Poziv Istine
Šehadet Muhammedun resulullah znači sljedeće:
- Vjerovanje u sve o čemu nas je Poslanik ﷺ obavijestio,
- pokornost njegovim naredbama,
- ostavljanje svega što je zabranio,
- te obožavanje Allaha samo na način kako je on to propisao i činio.
Onome ko u svomu životu ne sprovede ovo značanje svjedočenje ovih riječi nije potpuno, a ponekada ga može odvesti i u nevjerovanje.
Prvo: Vjerovanje u sve o čemu nas je Poslanik ﷺ obavijestio
Uzvišeni Allah izabrao je poslanike kako bi dostavili Njegovu poslanicu. Svi poslanici su zaštićeni od laži i greške u onome što prenose od Allaha. Iskrenost je svojstvo svakog poslanika. Upravo zbog toga, naš Poslanik ﷺ opisan je svojstvom sadik masduk, odnosno iskreni, onaj koji samo istinu govori i kome se mora vjerovati.
Dakle, jedan od temelja vjerovanja jeste vjerovanje u sve ono o čemu nas je Poslanik ﷺ obavijestio. Uzvišeni Allah kaže: On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje. (En-Nedžm, 3-4.)
Zbog toga je dužnost povjerovati Poslaniku ﷺ kada je u pitanju njegovo dostavljanje Kur’ana i Sunneta, jer u suprotnom svjedočenje njegovog poslanstva neće biti validno.
Pogledajmo samo u visoki stepen i status koji je ostvario Ebu Bekr es-Siddik iskazujući istinsko vjerovanje u Poslanika ﷺ tako što je povjerovao u sve što je Poslanik ﷺ rekao.
Prenosi se da je Aiša kazala: „Kada je Poslanik ﷺ imao noćno putovanje iz Mekke u Jerusalem (el-isra), ljudi su pričali o tome, te su neki upitali Ebu Bekra: ‘Šta misliš o svome drugu koji tvrdi da je u času noći otišao do Jerusalema?’ Ebu Bekr tada reče: ‘Je li on to, sigurno, kazao?
Ako je on to rekao, onda je istina ono što tvrdi.’ Upitaše ga: ‘Vjeruješ mu da je otišao do Jerusalema i pred sabah se vratio kući?’ Ebu Bekr odgovori: ‘Da, ja mu vjerujem, i više od toga. Vjerujem u objavu koja mu sa nebesa dolazi jutrom i večerom.’ Zbog toga je nazvan Es-Siddik (Iskreni).“ (Hakim)
Drugo: Pokornost Poslaniku ﷺ u onome što je naredio.
Treće: Ostavljanje onoga što je Poslanik ﷺ zabranio.
Svjedočenje da je Muhammed Allahov poslanik nije potpuno ukoliko se ne pokori njegovim naredbama, i ukoliko se ne ostave njegove zabrane, a razlog tome je taj što je on sve te naredbe i zabrane upravo dostavio od Uzvišenog Allaha i on je taj koji je dostavio ispravnu vjeru.
Pokornost Poslaniku ﷺ ujedno je i pokornost Allahu, tako da onaj ko se ne pokori Poslanikovim ﷺ naredbama i zabranama nije se pokorio ni Allahovim i nije na ispravan način primijenio istinitu vjeru u svome životu, a također i njegovo svjedočenje da je on Allahov poslanik nije potpuno ispravno.
Uzvišeni Allah kaže:
O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku. (En-Nisa, 59.)
Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu. (En-Nisa, 80.)
Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite. (El-Hašr, 7.)
Uzvišeni Allah je na trideset tri mjesta u Kur’anu naredio da budemo pokorni Poslaniku ﷺ te nam je saopštio da bez pokornosti njemu ne možemo ući u Džennet, i da nepokornost njegovim naredbama vodi ka Vatri.
Postavlja se pitanje: Kako neko može svjedočiti da je Muhammed Allahov poslanik, tj. da je dostavio naredbe i zabrane od Allaha, a da to ne potvrdi svojom pokornošću njemu? Nema važnosti niti vrijednosti govora bez potvrde djelima.
Četvrto: Obožavanje Allaha na način kako je propisao i činio Poslanik ﷺ.
Uzvišeni Allah veli: A nisam stvorio džine i ljude osim da Mi robuju (ibadet čine). (Ez-Zarijat, 56.)
Način ibadeta je propisan Objavom i nemoguće ga je spoznati osim putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Način ibadeta ne može se određivati idžtihadom. Upravo zbog toga, svjedočenje da je Muhammed Allahov poslanik obuhvata i obožavanje Allaha na način kako je propisao i činio Poslanik ﷺ.
Onaj ko svjedoči da je Muhammed ﷺ poslanik i dostavljač poslanice, mora da mu se pokori u načinu obavljanju ibadeta. To je, ustvari, značenje da Allaha obožavamo samo na način kako je propisao i činio Poslanik ﷺ.
Poslanik ﷺ veli:
„Klanjajte onako kao što ste vidjeli da ja klanjam.“ (Buhari)
„Uzmite od mene obrede hadždža.“ (Muslim)
Poslanik ﷺ naređuje nam da Allaha obožavamo onako kako je on to činio, a on je to činio onako kako mu je Allah naredio.
Također nam je pojasnio da svaki ibadet koji nije u skladu sa njegovom praksom neće biti primljen, kazavši: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“ (Buhari i Muslim)
Ispravno svjedočenje da je Muhammed Allahov poslanik biva samo onda kada se ibadet čini na način koji je u skladu sa njegovom praksom, jer on je od Allaha dostavio taj način.
Zato onaj ko prizna i vjeruje da je on poslanik, mora da svoj ibadet uskladi sa njegovom praksom i onim što je od njega do nas preneseno.
Ibadet nije ispravan ukoliko se sa Sunnetom ne usuglasi u šest detalja: način, količina, vrsta, vrijeme, mjesto i razlog.
Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga druga: Šehadet
