Poziv Istine
Osoba koja traga za istinskom srećom i smislom života prvo što joj je neophodno jeste da spozna Stvoritelja.
SPOZNAJA STVORITELJA
Jedno od prvih pitanja na koje čovjek pomisli kada razmišlja o smislu života jeste: kako je sve nastalo. Osoba koja ima imalo pameti i svjesna je svog postojanja, nikada za sebe neće reći da je ona samu sebe stvorila. Međutim, da li postojimo na osnovu slučajnog prirodnog događaja ili tu postoji uzvišeno jedinstveno biće koje nas je stvorilo – Bog?
Spoznaja postojanja Stvoritelja je prvi korak u razumijevanju našeg istinskog smisla života. Postoje mnogi logički i racionalni razlozi za vjerovanje u Stvoritelja. Navešćemo, u ovom tekstu, dva sažeta razloga:
Prvi: Nastanak Svemira i života na Zemlji
Prvi dokaz koji ukazuje na postojanje Boga tiče se razumijevanja porijekla i nastanka Svemira.
Zamisli kako tvojim brodom pristaješ na jedno ostrvo koje se zove “Ostrvo razuma”. Sve što trebaš na tom ostrvu jeste da uključiš svoj razum i da ne zatvaraš oči pred očitim dokazima. Zamisli kako šetaš tim ostrvom, i odjednom naiđeš na mobilni telefon.
Šta ćeš pomisliti!? Možda, razmišljaš o tome da li ga uzeti ili ne, ali nije o tome riječ…
Znamo da se mobitel sastoji od stakla, plastike i metala. Staklo se dobija od pijeska, plastika od nafte, a metal se vadi iz zemlje. Da li ćeš povjerovati ako bi ti neko rekao da se taj mobilni telefon formirao sam od sebe, slučajno? Odnosno, da je Sunce sijalo, vjetar duvao, munja udarila, nafta izvirila iz zemlje i pomiješala se sa pijeskom i metalom, i tokom nekoliko miliona godina sa svim svojim specifičnostima i ljepotama, mobitel se sam sklopio sa instaliranim novim sistemom!?
Ako bi neko to tvrdio, kakav bi tvoj sud bio o njegovom rasuđivanju? Sigurno bi smo rekli da takav nema pameti… A šta tek da se kaže o onome koji, kada posmatra veliki savršeno uređeni svemir, zaključi da je sve to nastalo iz ničega i tek onako – slučajno!?
Ako je ovakav slučaj sa predmetima, odnosno neživim stvarima, kako tek onda da živa bića nastanu slučajno!?
Tvrdnja da je život nastao slučajno opovrgnuta je naukom. Nauka nam je otkrila da su proteini osnovni sastavni dijelovi svih živih bića, a računajući kolika je mogućnost slučajnosti u formiranju samo jednog prostog molekula proteina na Zemljinoj površini, i u kojem vremenskom rasponu, naučnici su različitim studijama došli do brojeva koje nije moguće iskazati riječima, jer su oni veći i od same starosti Zemlje na bilione godina. [1]
Međutim, i da jednom imamo jedan proteinski molekul, tu nema više mnogo pomoći; potrebne su bar stotine različitih vrsta proteina za najprostiju formu života.[2]
Drugim riječima, nemamo ništa, jer proteini su samo hemijske materije koje nisu žive, odnosno u njih ne postoji život. Shodno tome, shvatamo i tvrdimo sa potpunim ubjeđenjem da je slučajno nastajanje života NEMOGUĆE.
Zato ako te neko upita, da li je starije jaje ili kokoška, slobodno mu možeš reći da je nebitno, jer šta god bilo od tog dvoje, samo od sebe nikako nije moglo nastati, već je moralo biti stvoreno.
Jedan poznati mikrobiolog postavio je sljedeće pitanje: “Kako priroda može stvarati život kad su propali svi naši pokušaji da mi to učinimo u kontrolisanim uslovima?”[3]
I doista je to tako! Kada bi se svi naučnici svijeta sakupili, i ne samo oni, nego i svi ostali ljudi zajedno, ne bi mogli ni jednu mušicu da stvore, a kamoli nešto više i složenije.
