Poziv Istine
Islam je vjera istine, pravde i mira, i na ovo poseban akcenat stavljamo zbog toga što sve ostale (ne)vjere, ideologije ili pravci razmišljanja u sebi sadrže dosta neistina i laži, dosta nepravde i nasilja, i izvori su destrukcije i nemira! Islam je jedinstveni način i program koji je jedino ispravan i tačan i jedino koristan po čovjeka i sve aspekte njegova života. Islam je, kod Boga, jedino priznata vjera, jedina ispravna ideologija razmišljanja i života, kao i program rada kojeg je Allah Uzvišeni propisao Svojim stvorenjima na Zemlji – ljudima i džinnima! Islam je bio, sada je i biće – vjera istine, pravde i mira kako na polju čovječije duše, tako i na polju čovječijeg tijela kao i užeg i šireg okruženja!
Da je islam ovakav kakav tvrdimo da je, to moramo potkrijepiti dokazima, od kojih su najbitniji sljedeći:
1. Islam je skup propisa i zakona koje nam podari Sveznajući, Onaj koji je o svemu potanko obaviješten, Onaj koji je mudar i Onaj koji je Svemoguć!
Onaj koji sve zna i u sve je upućen – a takav je samo Allah Uzvišeni, jedino je On u stanju da nam propiše ovako veličanstvenu, čistu i preciznu vjeru! Onaj koji je u stanju činiti sve a ujedno je i mudar – samo je On u stanju da nam propiše Zakon i Ustav koji će važiti za svako mjesto i vrijeme, i koji će odgovarati svakoj naciji i plemenu!
Samo je Allah Uzvišeni taj koji je u stanju da nam propiše životna pravila, puna pravde i insafa, koja odgovaraju svakom mjestu i vremenu:
„Ovo je Knjiga koju smo ti objavili, kako bi izveo ljude, uz dozvolu njihova Gospodara, iz tmina na svjetlo, na put Veličanstvenog i Hvaljenog!“ (Kur’an, sura Ibrahim, 2.)
Zar Onaj koji je sveznajući i koji je u sve upućen, – ne zna i ne poznaje halove i duše i stanja robova Svojih koje je rukom Svojom stvorio, i zar On da ne zna šta je to što ljudima odgovara, i šta je to što ljudima šteti i ne odgovara?
„Zar da ne zna Onaj koji stvara, a obazriv je prema svemu i o svemu je potanko obaviješten!“ (Kur’an, sura El-Mulk, 67.)
Zar će Onaj koji je Svemogući i koji je Najmudriji, propisati vjeru koja je puna sumnji i nestabilna ili će propisati zakone koji su krnjavi i manjkavi – koji neće odgovarati ljudskim dušama i tijelima, i koji neće odgovarati životu ljudi bilo kojeg mjesta ili vremena?
„Tebi se Kur’an dostavlja od strane Mudrog i Sveznajućeg!“ (Kur’an, sura El-Nahl, 60.)
Normalno je dakle da će lijepim životom živjeti osoba koja poštuje, praktikuje i slijedi upute, zakone i propise Onoga koji je Mudriji od svih mudraca i Onoga koji Znavaniji od svih znalaca! Allah dž.š., kaže:
„Ko bude dobra djela činio, bio on muško ili žensko, a vjernik je – daćemo mu da proživi dobar život!“ (Kur’an, sura El-Nahl, 97.)
Kada se kaže dobar život misli se na srećan život! Veliki broj ljudi je pobrkao lončiće pa su umislili i sebe su ubijedili u to da su fizička zadovoljstva tijela – sreća!? Da je dobro jesti, dobro spavati, dobro se obući, dobru kuću i prevozno sredstvo imati – sreća!?
Istina je suprotna! Osjećaj sreće je vezan za dušu a ne za želudac i naše tijelo! Koliko je onih koji imaju dobro da jedu, koji imaju novca, koji imaju kuća i kola – ali koji su bez sreće, bez rahatluka, bez mira i bez berićeta! Zbog čega? Zbog toga što dušu svoju nisu nahranili njenom hranom, zbog toga što im je duša na izdisaju, jer je izgladnjela i smorena! Čime se hrani ljudska duša, kako bi ona bila srećna? Ljudska duša se hrani Kur’anom, svedočanstvom vjere i vjerovanjem, abdestom i namazom (molitvom), zikrom (slavljenjem Boga), džamijom i džematom (zajednicom), i ostalim dobrim djelima… Tek na ovaj način duša biva srećnom pa makar i ne imala dobro jesti, dobro se oblačiti, u dobroj kući stanovati itd.!
Shodno navedenome možemo primjetiti ljepotu univerzalnog sklada između Allahovog vjerozakona i ustava, i Njegovih univerzalnih svemirsko-vasionskih zakona i između prirode i nutrine samog čovjeka; kako je sve to na taj način skladno!
Onaj koji stvara stvorenja je najpreči i da im propiše zakone i propise po kojima će se upravljati kako bi normalno funkcionisali! Loše je i nije mudro da neko napravi određenu mašinu a da uz nju ne dostavi uputstva i pravila o njenom održavanju i upravljanju. Isti je slučaj i sa čovjekom kojeg je Allah Uzvišeni stvorio – data su mu uputstva o tome kako će održavati sebe u normali kako bi normalno funkcionisao u svome životu!
