Poziv Istine
Znaj da su sve vrste grijeha otrov za srce i uzrok za njegovu bolest i propast. Abdullah ibn Mubarek, rahimehullah, je rekao:
Uvidio sam da grijesi umrtvljuju srce
i da mu odanost njima donosi poniženje.
Napuštanje grijeha oživljenje je srca,
pa ti je bolje da ih se prođeš.
Grijesi i nepokornost po srce i tijelo, i na ovom i na onom svijetu, ostavljaju štetne posljedice, čije razmjere zna samo Uzvišeni Allah, jer ni na ovome ni na onome svijetu, nema nijednog zla, ni bolesti, a da im uzrok nisu grijesi i nepokornost.
Šta je naše roditelje (tj. Adema i Havu) iz Dženneta, kuće slasti, uživanja, veselja i radosti, izvelo i u kuću patnje, žalosti i nesreće dovelo?
Šta je Iblisa iz Carstva nebeskog izvelo pa je kod Allaha najprezreniji i Njegove milosti najlišeniji postao? Tako je Iblis svakom razvratniku i zločincu svodnik postao, i nakon što je toliko služio i odabran bio, sebi dopustio da druge zavodi. Allahu, utječem Ti se od suprotstavljanja Tvojim zapovijedima i od činjenja Tvojih zabrana!
U posljedice grijeha još spada:
– Što je grijeh pomoć kojom čovjek svoga neprijatelja (tj. šejtana) snabdijeva i protiv sebe jača;
– Što, ako se umnože, zapečaćuju srce, tako da grješnik postaje potpuno nemaran, kao što je neko od ranijih učenjaka rekao da se pod riječima Uzvišenog: A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova. (Kur’an, 83:14) misli na uzastopno činjenje grijeha, sve dok srce ne postane slijepo.
– Što iz srca, neprimjetno, prezir prema grijesima nestane, pa oni njegova redovna osobina postanu.
– Što se grijesi jedan iz drugoga izrađaju.
– Što se u srcu primjećuje i osjeća njihova tama, kao što se osjeća tama noći. U tom smislu od Ibn ‘Abbasa t se prenosi da je rekao: “Znaci dobrih djela su: sjaj na licu, svjetlo u srcu, obilje u nafaci i ljubav u srcima drugih, a znaci grijeha su: crnilo na licu, tama u srcu, skučenost u nafaci i mržnja u srcima drugih.”
– Što grijesi slabe i srce i tijelo. Oni znaju srce toliko iscrpjeti da mu potpuno živahnosti nestane. Što se tiče tijela, treba znati da je fizička snaga vjernika u njegovom srcu i da je ona veća, sve što je srce jače.
– To što mu poslovi teško idu, tako da se, kud god da krene ili bilo šta da uradi, nađe pred zatvorenim vratima ili teško rješivim problemom. Tako je neko rekao: “Kada učinim nepokornost Allahu teškoće nalazim čak i u naravi jahalice svoje i žene svoje.”
– To što čovjek nalazi da je otuđen od drugih, naročito onih koji su skloni prema dobru.
– To što se gubi ugled i čast pred Allahom i pred Njegovim stvorenjima, jer: Onoga koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti. (Kur’an, 22:18)
– To što grijesi u srcu gase osjećaj časti.
– To što se sa njima gubi stid kojim se održava život srca.
– To što oni usporavaju hod srca na putu njegova okretanja prema Allahu i onom svijetu.
– To što čovjek ne prestaje biti neposlušan, sve dok mu to srce ne počne uzimati za sitnicu i bezazlenost. U tom je smislu Ibn Mes‘ud t rekao: “Vjernik svoj grijeh vidi kao da je pod brdom, pa se boji da se na njega ne sruši, a razvratnik svoj grijeh vidi kao da mu je mušica pala na nos, pa odmahne rukom.”
Učenjaci su rekli: “Ne gledaj u sićušnost grijeha, već gledaj u veličinu Onoga prema Kome si neposlušan!”
Ovdje ćemo se, ako Allah da, posebno osvrnuti na pet otrova srca koji su najrasprostranjeniji i najuticajniji na život srca, a to su: prekomjerni govor, prekomjerno zagledanje, prekomjerno miješanje, prekomjerno jelo i prekomjerno spavanje.
Odlomak iz knjige “Lađa Mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti”
Priredio: Irfan Hajrudin Klica, prof.
Skinite knjigu u PDF-formatu:
