Vjerovanje imama Ebu Hanife po pitanju Allahovih imena i svojstava

Vjerovanje Ebu Hanife po pitanju Allahovih imena i atributa u potpunosti se poklapa sa vjerovanjem ehli-sunneta, ashaba i Poslanika ﷺ, i ono se može opisati u par tačaka:

1. Ebu Hanife priznaje i potvrđuje ono što je Uzvišeni Allah potvrdio za Sebe i što je za Njega potvrdio Poslanik ﷺ a na ovo ukazuje njegov govor gdje kaže: „Allah se ne opisuje ni jednim svojstvom stvorenja. Njegova srdžba i zadovoljstvo su Njegova svojstva čiju kakvoću ne znamo i to je stav ehli-sunneta. On se srdi i biva zadovoljan i ne kaže se da je Njegova srdžba, ustvari, kazna, niti se Njegovo zadovoljstvo tumači kao nagrada. Mi ga opisujemo onako kako se on opisao, On je jedan, utočište je svakom, nije rodio niti je rođen i niko Mu ravan nije. On je živ, svemoćan, sve čuje i vidi i sveznajući je. Njegova ruka je iznad njihovih ruku i ona nije kao ruka stvorenja niti je Njegovo lice kao lice stvorenja.“ (El-Fikhul-ebsat, str. 56.)

Također kaže: „On ima ruku, lice i Biće, kao što to spominje u Kur’anu. Ruka, lice i Biće su svojstva koja On spominje u Kur’anu i mi ne znamo njihovu kakvoću. Ne kažemo da se Njegova ruka tumači kao moć ili blagodat, jer to bi bilo poništavanje tog svojstva, što je stav indeterminista (kaderija) i mu’tezila.“ (El-Fikhul-ekber, str. 302.)

2. Ebu Hanife se ne oslanja na mišljenje (er-r’ej) niti analogiju kada su u pitanju Allahova svojstva, nego ih potvrđuje shodno Kur’anu i Sunnetu.

On kaže: „Niko ne smije da o Allahovom Biću govori (po svome shvatanju), nego Ga je obavezan opisivati onim čime je On Sebe opisao. Niko o Njemu Uzvišenom neće govoriti shodno svome razumu.“ (Šerhul-akideti-tahavijje, 2/427.)

3. Svojstva Allaha, subhanehu ve te’ala, kod Ebu Hanife imaju poznato značenje, ali je njihova kakvoća nepoznata.

Osim toga, kod njega nema tefvida / prepuštanje značenja tih svojstava Allahu. To dokazuju njegove riječi kada je upitan o spuštanju (nuzul) Allaha, subhanehu ve te’ala, na zemaljsko nebo, on je rekao: “Spušta se, ali kakvoća toga je nepoznata.“ (Šerhul-akideti-tahavijje, 1/245.)

Mulla ‘Ali el-Kari, nakon spomena riječi imama Malika: da je uzdizanje (el-istiva’) poznata stvar (poznato značenje), a da je njegova kakvoća nepoznata, kaže:

“Ovaj govor je prihvatio i imamul-e’azam (Ebu Hanifa), kao i sve ostalo što se navodi u ajetima i hadisima koji su manje jasni, a u kojima se spominju ruka, oko, lice i slične stvari koje govore o Allahovim svojstvima. Značenja svojstava su sva poznata, ali njihova kakvoća je nepojmljiva, jer je shvatanje kakvoće dio znanja o kakvoći Njegovog Bića i Njegovog postojanja. Pa kada je to neshvatljivo, kako će onda biti shvatljiva kakvoća svojstava. Zato je najbolje, u ovakvim situacijama, opisivati Allaha onim čime je On sam Sebe opisao ili Ga je tako opisao Njegov Poslanik ﷺ bez izmjene značenja ili negiranja, kao i bez pitanja o kakvoći ili uspoređivanja. Njegova svojstva i imena se potvrđuju, a niječe se poređenje sa stvorenjima. Tako će tvoja potvrda biti čista od uspoređivanja, a poricanje (mahane) čisto od potpunog negiranja. Tako da onaj koji niječe stvarnost uzdizanja postaje mu’atil, tj. niječe Njegova svojstva, a onaj koji Njegovo uzdizanje uspoređuje sa uzdizanjem stvorenja biva mušebih; a onaj ko potvrđuje uzdizanje i koji kaže da On u Svom uzdizanju ne liči nikome – taj je muvehid, koji Allahu, subhanehu ve te’ala, priznaje jednoću i koji Ga smatra čistim od bilo kakvog nedostatka.” (Mirkatul-mefatih, šerhu miškatil-mesabih, 8/251.)