„Reci: Objavio ga je Onaj koji poznaje tajne nebesa i Zemlje…!“ (Kur’an, El-Furkan, 25.)
2. Da je islam vjera istine, pravde i mira to nam potvrđuju i iskazi i svjedočanstva učenih i pametnih ljudi kroz stoljeća koji su sa svih aspekata i načina prilazili Božijoj objavi ukazujući nam na ljepotu suštine Allahovih propisa, na sjaj kur’anskih zakona, kao i na tajnu srži bogosluženja – obožavanja Allaha Uzvišenog!
Ko bude prišao islamskim propisima čisto razumski i intelektualno – naći će u islamskoj doktrini i islamskom vjerovanju pravu jasnoću i bistrinu bez ikakve pomućenosti; islamski pristup monoteizmu, kroz monoteizam i svedočanstvo Islama, zacijeljuje svaku ranu, ispunjava prsa i razum ostavlja bez komentara!
Ko bude dublje promišljao o bogosluženjima u Islamu– primjetiće da se u namazu, postu, zekatu i sadaci (milostinji), čuvanju časti kako svoje tako i tuđe, i klonjenju od grijeha kriju velike tajne kao i visoki ciljevi pročišćenja i prosvijetljenja duše, uz šta jača i ozdravljuje i samo tijelo, a dobra djela su sama posljedica svega toga!
Ko bude samo na trenutak razmislio o islamskim pravilima nasljedstva ostaće zapanjen njihovom veličinom i preciznošću raspodjele zaostavštine i imetka, primjećujući pravi sklad između toga i potreba ljudi za imetkom na ovome svijetu. Djeca i roditelji su najbliži jedno drugome pa je i zbog toga najpreče da jedni druge naslijeđuju. Ako umrla osoba ostavi za sobom djecu – dio nasljedstva njegovih roditelja i žene se odmah umanjuje, što oni punog srca i prihvataju, jer su opet unučad kao i svoja djeca itd..
Veličina islama se ogleda i u tome koliko on insistira na međusobnom potpomaganju, socijalnim programima, međusobnom opraštanju, spajanju rodbinskih veza, kakvoći bračnog odnosa, činjenju dobrih djela uz nužnost obazrivosti i rješavanja lokalnih i globalnih problema.
Islam poklanja veliku pažnju uspostavi lijepog ponašanja i plemeniti karakter, i zbog toga što jedno društvo i jedna zajednica propada onoga momenta kada među njima loš ahlak i loše ponašanje uzme maha! Muhammed mir nad njim, je rekao:
„Poslat sam kako bih usavršio plemenit karakter i ponašanje kod ljudi!“ (Beleži Buharija u Edebul-Mufredu, 273.)
Islam suzbija svaki vid oholosti i uzdizanja nad drugim ljudima, suzbija umišljenost i preziranje ostalih, suzbija ogovaranje i prenošenje tuđih riječi, suzbija laži i klevete, suzbija potvore i svaku vrstu smutnji.
Islam insistira na tome da jedno društvo mora predvoditi pravda i povjerenje u svakom pogledu, što se da jasno primjetiti kad god se osvrnemo na islamske propise kako naredbe tako i zabrane. Islam traži pravdu u odnosima među ljudima, ne bitno je li muško ili žensko u pitanju, jeli arap ili nearap u pitanju, jeli bijeli ili crni čovjek u pitanju, jeli bogati ili siromašni čovjek u pitanju, jeli ugledni ili neugledni u pitanju!
Islam nam ukazuje na to da jedina razlika koju Allah Uzvišeni pravi među ljudima – bogobojaznost:
„O ljudi, Mi smo vas stvorili od jednog muškarca i od jedne žene, i na nacije i plemena smo vas podijelili kako bi se međusobno zbližavali i upoznavali; najčasniji od vas je onaj koji je prema Allahu najbogobojazniji!“ (Kur’an, El-Hudžurat, 13.)
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Allah Uzvišeni ne gleda u vaša lica niti u vaša tijela, već gleda u vaša srca i u vaša djela!“ (Bilježi Muslim)
Islam je učinio to da svi oni koji ga prihvate bivaju i postaju jednim ummetom, i jednim narodom, kojeg više ne može cijepati i razdirati sitni nacionalizam ili pripadnost određenom plemenu ili pripadnost određenoj političkoj školi razmišljanja ili stranki. Islam je jača veza nego li sve te razlike koje među ljudima postoje!
Allah dž.š., kaže: „Ovaj vaš ummet (zajednica/narod) je jedan i jedinstven ummet, a Ja sam vaš Gospodar, pa Me se zbog toga i boj’te!“ (Kur’an, El-Mu’minun, 52.)
Dakle, interes džemata muslimana i islamske zajednice je preči nego li interes nacije ili interes plemena ili interes određene politike ili interes određene stranke ili partije! Interes islama i muslimana je preči i iznad je svega – ne bitno koje su nacije ili plemena!
