Govoreći o zahvalnosti[1], Uzvišeni Allah navodi da je to glavni životni cilj čovjeka, zbog koga ga je njegov Gospodar i stvorio: Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni. (Kur’an, 16:78)
Govoreći o zahvalnima, Uzvišeni kaže da ih je među Njegovim robovima malo, pa kaže: A malo je zahvalnih među robovima Mojim. (Kur’an, 34:13)
Stavljajući zahvalnost i vjerovanje u istu ravan, Uzvišeni Allah daje do znanja da Svoje robove neće kazniti, ako Mu budu zahvaljivali i ako u Njega budu vjerovali. To se razumije iz riječi Uzvišenog: Zašto bi vas Allah kažnjavao, ako budete zahvaljivali i vjerovali! (Kur’an, 4:147), odnosno ako ispunite dva cilja zbog kojih ste stvoreni; ako budete zahvaljivali i vjerovali, Ja vas neću kazniti.
Uvidjevši koliko je zahvalnost kod Allaha cijenjena i da je, kao takva, jedna od najodabranijih i najuzvišenijih vrlina čovjeka, Allahov neprijatelj Iblis uzeo je sebi za cilj da ljude odvraća od zahvalnosti i da ih navraća na nezahvalnost. To se vidi i iz njegovih riječi: …pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti! (Kur’an, 7:17)
Na mnogim mjestima u Kur’anu, gdje se govori o nagradi, ispunjenju molbe, opskrbi, primanju pokajanja i oprostu grijeha i sl., Allah Uzvišeni naglašava Svoju volju kao preduvjet za prihvaćanje: …pa Allah će vas, ako hoće, iz obilja Svoga imućnim učiniti. (Kur’an, 9:28) Za razliku od ajeta u kojima se govori o nagradi za zahvalnost, gdje volja nije tako naglašena. To se najbolje vidi iz riječi Uzvišenog: …i sigurno ćemo nagraditi zahvalne. (Kur’an, 3:145)
Zahvalnost je osobina pravih vjernika. Kazujući o Ibrahimu u Svevišnji ga hvali i ističe njegovu zahvalnost na Allahovim blagodatima, pa kaže: Ibrahim je bio primjer čestitosti, pokoran Allahu, pravi vjernik, nije bio od onih koji Allahu širk čine. I bio je zahvalan na blagodatima Njegovim. On ga je odabrao i na Pravi put ga uputio. (Kur’an, 16:120-121)
Od Vjerovjesnika ﷺ se navodi da bi toliko dugo stajao na noćnom namazu da bi mu noge znale oteći, pa mu je rečeno zašto to čini kada su mu unaprijed oprošteni i raniji i kasniji grijesi, pa je odgovorio: “Zar da ne budem rob zahvalan?” (Muttefekun alejhi)
Od njega ﷺ se, također, prenosi da je Mu‘azu t rekao: “Tako mi Allaha, volim te, pa nemoj zaboraviti da poslije svakog namaza proučiš: ‘Allahu moj pomozi mi da Te se sjećam, da Ti zahvaljujem i da Ti, kako najljepše može biti, robujem!‘” (Ebu Davud)
Također je ﷺ rekao: “Allah je zadovoljan sa Svojim robom koji, kad pojede zalogaj, na njemu zahvali Allahu ili popije gutljaj, pa na njemu zahvali Allahu.” (Muslim)
Zbog svega navedenog, nagrada za zahvalnost prema Allahu, je Allahovo zadovoljstvo sa Svojim robom, a to je, kao što stoji u ajetu, najbolja nagrada: Allah obećava vjernicima i vjernicama džennetske bašče kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove veće je od svega toga; to će, doista, uspjeh veliki biti! (Kur’an, 9:72)
Uzvišeni Allah je povećanje darivanja Svojih blagodati uvjetovao pojačanom zahvalnošću Svojih robova. Uzvišeni kaže: I kada je Gospodar vaš objavio: “Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” (Kur’an, 14:7)
Osim toga, zahvalnost je preduvjet za čuvanje blagodati, kao što je Omer b. Abdulaziz rekao: “Čuvajte Allahove blagodati zahvaljivanjem Allahu na njima!”