4. Ebu Hanife je u potpunosti nijekao usporedbu Allaha sa Njegovim stvorenjima, jer Njemu ništa ne liči. Ali je, i pored toga, priznavao Njegova svojstva.

To potvrđuju njegove riječi: “Njegova svojstva su različita od svojstava stvorenja; Njegovo znanje nije kao naše znanje; On ima moć koja ne liči našoj moći; On vidi, ali ne kao što mi vidimo; On čuje, ali ne kao što mi čujemo; On govori, ali ne kao što mi govorimo.” (El-fikhul-ekber, str. 302.)

5. Podjela svojstava: Učenjaci ehli-sunneta smatraju da se svojstva Allaha, subhanehu ve te’ala, dijele u dvije grupe:

Prva: Sifatu-zatijje (svojstva Bića). To su svojstva koja su nerazdvojiva od Allahovog Bića, oduvijek i zauvijek, kao što su: život, znanje, sluh i vid, i za njih se ne veže htijenje.

Druga: Sifatu-fi’lijje (svojstva djela). To su svojstva koja se vežu za Njegovu moć (el-kudreh) u svakom vremenu i koja se događaju Njegovim htijenjem, kao što su: spuštanje, uzdizanje, oživljavanje, usmrćivanje, zadovoljstvo i srdžba.

Ovako je i Ebu Hanife podijelio Allahove osobine. To dokazuju njegove riječi, kada kaže: “Njegova svojstva mogu biti osobine Bića (zatijje) i osobine djela (fi’lijje). Što se tiče svojstava Bića, to su: život, moć, znanje, govor, sluh, vid i htijenje (el-iradetu). A što se tiče osobina djela, to su: općenito stvaranje, opskrbljivanje, kreiranje, mudro stvaranje novih oblika i druga svojstva, jer On je oduvijek i zauvijek sa Svojim imenima i svojstvima.“ (El-fikhul-ekber, str. 301.)

Ovo je bilo vjerovanje imama Ebu Hanife uopšteno o Allahovim imenima i svojstvima i vidimo da se ono razlikuje od vjerovanja maturidija, a samim tim i velikog broja muslimana kod nas.

U nastavku ćemo spomenuti njegovo vjerovanje po pitanju dvije osobine, (el-uluv, el-istivai), jer veliki broj bošnjaka nema ispravno vjerovanje po ovom pitanju. 

Stav Ebu Hanife o osobini el-uluv, tj. da je Allah iznad stvorenja, odvojen od njih

Imam Ebu Hanife je od onih koji smatraju da je Allah iznad nebesa.

To dokazuju njegove riječi: “Ko kaže da ne zna da li je Allah iznad nebesa ili na Zemlji počinio je nevjerstvo. A, također, i onaj koji tvrdi da je Allah na Aršu, ali ne zna da li je Arš na nebesima ili na Zemlji.“ (El-Fikhul-ebsat, str. 49)

Na to ukazuje i govor Ebu Hanife: „Allah se doziva koji je iznad, a ne koji je dolje, jer ono što je dolje ne može imati osobine gospodarenja (rububijjeta) i božanstvenosti (uluhijjeta).“ (El-Fikhul-ebsat, str. 49)

Ovo potvrđuje Et-Tahavi, objašnjavajući akidu sljedbenika ehlis-sunneta prema mezhebu Ebu Hanife i njegove dvojice drugova. Zato kaže: “Obuhvata sve i iznad svega je, a Svoja stvorenja je učinio nemoćnim da Ga dosegnu.“ (Šerhu el-‘akideti et-tahavijje, 1/37.)