3. Treći razlog koji nam potvrđuje to da je islam vjera istine i pravde i mira jeste stanje blagodarnosti, ljepote i bezbjednosti kojeg su uživali muslimani sve dok su se držali islama!
Dok su se muslimani držali islama – njihovi vladari su pravilno i pravedno vladali među njima što je širilo pravdu na sve strane. Muslimani su voljeli svoje pretpostavljene dok su bili takvi, bili su im pokorni i molbe su Allahu Uzvišeni upućivali za njih. U takvoj atmosferi jaki pomaže slabog, a bogati siromašnog!
Koju god zemlju su muslimani oslobodili sa njima je došla bezbjednost i olakšanje, čistoća i javna kupatila, putevi i bolnice i škole… Kriminal, alkohol, blud, krađe i ubistva su maksimalno istrijebljeni bili! Ta pravičnost i pravda je prouzrokovala to da je masa ljudi, ranih nacija i plemena, prigrlila i prihvatila islam, a vrlo je poznato to da islam nije širen mačom i ognjem kao što je bio slučaj sa hrišćanstvom koji je gotovo svugdje u svijetu širen mačem i ognjem. Ko se nije htio pokrstiti bio je ubijen, što nikada nije bio slučaj sa islamom! Ne treba se čovjek siliti na to da bi on shvatio da je jedan jednako jedan (monoteizam), ali da bi se čovjek ubijedio u to da je jedan jednako tri (trojstvo), tu se moramo poslužiti i mačom i ognjem da bi to postigli!
Islam je jedina vjera koja je propraćena ovakvim porukama:
„Vjernici su braća!“ (Kur’anski ajet);
„Najčasniji od vas je onaj koji je najbogobojazniji!“ (Kur’anski ajet);
„Allahovi robovi, budite braća!“ (Poslanikov hadis).
Ljudi koji su odani islamu, bave se islamom, pozivaju islamu, – moraju biti jedinstveni i zajedno, i moraju se međusobno potpomagat, u najmanju ruku se ne smiju međusobno odmagat – kada jedan dio takvog tijela oboli, treba mu se ostali dio tijela odazvati sa temperaturom i groznicom!
Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Vjernik je za vjernika poput neke građevina, koja se sama na sebe oslanja!“ (Muslim)
Ashabi Allahovog Poslanika s.a.w.s., su ljudi koji su najbolje pretočili iskrenost u djelo, ostavljajući nam brojne primjere čojstva i junaštva kojima se moraju podučiti sve naredne generacije islama.
4. Da je islam vjera istine, pravde i mira – možemo primjetiti i preko toga kako oni ljudi koji čitavog života lažu, koji su zulumćari i nasilnici i koji su protivnici svakog selameta i mira neprestano udaraju na islam i muslimane!
Često puta se pravi put i istina može pronaći i na taj način što ćemo krenuti suprotno od puta nevjernika i griješnika. Ako su oni ti koji su zalutali sa pravoga puta, a jesu, mi ćemo pronaći pravi put tako što ćemo se vratiti unazad sa njihove trase i staze. Ono što nevjerniku i griješniku na bazi vjere smeta tu pritisni i ne boj se. Pravi put je razlikovati se i kontrirati nevjernicima i griješnicima – što je pravilo koje nam, kroz brojne ajete i hadise, potvrđuje šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm.!
Islam je čitav istina i pravda, kako u svojim korijenima tako i u svojim granama, velikim ili malim, od korijena La Ilahe Illallah pa sve do uklanjanja prepreka sa puta koja je najniža grana imana!
U Islamu nema ničeg teškog niti nejasnog niti sumnjivog. Svaki islamski propis je lahkota, odmor, jasnoća i logičnost! U praktikovanju islama i islamskih propisa je svaki hajr i berićet, svaka sreća i mir i zadovoljstvo.
Allah dž.š., kaže: „U islamu vam ništa teško nije propisano!“ (Kur’an, El-Hidžr, 78.)
Na drugom mjestu Allah dž.š., kaže: „Allah želi da vam olakša a ne da poteškoće imate!“ (Kur’an, El-Bekara, 185.)
Ljudi koji nisu na čistom monoteizmu, – tegobnim životom žive, i u dušama svojim nose rastrojstvo. Ljudi koji ne klanjaju namaz i ne poste mjesec Ramazana – sami sebi otežavaju i sami sebe pate!
Društvo koje ne zna za zekat i ne zna za sadaku (milostinju) je društvo koje gubi blagodat u svemu što ima! Oko koje nije gledalo u Allahovu dž.š., kuću, Kabu, i veličanstveni skup hadžija na Arefatu – to oko još ništa vidjelo nije!
Zbog svega navedenog je islam vjera istine, pravde i selameta i mira, pa ko hoće sve navedeno neka se čvrsto prihvati islama:
„Jedina priznata vjera kod Boga je islam!“ (Kur’an)
Autor: Milan Radulović, pravoslavni sveštenik i profesor islamske filozofije na Univerzitetu Ontario
/ Izvor: Bosnjaci.net
