Poziv Istine
Es selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.
Nije uvijek čovjek krivac što se nalazi u nekom stanju godinama, niti je svaka patnja posledica griješenja. Allahova je odredba, vrlo često, ujedno i iskušenje za vjernika, baš kao što je Njegova odredba kada će odredjenu nevolju od nas otkloniti i izlaz iz iste nam dati.
Vrlo često sam znala čuti, a i otrpjeti, komentare tipa “čim se tako dugo liječi od sihra, mora da nešto ne radi kako treba” ili “da se više trudi izliječio/la bi se” i slično.
Krupne li riječi izlaze iz malenih usta. A zaboravljaju da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, bio opsihren.
Prvak medju ljudima, najbogobojazniji insan koji je ikad hodao ovom zemljom, najdobroćudniji, najdarežljiviji, najhumaniji, pečat svih Poslanika, onaj koji je najviše i najbolje Allaha obožavao, onaj kom je Kur’an objavljen kao milost i uputa od Gospodara svjetova je bio OPSIHREN. Pa- ko sam ja, ti, ili bilo koji drugi čovjek da ne budemo iskušani istim?
Niti je onaj ko uči rukju (ma koliko stručan bio) madjioničar. Niti je čovjek loš vjernik/ca jer se liječi godinama.
Štaviše, većina onih koji su iskušani ovim stanjem su, ma sha Allah, itekako disciplinovani u obavljanju molitvi, itekako prednjače u udjeljivanju sadake, pozivanju na dobro, dobar dio svog vremena provode pozivajući druge u Islam, izučavajući Kur’ an i podučavajući druge , njihov ahlak, samilost, ljubav i pažnja prema drugima su na zavidnom nivou. Oni su itekakvi borci na Allahovom putu, jer koliko se trude da se izliječe- toliko se trude da se Gospodaru približe.
Njih je stanje u kom su se našli srcem vezalo za vjeru, mnoge od nas je sihr, Allahovom voljom, vratio islamu i bio sebebom naše upute.
A zar neće oni koji su bili iskušavani, pa na tome bili strpljivi i zahvalni stanovnici Dženneta biti, a zar sihr nije iskušenje, zar sihr nije zulum i zar nije prenešeno u vjerodostojnim hadisu sledeće: „Kada je Allahov Poslanik, alejhi salatu we selam, odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: „Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor.” (Bilježi Buhari)
Opsjednutost jeste iskušenje zbog svake nesanice, bola, strepnje, straha, fizičke, psihičke ili duhovne nelagodnosti, ali je i blagodat koja te približava Allahu, jer znaš da tvoj lijek zavisi samo od Njega, pa ti vremenom onu tuga i bol zbog tvog stanja zamijene zahvalnost, pokornost i rahatluk u grudima jer si izgradio svoj odnos sa Gospodarom a to ti niko ne može oduzeti. A niko od nas ne zna da li će mu možda, na onom svijetu, baš to stanje može biti sebebom ulaska u džennet.
Ponosim se svakim vjerikom i vjernicom koji su iskušani bilo kojom vrtom džinnskog opsijedanja, jer znam kako se bore, jer znam šta trpe i doživljavaju svakog dana, iznova i iznova.
Znam koliko im je sna, osmijeha, radosti i sreće oduzelo to iskušenje, a znam i koliko im je bolova i patnje donijelo, i znam koliko im je snage, strpljenja, odricanja i ustrajnosti potrebno za ovakvu borbu.
Zbog svega toga i još mnogo drugih stavki su za mene oni, zaista, lavovi na Allahovom putu.
Molim Allaha da nas uputi, pomogne, ojača, zaštiti i učvrsti na pravom putu, Amin.
Marina Paljušević
Avgust, 2018.