Stav Ebu Hanife o osobini el-istiva, tj. da se Allah uzdigao iznad Arša

El-lstiva’ u arapskom jeziku znači: uzdizanje i uzvišenost. Imam Ebu Hanife potvrđuje uzdignuće Allaha, subhanehu ve te’ala, iznad Arša i Njegovu uzvišenost nad stvorenjima, onako kako to Njemu i Njegovoj veličini priliči. Tome su dokaz njegove riječi: “Potvrđujemo da se Allah uzdigao iznad Arša, bez ubjeđenja da je On imao potrebu za Aršom.“ (Šerhu el-vesijje, str. 10.)

Ibn Ebil-Izz, tumačeći Tahavijine riječi, kaže: ”Arš i Kursijj su istina, a On niti je ovisan o Aršu, niti o bilo čemu ispod njega; On obuhvata sve i iznad svega je.”

I kaže: “Šejh (Tahavija) je rekao ovaj govor jer je on, nakon spominjanja Arša i Kursija, spomenuo Njegovu neovisnost od Arša i onoga što je mimo njega, kako bi objasnio da stvaranje Arša i Njegovo uzdizanje iznad njega nije bilo iz neke potrebe i nužde za nečim, nego On zna mudrost zbog koje je to uradio. Bivanje nečega iznad, u odnosu na ono što je ispod, ne znači da je ono iznad u ovisnosti za onim što je ispod. Pogledaj nebesa kako su smještena iznad Zemlje, a nisu u ovisnosti od nje.

A Allah, subhanehu ve te’ala, je još dalje od toga da je Njegova uzvišenost ovisna od nečega, nego je uzvišenost jedna od Njegovih osobenosti. Ona je, Njegovom voljom, nosač onoga što je ispod – onoga što je ovisno od Njega; a On je neovisan od onoga što je ispod i On ga obuhvaća: On je iznad Arša. On Svojom moći održava Arš i od njega je neovisan, a Arš o Njemu ovisi. On obuhvaća Arš, dočim Arš ne obuhvaća Njega. On ograničava Arš, dočim Arš Njega ne ograničava. Ovo su neophodnosti koje se vežu za stvorenja. A novotari, oni koji niječu uzvišenost, kada bi sebi stvari ovako obrazložili, bili bi upućeni na Pravi put; spoznali bi podudarnost razuma sa Objavom i slijedili bi pravac kojem ih dokazi pozivaju.

Međutim, oni su ostavili dokaze, pa su skrenuli sa Pravog puta. Stvar je ovdje onakva kako je opisuje imam Malik, kada je upitan o ajetu: A zatim se na Arš uzdigao (El-E’araf, 54.): “Kako se uzdigao?” Imam Malik je rekao: “Uzdignuće (istiva’) je poznata stvar; kakvoća njegova je nepoznata.“ (Šerhu el-‘akideti et-tahavijje, 1/ 290-291)

Imam Malik je napravio razliku između općepoznatog značenja ove riječi i kakvoće koja nije svojstvena ljudima. Ovo je mišljenje zastupao i imam Ebu Hanife, Allah mu se smilovao. Nakon što je spomenuo prethodni govor imama Malika, Mulla Ali el-Kari kaže: “Ovo mišljenje je zastupao i naš imam. Osim toga, imam je potvrdio i sve ono što se navodi u manje jasnim ajetima i hadisima, u kojima se spominju: ruka, oko, lice i slična svojstva.“ (Šerhu el-amali, str. 31; Mirkatul-mefatih, šerhu miškatil-mesabih, 8/251.)