Od Alije t se prenosi da je rekao: “Blagodat se produžava zahvalnošću, što se više zahvaljuje blagodat je veća. Blagodat i zahvalnost idu jedna sa drugom. Allah neće prestati da povećava blagodat sve dok rob ne prestane da zahvaljuje.”
Hasan el-Basri je rekao: “Što više spominjite blagodati, jer je njihovo spominjanje zahvalnost na njima. Allah je Svome Vjerovjesniku ﷺ naredio da priča o blagodatima svoga Gospodara, riječima: I o blagodati svoga Gospodara kazuj! (Kur’an, 93:11)”
Uzvišeni Allah voli da na Svome robu vidi tragove Svoje blagodati, jer je spominjanje Allahovih blagodati robova zahvalnost Allahu na njima.[2]
Onaj ko se pokorava Allahu, istinski Mu je zahvalan, za razliku od onoga ko zahvaljuje samo jezikom, a ne i svim organima tijela i tako liči na onoga ko ima odjeću, ali je ne obuče, već se samo njenim krajevima zaogrne, pa se njome ne može zaštititi ni od vrućine, ni od hladnoće, ni od snijega a ni od kiše.
U vezi sa riječima Uzvišenog: “Hvala Allahu”, Ibnul-Kajjim je rekao: “I to je jedna od Allahovih blagodati, jer je Allahova blagodat i to što rob svome Gospodaru na blagodatima zahvaljuje. Neke blagodati su veće od drugih. Tako je blagodat zahvalnosti veća od blagodati imetka, ugleda, djece, žene i slično. Allah, opet, najbolje zna!”
[1] Zahvalnost Allahu je suština pokornosti, jer bit i osnova zahvalnosti je apsolutna pokornost Allahu u Njegovim zapovjedima. Onaj ko je spoznao vjeru, zna da je najveći vid zahvalnosti pokornost i odanost Allahu, a da je griješenje prema Njemu najveći vid nezahvalnosti. Ibnul-Kajjim je rekao: “Suština zahvalnosti Allahu kao vid robovanja Njemu jeste da se tragovi blagodati vide u govoru Allahovog roba u smislu priznanja i zahvalnosti, u srcu u vidu prisjećanja i ljubavi i na tijelu u vidu predanosti i pokornosti.” (Medaridžu-s-salikin, 2/611.) Iz navedenog vidimo da je suština zahvalnosti na blagodati unutarnje priznanje, vanjsko iznošenje u govoru i njeno upotrebljavanje u djela koja voli i s kojima je zadovoljan Onaj koji nam je darovao blagodat.
[2] Zahvalnost riječima iskazuje se verbalnim priznavanjem Allahovih blagodati, stalnim spominjanjem i zahvalom i kazivanjem o Allahovim blagodatima. Govor o blagodati je jedan vid zahvalnosti i poželjno djelo, ali samo ako se o blagodatima kazuje bez umišljenosti, hvalisanja i oholosti, jer to je pogubno i poništava djela, neka nas Allah sačuva toga. Zahvalnost nije ograničena na riječi, nego se i korištenje dijelova tijela u pokornosti Allahu smatra zahvalnošću Allahu. Zahvalnost se iskazuje rukama, nogama, vidom, sluhom… Naprimjer, sluh i vid ubrajaju se u najveće Allahove blagodati i zahvalnost na njima iskazuje se korištenjem tih blagodati u djelima kojima je Allah zadovoljan te izbjegavanjem gledanja i slušanja onoga što je zabranjeno, ili zahvalnost na imetku iskazuje se trošenjem na Allahovom putu, i izbjegavanjem trošenja u onome što je zabranjeno. Dakle, zahvalnost nije potpuna sve dok je čovjek ne bude iskazivao i jezikom, i srcem i tijelom.
Odlomak iz knjige “Lađa Mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti”
Priredio: Irfan Hajrudin Klica, prof.
Skinite knjigu u PDF-formatu: