Poziv Istine
Baš u vrijema kada se islam suočava sa najžešćim medijskim kampanjama, naročito onim koje se tiču statusa muškarca i žene u islamu, prilično čudno nekome može zvučati činjenica da je islam najbrže rastuća religija u svijetu, pa čak i ironično može izgledati činjenica da najveći broj konvertita čine upravo žene!
Status žene u društvu nije novi predmet proučavanja niti je potpuno određen i kad se spomene islam, mnoge ljude to odmah asocira na sliku iscrpljenih majki “privezanih za šporet”, “žrtve” koje žive u potlačenom položaju, željnih zapadnjačkog načina života, itd. Drugi će na naširoko objašnjavati kako je hidžab samo smetnja, komentarišući da su one koje pređu na islam ispranog mozga, glupače i izdajice svoje vjere. Ja odbijam takve optužbe i pozivam ih da mi odgovore na slijedeće pitanje: Zašto je toliko veliki broj žena koje su rođene i odrasle u, takozvanom, “civiliziranom” društvu Evrope i Amerike spremno odreći se te “slobode” i “nezavisnosti” i prihvatiti religiju koja vrši toliki “pritisak” na njih i koja je, kako se vjeruje, tako nepravedna prema njima?
Kao bivša hrišćanka koja je prihvatila islam, mogu govoriti samo iz svog iskustva i navesti svoje razloge zašto sam se odrekla “slobode” za koju žene tvrde da je imaju u ovome društvu i prihvatila jedinu religiju koja istinski oslobađa ženu dajući joj status i položaj koji je potpuno jedinstven kad se uporedi sa onim koji joj je dat među nemuslimanima.
Prije nego sam prihvatila islam imala sam jake feminističke tendencije i prepoznavala sam da, kad se radi o ženama, postojalo je mnogo nejasnih stvari i nedostatak mogućnosti da ženu smjestite negdje na socijalnoj mapi. Taj problem se još više povećao kad bi na red došla pitanja o novim “ženskim problemima”, a da ni ona predhodna nije bilo uspješno odgovoreno. Kao i mnoge druge žene moga porijekla ja sam optuživala islam da je diskriminirajuća religija, tlačiteljska i da daje veća prava svojim muškim članovima. Sve to poticalo je od osobe koja uopšte nije ni poznavala islam, koja je bila zaslijepljena vlastitom ignoracijom i koja je prihvatila namjerno iskrivljenu definiciju islama.
Međutim, uprkos mojoj kritici islama, nisam bila zadovoljna svojim statusom ni u svom društvu. Izgledalo mi je da društvo samo definiše termine kao što su “liberalizam” i “sloboda” i onda ovi termini bivaju prihvaćeni od strane žena bez pokušaja da ih prvo ispitamo i stavimo na probu. Jasno je bilo da je postojala velika kontradiktornost između onoga šta se ženama prezentiralo u teoriji i onoga što se zaista dešavalo u praksi. Što više sam proučavala, više sam osjećala prazninu. Polahko sam počela da dolazim i do te tačke kada je moje nezadovoljstvo statusom žene u ovome društvu postalo upravo refleksija jednog većeg nezadovoljstva društvom uopšte. Sve mi je izgledalo tako izopačeno, uprkos svim tvrdnjama da će godine 1990-te biti godine uspjeha i prosperiteta. Osjećala sam da nešto vitalno nedostaje u mome životu i ništa nije moglo da ispuni tu prazninu u meni. To što sam bila hrišćanka nije mi ništa više predstavljalo i počela sam da se pitam koliko je validno to što se Boga sjećamo samo jednom sedmično – nedjeljom? Kao i kod mnogih drugih hrišćana, i moje iluzije bile su raspršene zahvaljujući licemjerstvu crkve i postala sam neopisivo ožalošćena konceptom trojstva i obožavanjem Isusa(Isa a.s.)
Konačno, počela sam da istražujem islam. Prvo sam se zanimala samo stvarima koje su imale bilo kakve veze sa ženama. Bila sam iznenađena. Ono što sam pročitala i naučila, omogućilo mi je da saznam mnogo toga o sebi kao ženi, a takođe mi je pomoglo da shvatim gdje leži prava potlačenost žene – u svakom drugom sistemu izuzev u islamu! Muslimankama su data njihova prava u svakom aspektu sa jasnom ulogom u ovome svijetu kao što je imao i muškarac, bez imalo nepravde učinjene ikome od njih. Kao što Allah swt kaže : “a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je – ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.” (An-nisa,124)
I tako, nakon što sam ispravila svoje pogrešno shvatanje statusa žene u islamu, počela sam istraživati i dalje. Tražila sam i to nešto što bi moglo ispuniti prazninu koju sam osjećala u svome životu.
