Neki opet smatraju da ovi periodi nisu precizno određeni, već da su približni, jer melek Džibril je prvi put došao Muhammedu, s.a.v.s., u ramazanu, a znamo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., (po pretežnijem mišljenju) rođen u mjesecu rebiul-evvelu, što bi značilo da je Muhammed, s.a.v.s., u mjesecu ramazanu, kada se sreo sa melekom Džibrilom, imao četrdeset godina i šest mjeseci, pa je onda u tom slučaju mekanski period trajao trinaest i pol godina, jer je Poslanik, s.a.v.s., učinio Hidžru u Medinu u mjesecu rebiul-evvelu, četrnaeste godine po poslanstvu. Medinski period i u ovoj varijanti ostaje nepromijenjen, a to je punih deset godina, jer je Poslanik, s.a.v.s., na Ahiret preselio također u mjesecu rebiul-evvelu, jedanaeste godine po Hidžri.
Međutim, istina je da je Abdullah ibn Abbas bio potpuno precizan i tačan u svom proračunu, jer je on i period Poslanikovih, s.a.v.s., istinitih snoviđenja ubrojao u Objavu, a to potvrđuje i hadis od Aiše, r.a., koja je kazala: ”Prvo što je Poslanik, s.a.v.s., dobio od Objave bila je istinita vizija u snu.” (Buharija) A taj period je počeo prije ramazana na šest mjeseci, odnosno u mjesecu rebiul-evvelu, što znači da je Poslanik, s.a.v.s., počeo dobijati objavu tačno onda kada je napunio četrdeset godina. Potvrđuje to i predaja od Enesa ibn Malika, r.a., koji je rekao: ”Muhammed, s.a.v.s., je poslat kao poslanik kada je napunio četrdeset godina (ala re’si erbeine seneh).” (Buharija) Ovaj izraz: ”ala re’si erbeine seneh”, objašnjava da je Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo počelo tačno onog trenutka kada je napunio četrdeset godina, odnosno na početku četrdeset i prve godine.
Na osnovu ovoga lahko je zaključiti da je mekanski period trajao tačno trinaest godina, kako je kazao Ibn Abbas, kao što je i medinski period trajao tačno deset godina.
Važnost dobi od četrdeset godina
Iz prethodnih predaja iščitava se posebna važnost i vrijednost dobi od četrdeset godina u životu čovjeka. A da je to tako potvrđuje i činjenica da je ta dob spomenuta i u Kur’anu, kao što je u ajetu: ”A kad dospije u muževno doba i kad dostigne četrdeset godina, on rekne: ‘Gospodaru moj, dozvoli mi da ti budem zahvalan na blagodati koju si darovao meni i roditeljima mojim, i pomozi mi da činim dobra djela kojima ćeš zadovoljan biti, i učini dobrim potomke moje; ja se, zaista, kajem i odan sam Tebi.”’ (El-Ahkaf, 15.)
Dakle, to je doba intelektualnog, moralnog i idejnog sazrijevanja, to je doba u kojem je čovjek sposoban razumijevati stvari na ispravan način.
Zanimljivo je da Poslanik, s.a.v.s., do ovog trenutka – iako se odlikovao ugledom, izvanrednim ahlakom i mudrošću – nije imao vodeću ulogu u Mekki. Glavnu riječ u Mekki vodili su neki drugi ljudi iz različitih plemena među kojima nije bilo Muhammeda, s.a.v.s. Štaviše, glavni predstavnik u vodećoj strukturi Mekke iz plemena Benu Hašim, nije bio Muhammed, s.a.v.s., već njegov amidža Ebu Talib.
Međutim, ovdje želimo skrenuti pažnju na to da Muhammed, s.a.v.s., nakon dobi od četrdeset godina, nije postao samo vođa Meke, ili vođa Arapa, već je poslanstvom u četrdesetoj godini započelo njegovo vođstvo i predvođenje cijelog svijeta. Ovo je sugestija svim muslimanima koji su čitali siru Muhammeda, s.a.v.s., da ne pomisle ako su prevalili četrdesetu da je njihovo vrijeme prošlo. Naprotiv, možda je pred njima ostalo još toliko života da mogu promijeniti kompletnu sliku svijeta na bolje.
Stoga bi, svako ko je dostigao ovu dob, trebao zastati sâm pred sobom i pogledati šta je sve uradio u periodu od četrdeset godina koji je za njim, te šta će uraditi i šta bi mogao uraditi u razdoblju koje je pred njim. Imajući na umu da period života koji mu je preostao može biti znatno ispunjeniji dobrom i korisnim djelima za cjelokupno društvu, u odnosu na period koji je prošao. Jer je čovjek u dobi od četrdeset godina intelektualno zreo, on sa sobom nosi ogromno životno iskustvo, njegov pogled i njegova misao su mnogo dublji i zbog toga on može ostaviti velike tragove u životu nakon četrdesetih.
Važno je također razmišljati o razdoblju koje je prethodilo Muhammedovom, s.a.v.s., poslanstvu, a to je cijelih četrdeset godina, i u odnosu na samo razdoblje poslanstva koje je trajalo dvadeset i tri godine. To nam ukazuje na važnost pripreme i ustrajnosti u odgoju. Bilo je moguće da se Muhammed, s.a.v.s., pripremi za poslanstvo u toku jedne godine, ili čak u toku jednog dana, ali nas Allah, dž.š., na taj način podučava kako funkcioniraju zakonitosti koje je Allah uspostavio u kosmosu i kako se pripremaju daije za tako veliku i ozbiljnu zadaću. Stoga je taj period od četrdeset godina bio vrlo bitan u poslaničkom životu Muhammeda, s.a.v.s.
Piše: dr. Ragib el-Serdžani