Veličanje Allahove odredbe

Allahova odredba se dijeli na dvije vrste:

1. Šerijatska odredba;
2. Kosmološka odredba.

Šerijatska odredba predstavlja Allahov šerijat i smjernice koje je Allah dao Svojim robovima da se po njima vladaju. U to ulaze Njegove naredbe i zabrane, i sve što ulazi u to je shodno Njegovoj ljubavi, ono što je naredio voli da se čini, a ono što je zabranio voli da se ostavlja. I sve to je ono što On traži od robova da urade, ali to ne mora nužno biti i ono šta će On uraditi sa njima.

Kosmološka volja predstavlja Allahovu odredbu kojom upravlja Svojim stvorenjima, i to je odraz Njegovog znanja i mudrosti, i to je Njegova tajna koju stvorenja ne poznaju. Kosmološka volja je ono što On hoće da uradi sa Svojim stvorenjima, i u to ne ulazi nužno sve ono što on voli, nego ulazi ono što On voli i što ne voli. Ova odredba ima četiri rukna u koja musliman mora vjerovati da bi njegovo vjerovanje u kader bilo ispravno, to su:

1. Vjerovanje da Allah sve zna.
2. Vjerovanje da je Allah zapisao sve šta će se desiti.
3. Vjerovanje da se ne dešava osim šta Allah hoće.
4. Vjerovanje da je Allah sve stvorio.

Ko vjeruje u ove četiri stvari, vjeruje u kader, ko ne vjeruje u jednu ili više od ove četiri stvari ne vjeruje u kader, a neće osoba biti musliman dok ne bude vjerovala u kader.

Stvari koje Allah određuje dijele se u dvije grupe:

1. Ono što je ciljano samo po sebi.
2. Ono što je ciljano zbog druge stvari, a ne zbog sebe.

Allah je propisao namaz, post, zekat, hadž, zikr, zuhd, i ostale ibadete jer je to ono što On voli i te stvari su ciljane same po sebi, tako da sve što je Allah propisao svojim šerijatom i naredio to, to je ciljano samo po sebi.

Dok ono što Allah ne voli, kao što su grijesi, nepravda, Iblis, sve je to određeno ne radi sebe, nego radi nečega drugog što Allah voli, iako su ove stvari same po sebi Allahu mrske.

Pa je Allah odredio da se dešava nepravda iako je ne voli, zato što voli da se pomogne potlačeni, voli da Ga njegovi robovi dozivaju i da im pomaže. Odredio je postojanje grijeha i Iblisa, iako On ne voli grijehe i ne voli Iblisa, ali voli da prašta, voli da Mu se robovi kaju. Ne voli Iblisa, ali voli upornost i suprotstavljanje strastima i borbu protiv Iblisa radi Njega, preko čega robovi postižu najveće stepene, a nemojmo zaboraviti, kako je već pojašnjeno, da je ovaj svijet samo ispit.

Veličanje Allahove odredbe, u koju spada šerijatska i kosmološka odredba, se isto tako vraća na tri stvari:

1. Da ne kritikuje Allahovu odredbu;
2. Da ne smatra da se odredba kosi sa naredbama i zabranama;
3. Da Allahovu odredbu dočekuje sa saburom.

Prva: Da ne kritikuje Allahovu odredbu. Jer je Allah, subhanehu ve te’ala, onaj čije znanje obuhvata sve i čiju mudrost stvorenja ne mogu dokučiti, pa onaj čiji je opis takav ne priliči stvorenju kod koga neznanje preovladava nad znanjem i kojima nije dato osim malo znanja, da se suprotstavlja odluci Sveznajućeg.

Poznato je čak i među stvorenjima, a Allahu pripada najveći primjer, da kada neki stručnjak u nekoj oblasti uradi nešto, neznalice ne znaju za razlog, ali se ustručavaju da kritikuju tu odluku zbog toga što znaju da je on stručnjak i bez sumnje da se iza te odluke krije nešto što oni ne znaju, i sama činjenica da oni ne poznaju mudrost ili je ne mogu dokučiti ne znači da je nema, štaviše, činjenica da je ta osoba stručnjak u toj oblasti čini nužnim da iza toga se krije neki razlog.

Allahovo znanje i mudrost je iznad shvatanja stvorenja, pa kako onda da kritikuju Njegovu odluku?!

Isto tako ako uzmemo na primjer pametne telefone koje većina od nas koristi i pogledamo jedan vidjet ćemo da je onaj ko ga je napravio bio pametan jer je napravio tako koristan i dobar uređaj. Ali nakon što bolje pre. gledamo taj telefon otkrijemo da se na njemu nalazi nekoliko otvora ili rupica kojima ne znamo svrhu, ne znamo čemu te rupice koriste. Da li će razumna osoba nakon što je vidjela dokaze znanja onoga ko je napravio taj telefon promatrajući cjelokupan uređaj reći da je ta osoba neznalica i da radi glupe stvari samo zato što je otkrio na tome uređaju neke stvari za koje on ne zna čemu koriste? Ili će razumna osoba kada vidi te stvari reći da shodno čitavome uređaju koji upućuje da je onaj ko ga je osmislio učena osoba, iz toga se dâ zaključiti da čak i te rupice koje ne razumijemo imaju svoju svrhu, koju mi jednostavno ne znamo.

Allah, subhanehu ve te’ala, je stvorio sve oko nas savršeno, uskladio i ujedinio sve bez ikakvog nedostatka.

Zar onda nakon toga da neko razuman nakon što je vidio sve to kaže da zbog nekoliko stvari koje se mogu pobrojati, koje on ne razumije, da je sve ostalo loše i bez svrhe?! To je bez sumnje stvar koju niko razuman neće uraditi.