Vjerovanje imama Ebu-Hanife po pitanju svojstva uzdignuća se u potpunosti poklapa sa Kur’anom i sunetom

Ono što je rekao imam Ebu Hanife o svojstvu uzdignuća potvrđuju jasni dokazi iz Allahove Knjige. Tako se, na primjer, uzdignuće na Arš spominje na sedam mjesta u Kur’anu. Od tih ajeta su i riječi Uzvišenog:

Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, a onda se na Arš uzdigao. (El-E’araf, 54.)

Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a onda se na Arš uzdigao. (Junus, 3.)

Allah je nebesa, vidite ih, bez stubova podigao, a onda se na Arš uzdigao. (Er-Ra’d, 2.)

Milostivi, koji se na Arš uzdigao. (Taha, 5.)

Također o ovome govore vjerodostojni hadisi koji dokazuju svojstva uzdignuća i uzvišenosti. Od njih je i hadis koji se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem Vjerovjesnik ﷺ kaže: “Kada je Allah stvorio stvorenja, napisao je u Svojoj Knjizi, koja je kod Njega iznad Arša: Moja milost je nadmašila Moju srdžbu.” (Buhari i Muslim)

Ovim se hoće reći da je akida Ebu Hanife, kada je riječ o pitanju uzdignuća, identična akidi ispravnih prethodnika od ashaba i onih koji su ih u dobru slijedili. Ono u šta je vjerovao Ebu Hanife – kao što je uzvišenost Allaha, subhanehu ve te’ala, nad stvorenjima i uzdignuće iznad Arša – vjerovali su i ostali imami.

Dokazujući svojstvo uzvišenosti, potpomagali su se dokazima ljudske prirode, razuma i dokazima iz Kur’ana i sunneta. Raznovrsni su dokazi o uzvišenosti u Kur’anu i Sunnetu. Ibnul-Kajjim spominje dvadeset vrsta dokaza.

Koristeći dokaz fitre Imam Muhammed ibn Osman ibn Ebi Šejbe kaže: “Svi su složni u tome da, kada mole Allaha, dižu ruke prema nebesima, a da je Allah na zemlji, ne bi dizali ruke ka nebesima. Jer On je, u tom slučaju, sa njima na zemlji.  Također se spominju predaje, koje su dostigle stepen tevatura, da je Allah stvorio Arš, a zatim se na njega uzdignuo Svojim Bićem. Zatim je stvorio Zemlju i nebesa, i uzdigao se iznad njih i iznad Arša. On je iznad nebesa i Arša svojim Bićem; odvojen je, ne miješa se s Svojim robovima. Svojim znanjem ih obuhvata, i niko ne izlazi iz okrilja Njegovog znanja.” (Ibn Ebi Šejbe, Kitabu el-‘Arš, str. 51.)

Priznavanje uzvišenosti je akida ashaba, tabi’ina i svih muslimana prije pojave novotara. El-Evza’i kaže: “Mi, i preostali tabi’ini, govorili smo da je Allah iznad Arša, vjerujući u ono što se prenosi vjerodostojno u Sunnetu, od Njegovih svojstava.” (Fethul-Bari, 13/406.)

Ibn Tejmijje kaže: “Ovo je El-Evza’i rekao nakon što se pojavio pravac Džehma ibn Safvana, čiji su sljedbenici nijekali Allahovo uzvišenje iznad Arša, i nakon što su se pojavili oni koji su nijekali Allahova svojstva – kako bi svijet znao da je mezheb selefa (ispravnih prethodnika) suprotan tim mišljenjima.“ (Medžmu’u el-fetava, 5/39.)

Svi islamski učenjaci jasno su rekli da se Allah uzdigao iznad Arša.

Ovo je i akida imama Ebu Hanife, stoga nije potrebno obraćati pažnju na mišljenja nekih koji se smatraju sljedbenicima njegovog mezheba, a koji su nijekali uzvišenje – kao i ostala svojstva, djelimično ili u potpunosti – jer su oni u suprotnosti sa Ebu Hanifom u mnogim akidetskim pitanjima.

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga prva: Menhedž