Poziv Istine
Najljepša stvar u životu je da čovjek bude zadovoljan sa onim što mu je Allah podario od dunjalučkih blagodati. Ovu konstataciju potvrđuje i hadis u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko će uzeti od mene ove savjete i raditi po njima?” ”Ja ću”, odgovorio je Ebu Hurejre, r.a. Onda mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Budi skroman i čedan, bit ćeš najpobožniji čovjek; budi zadovoljan sa onim što ti je Allah dao, bit ćeš najbogatiji čovjek; čini dobročinstvo komšiji, bit ćeš mu’min; želi ljudima ono što želiš sebi, bit ćeš musliman; čuvaj se pretjeranog smijeha, jer pretjeran smijeh umrtvljuje srce.” (Tirmizi)
Kada bi svaki čovjek malo bolje razmišljao o onome što mu je Allah podario, vidio bi da je uronjen u blagodati koje se ne mogu izbrojati, kao što dolazi u ajetu: ”Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću (blagodatima) Svojom.” (Lukman, 20.) Rečeno je: ”Vanjska, vidljiva blagodat je islam i lijep ahlak koji je posljedica slijeđenja islama, a pod unutarnjim, nevidljivim blgodatima misli se na Allahovo pokrivanje sramota i grijeha koje čovjek čini.” (Tefsir el-Kurtubi)
Allah dž.š., je svakom čovjeku na licu Zemlje podario onoliko blagodati koliko mu je dosta i više od toga. No, ipak postoje ljudi koji nisu zadovoljni sa blagodatima koje im je Allah dao, pa svoje nezadovoljstvo izražavaju zavidnošću, mržnjom, psovanjem vremena, jadikovanjem nad svojom sudbinom i željom da nestanu blagodati koje je Allah podario drugim ljudima. To se zove zavidno oko, a zavidne oči su ogorčene i srdite na Allahovu odredbu. Takvi ljudi su izgubili istinsku spoznaju i unutrašnji, srčani vid i pored toga što im je data blagodat očinjeg vida, jer žele da budu saučesnici u Allahovoj odredbi i nisu zadovoljni sa onim što imaju. Kao da zavidnici žele reći: ”Gospodaru, zašto si tom i tom dao tu blagodat, a meni si je uskratio?”
Zavidnost je veliki i upropaštavajući grijeh i nije čudo što ga je Ibnul-Kajjim el-Dževzijje uvrstio među grijehe koji su osnova nevjerstvu (kufru), rekavši: ”Četiri su temelja nevjerstva: oholost, zavidnost, srdžba i strast. Zavidnost je zapravo oblik neprijateljstva prema Allahu, jer zavidnik mrzi blagodat koju posjeduje drugi čovjek, a Allah voli da ta blagodat bude u posjedu tog čovjeka; zavidnik voli da ta blagodat nestane kod tog čovjeka, a Allah mrzi da ona nestane. Zbog toga je Iblis stvarni Allahov neprijatelj, jer su njegovi grijesi bili oholost i zavidnost.” (El-Fevaid)
Rekao je Poslanik salallahu alejhi we sellem: ” Čuvajte se zavidnosti,jer zavidnost proždire dobra djela kao što vatra proždire drva ili suhu travu.” (Hadis bilježi Ebu Davud)
Poruka zavidnicima bi bila: znaj da ti sâm sebe jedeš razbuktalom vatrom zavidnosti, jer zavidnik je uvijek mrzovaljan i srdit tako da poprimi osobinu džehennemske vatre, koja, kako dolazi u predaji, kada nema ništa drugo, samu sebe jede. Stoga, neka svako od nas, kada bude doveden u iskušenje sa ovim upropaštavajućim grijehom, upita sebe: da sam ja na mjestu tog i tog čovjeka koji posjeduje određenu blagodat, da li bi volio da mi iko zavidi na toj blagodati i da poželi da ona ode od mene? Bez sumnje, odgovor će biti negativan, pa zašto onda ne želimo svojoj braći ono što želimo sebi?!