Druga: Da ne smatra da se odredba kosi sa naredbama i zabranama, tj. da ne smatra da se Allahova šerijatska odredba kosi sa Njegovom kosmološkom odredbom.

Allahova odredba, kader, je ono što On hoće da uradi sa stvorenjima, dok su naredbe i zabrane ono što On traži od stvorenja da urade.

Allah je sakrio od stvorenja svoj kader i oni nemaju načina da dođu do toga i saznaju šta je Allah odredio, ali im je istovremeno pojasnio šta je to što On traži od njih i šta je to sa čime je On zadovoljan da oni rade.

Pa ti savjetujem Allahov robe – Allah ti se smilovao – da se ostaviš onoga što ne znaš i da se držiš onoga što znaš. Poznato je da osoba nema dokaza u onome što ne poznaje.

Isto tako, nemoj misliti da je Allahova odredba opravdanje za grijeh koji si učinio, i dokaz za tebe, jer kako smo već rekli ti ne znaš šta je to Allah odredio sve dok se ne desi djelo pa kako da to bude dokaz za tebe.

Pretpostavimo da se nalazimo na jednoj raskrsnici na kojoj se račvaju dva puta, jedan od tih puteva je lagan i kratak do mjesta u kojem vlada mir, pravda i sigurnost, dok je drugi težak i dug koji vodi do mjesta u kojem vlada opasnost, nesigurnost i nepravda, pa zar onaj ko izabere put koji je težak i dug i još vodi u loše mjesto pored drugog puta koji je bolji od njega te je i njegovo odredište bolje, nakon što mu je to pojašnjeno, ima ikakvog opravdanja u tome da kaže i traži da ga se ne krivi što je izabrao taj put jer je to određeno za njega?!

Isto tako pretpostavimo da nekoga od nas neko udari, ili ukrade njegov imetak, šta će uraditi? Normalno je da će tražiti svoje pravo i zahtijevati da mu se vrati njegov imetak, a neće reći: „Nema veze, to je Allah odredio.“

Pa kako da kada se radi o našim pravima zahtijevamo da nam se vrate i ispune, a kada se radi o Allahovim pravima prema nama, koja su bez sumnje bezbrojno veća od prava stvorenja prema stvorenjima, tada nedostatke i krnjavosti sa naše strane pravdamo kaderom?!

Kaže Allah Uzvišeni o onima koji tako postupaju, koji svoja prava zahtijevaju dok istovremeno tuđa uskraćuju: „Teško onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kada od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar – zakidaju. Kako ne pomisle da će oživljeni biti na Dan veliki, na Dan kada će se ljudi zbog Gospodara svjetova dići!“ (Prijevod značenja El-Mutaffifūn, 1-6)

Treća: Da Allahovu odredbu dočekuje sa saburom.

Kao što smo već prethodno pojasnili, kader ne biva opravdanjem prilikom činjenja grijeha. Dok, kao što kažu učenjaci, kader biva opravdanjem prilikom nedaća.

Pa će se rob kada ga zadesi neka nedaća strpiti i reći: „Allah je tako htio.“

Ovo je u slučaju kada je ta nedaća nešto na što ne može utjecati, kao smrt voljene osobe, požar, itd. Dok ako se radi o nečemu na što može utjecati opet će reći „Allah je tako htio“ ali se neće računati da je bio strpljiv ako ima načina da to promjeni, ali to on ipak ne uradi. Kao što je osoba koju zadesi bolest koja se može liječiti koja ga ometa da izvršava ibadete, on će prihvatiti da je to odredba, ali se neće računati u strpljive ako se ne bude liječio iako ima mogućnosti za to.

Svo vjerovanje u kader se sumira u to da vjeruješ da je ono što ti se desilo, nije te moglo zaobići, a da ono što te je zaobišlo, nije ti se moglo desiti.

Shodno tome, prilikom dolaska Allahove odredbe, koju, rob, sa nekog aspekta vidi kao lošu za njega, na to će odgovoriti sa saburom, strpiti će se od toga da radi bilo šta svojim jezikom, tijelom i srcem od onoga sa čime Allah nije zadovoljan, te će moliti od Allaha da otkloni od njega tu nedaću. Iako, ako istu tu nedaću pogleda sa druge strane, da je to iskup za grijehe ako se strpi, da je to ispit kojeg ako položi Allah će mu time povećati stepen, vidjet će da je to ipak dobro za njega, jer kada se svemu svede račun ovaj život nije ništa do ispit i iskušenje i ovaj život ne postoji da bi ljudi nužno uživali na njemu. Kaže Uzvišeni Allah: „Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.“ (Prijevod značenja El-Mulk, 2)

Pa bi čovjek trebao da se potrudi i dadne sve od sebe da položi ovaj ispit, da bi u sljedećem životu, na ahiretu, koji je pravi život, uživao, kaže Allah: „Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!“ (Prijevod značenja El-‘Ankebūt, 64)

Tako da neće dočekati Allahovu odredbu sa negodovanjem ili prigovorom, ako to bude nešto što je nedaća za njega, nego sa saburom i dovom. Ovo je kada se radi o kosmološkoj odredbi.

Dok kada se radi o šerijatskoj odredbi strpit će se na činjenju onoga što je Allah naredio i ostavljanju onoga što je zabranio.

A naredbu na strpljenje na svakoj odredbi obuhvata sljedeći ajet, pa o njemu razmisli: „A ti se strpi na odredbi Gospodara svoga, doista si pred očima Našim; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ.“ (Prijevod značenja Et-Tūr, 48)

I u tome svemu će tražiti pomoć od Allaha i na Njega se osloniti, kaže Allah: „Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć.“ (Prijevod značenja En-Nahl, 127)

________________________________________

Iz knjige: “Šta znaš o Allahu” – Redžo Muratović