Moja pažnje sad je bila usmjerena na vjeru i njenu praksu u islamu. Samo sa sticanjem osnovnog znanja mogla sam da shvatim gdje da se okrenem i šta da učinim prioritetom. To su često područja na koja ljudi ne obraćaju pažnju i oko kojih se ne vodi polemika u društvu i, kada istražujete islam, postaje vam jasno zašto je to tako: tako koncizne, tačne i sveobuhvatne detalje ne možete naći više nigdje. Fundament vjere islam je Tewhid sa jednostavnom porukom “la illahe ilallah”. To je priznavanje da samo Allaha treba obožavati i samo Njemu usmjeriti svoje obožavanje – to je temeljna poruka koja poništava sva lažna božanstva i to je tačka od koje treba poći svako ko ozbiljno želi naučiti nešto o islamu.
U to vrijema počela sam da se susrećem sa ženama koje su prakticirale vjeru i kako sam se samo osjećala sigurna i dobrodošla u njihovom društvu! Toliko je bilo među njima blagosti i ljudskosti da sam željela da budem dio toga. Ove sestre, koje ne smatram samo svojim prijateljima, već savjetnicama i zaštitnicama, a ljepota njihovog društva je nešto što bi privuklo svakoga iz samo jednog razloga: da pomažemo jedno drugima u obožavanju Allaha subhanehu we teala. To je ono što je uvijek držalo njihova srca zajedno. Allah swt kaže:
” i On je sjedinio srca njihova. Da si ti potrošio sve ono što na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali je Allah sjedinio, – On je zaista silan i mudar.( al-Anfal, 63)
Elhamdulillah, islam sam prihvatila svojom voljom.
Svojim čitanjem, istraživanjem, slušanjem raznih predavanja upoznavala sam svoga Gospodara. Počela sam da se upozanjem sa Njegovim lijepim Imenima (asma) i atributima (sifat) ljepote i savršenstva. To mi je velika pomoć uopšte u upoznavanju same vjere. Na primjer, znati da je među Allahovim lijepim imenima i to da je On i Najmudriji (al-Hakimu) i Najpravedniji (al-Adlu) od čega proizilazi da On zapovjeda samo mudro i pravedno, čini da osoba potpuno prestane sebi tražiti objašenjenja Allahovih zakona i čini da iščezne bilo kakva sumnja u pravičnost Njegovih propisa. Elhamdulillah, sada više razumijem to što pravi islamski učenjaci tako snažno naglašavaju vjernicima da uče više o Allahu swt, njegovim savršenim svojstvima i lijepim imenima, prije nego pokušaju shvatiti Njegove zakone.
Bila bih nesretna da sam zauzela stav da “islam viša prava daje ženama” i uzela to sebi kao razlog mog prihvatanja islama, jer moja vjera još nije imala jake temelje i, prije ili kasnije, naišla bih na neke propise koje logički/racionalno ne bih mogla shvatiti ili vidjeti mudrost koja se u njima krije. Da nisam učili osnov vjere – tewhid i obraćala pažnju na to kako Allah opisuje Sebe u Svojoj Knjizi, možda bih još uvijek lutala u svojoj tami. Slava i hvala Allahu koji me je izveo na put istine i, kako to u Njegovoj Knjizi piše:
“O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete, i preko čega će i preći. A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upućuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje. (al-Mâ’idah 15-16)
Razlog zašto žene prelaze na islam mora da ima nešto sa počastima koje im on nudi i zbog jednakog ophođenja prema svim ljudima, ne samo bez obzira na pol, već i bez obzira na rasu, nacionalnost, klasni položaj, itd. Međutim, najvažnij razlog zašto sam ja i mnogi drugi primili islam je zbog toga što nam on nudi odgovor na najvažnije pitanje koje smo ikad postavljali sebi : ”Zašto ja postojim?”.
I tako, ja prešla sam granicu i uspjela da vidim šta ima na drugoj strani. Elhamdulillah, ja izabrala sam islam!
http://www.al-qaria.net/
Prijevod: Muslimanka.net