Stoga, shvatamo da, mora postojati Stvoritelj ko je sve ovo stvorio i savršeno uredio…
Drugi: Savršenost stvaranja
Drugi dokaz koji ukazuje na postojanje savršenog Stvoritelja jeste red i savršeni balans svega što nas okružuje. Mnoge karakteristike u svemiru jasno ukazuju na to da su specijalno dizajnirane da bi podržale život na Zemlji, kao što je udaljenost Sunca od Zemlje, čvrstoća Zemljine kore, procenat kiseonika u atmosferi. Kada bi ove dimenzije bile samo malo drugačije od onih trenutačnih dimenzija, život na Zemlji ne bi postajao. Teorijski fizičar i matematičar Freeman Dyson u svojoj knjizi sumira: “Što god više istražujem univerzum i detalje njegove arhitekture, to nalazim da je on na neki način znao da mi dolazimo.”[4]
Praktično svi naučnici tvrde da je svemir precizno podešen sa svojim zakonitostima da omogući život.[5]
Kada bi se Sunce udaljilo od Zemlje, tada bi se zaledili okeani i mora, a čitava Zemlja bi se ogrnula u led u kome bi život iščezao. A kada bi se razdaljina između Zemlje i Sunca smanjila, tada bi vode isparile, a na Zemlji bi nestalo života. Kada bi se povećala debljina gornjeg sloja Zemlje za nekoliko kilometara, potrošio bi se kiseonik koji je sada prisutan, za stvaranje dodatnog sloja Zemljine kore i tada ne bi bilo ni bilja, ni životinja, a ni ugljen-dioksida. Kada bi se dan produžio za deset sadašnjih dužina, Sunce bi spržilo sve biljke na Zemlji… Stoga, ko je taj ko je sve ovo po mjeri uredio upravo onoliko koliko je potrebno za život?! Da li se sve ovo moglo dogoditi samo od sebe?
“U stvaranju nebesa i Zemlje, i u izmjeni noći i dana, doista su dokazi za razumom obdarene…”
Kada uočimo red, precizne zakone i sisteme u nama samima i u cijelom svemiru, zar nije razumno uvidjeti da oni imaju Stvoritelja koji je sve to uredio?
Ili je to možda izmišljena Majka Priroda – ona koja niti ima razuma, niti znanja, niti volje, niti sluha, niti vida, niti čula, niti mudrosti, koja ništa ne osjeća, sve ovo savršeno uredila, kako neki tvrde!? Hajde da naučno definišemo o čemu to oni govore: “Majka Priroda!” Šta je “priroda”? I koja je njena definicija? Prepostavljam da ćeš se složiti da izraz “priroda” obuhvata sljedeće stvari: planete, galaksije, biljke i drveće, doline i brda, okeane i rijeke, Zemlju, Sunce, Mjesec, zvijezde, travu i druge stvari. Upitaj se: Da li su ove stvari, doista, same sebe stvorile i da li su one stvorile ljudska bića!?[6]
Sve ovo jedino možemo objasniti postojanjem Uzvišenog Savršenog bića – Boga Jedinog, Koji je sve stvorio i doveo u savršeni red.
Dokazi o postojanju Boga Uzvišenog se ne mogu nabrojati. Sve što nas okružuje upućuje na Njegovo postojanje i Njegovu jedinstvenost. Sve što vidimo ukazuje na moć, znanje, vještinu i savršenu mudrost Stvoritelja. Primjeri o tome su nebrojni, zato ćemo spomenuti samo neke…
Ako razmislimo o zamecima u utrobama stvorenja, vidjećemo da su oči stvorene još u matericama majki gdje vlada potpuna tama, mada znamo da oči vide samo na svjetlosti, što nam potvrđuje da Onaj koji stvara oči zna da će iz materice izaći na svijet u kome je svjetlost. Također, nam je poznato da krila kod ptica nastaju u jajetu, što nam potvrđuje da Gospodar, Stvoritelj nebesa i Zemlje, zna da će te ptice letjeti pa im zato i stvara krila prije njihovog rođenja.
