trgovini na nagodbu svoga brata, nudeći veću sumu prodavcu da bi je njemu prodao.“

Blagost prema slabima među njima, kako kaže naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Nije od nas ko ne poštuje naše starije i nije milostiv prema našim mlađima.“[9]

Također je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: „Da li ste vi pomognuti ili opskrbom darovani zbog nečeg drugog osim zbog nemoćnih među vama?“[10] A Uzvišeni kaže:

Budi čvrsto uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer u želji da naklonost Njegovu zasluže, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovome svijetu… (Kur’an, El-Kehf, 28.)

Upućivanje dove i traženje oprosta za njih. Uzvišeni kaže:

Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i za vjernice! (Kur’an, Muhammed, 19.),

Također Allah navodi riječi vjernika:

“Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla…” (Kur’an, El-Hašr, 10.)

 

[1] Hidžra može biti iz ulice u drugu ili iz jednog naselja u drugo, nastupa kada čovjek osjeti da nije u mogućnosti nesmetano ispoljavati svoju vjeru i kada utjecaj sredine biva negativan na njega i one za koje je odgovoran, a nije ga u stanju ublažiti ili otkloniti samo svojim djelovanjem. U suštini to je bijeg iz pokvarene sredine u zdravu.

[2] Bilježi Muslim.

[3] Bilježi Buhari.

[4] Bilježi Buhari.

[5] Bilježi Muslim.

[6] Bilježi Malik u Muvetti, a Ibnu-l-Qajjim kaže u djelu Hašijetu-s-sunen: „Lanac ovog hadisa je pouzdan.“

[7] Bilježi Muslim.

[8] Bilježi Buhari.

[9] Bilježi Bejheki u Šu’abul-Iman.

[10] Bilježi Buhari.

 

ŠEJH SALIH IBN FEUZAN IBN ABDULLAH EL-FEUZAN