“A kako i ne bi znao Onaj Koji stvara, Koji zna i ono što je najsitnije, Onaj Koji u potpunosti sve zna!?”
Onome ko negira postojanje Stvoritelja kažemo: “Potraži dokaze u sebi jer sam sebi si najbliži.” Naše je tijelo jedna od najsloženijih struktura u svemiru.” Prema novijim istraživanjima sastoji se od preko 37 triliona sićušnih ćelija – koštanih, krvnih, moždanih i mnogih drugih.[7]
Svi mi smo čvrsto ubijeđeni da jedna dječja igračka – lutka, ma koliko bila obična, ne može sama od sebe nastati, pa kako onda da pomislimo da smo mi, najsavršenija bića, nastali bez Stvoritelja?
Pogledaj i razmišljaj kako je došlo do tvog nastanka i nastanka drugih. Nekada nas uopšte nije ni bilo, zatim bismo kapljica koja se izbaci, a sada smo stvorenja sa savršenom spoljašnjošću i unutrašnjošću. Stani i pogledaj se pred ogledalom. Ko je stvorio tvoje lijepo lice, tvoje oči, tvoje ruke i noge? Šta misliš kako bi bilo kada bi samo palac i mali prst na tvojoj ruci zamijenili mjesta…
Svi naši organi rade savršeno. Želudac luči enzim koji rastvara meso, a i sam je od mesa, međutim ima opnu koja ga štiti. Da li je to želudac sam sebe zaštitio!? Zato razmisli, ko je sve tako savršeno stvorio na odgovarajućem mjestu i sa odgovarajućim odlikama? Razmisli, ko je učinio da je svaka osoba jedinstvena sama za sebe i da se od druge razlikuje? Koliko samo milijardi različitih lica i ličnosti…
Ko je u nama instalirao savršeni antivirus – imuni sistem, kao jednu savršenu armiju koja se brani od napada? Ko nas je odlikovao razumom, u odnosu na sva ostala bića koja vidimo? Mogli bi nastaviti u nedogled… Jednostavno razmisli…
– Dakle, da li je normalno i racionalno vjerovati u Boga?
Vjera u Boga je racionalna za razliku od ateizma koji je antiracionalan. Kao što smo iz prethodnih primjera vidjeli, logika nam nužno pokazuje da postoji Bog. Ako razumski otvoreno pogledamo svijet oko nas, vidjećemo da je ispunjen Božijim znakovima.
Svi znamo da nešto ne može nastati iz ničega. Drugim riječima, ako nema Stvoritelja ne može biti ni stvorenja. Zaključak da Bog postoji ne zahtijeva vjeru. Ateizam i ateističke teorije zahtjevaju vjeru. Potrebna je slijepa vjera za ubjeđenje da je sve nastalo iz ničega i to slučajno, besciljno, bez svrhe… A potreban je samo zdrav razum za ubjeđenje da sve potiče od Boga.
Na kraju krajeva, ateizam nas uči da mi nemamo vrijednosti, nade, značenja ni svrhe, niti nam daje odgovor šta je moralno a šta nije. Tako je naš život beznačajan jer smo skup materije “slučajno” spojene, i naposlijetku ćemo biti samo hrana crvima. Ateizam nam ne daje nikakve odgovore a upravo ta potraga za značenjem i odgovorima je svojstvena svim ljudima.
Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)
Skinite knjigu u PDF-formatu:
[1] Vidjeti: Information and the origin of life, Bradley WL, Thaxton CB. 1994.
[2] Vidjeti: Sience discovers God, Ariel A. Roth.
[3] Vidjeti: Between Necessity and Probability: Searching for the Definition and Origin of Life, Radu Popa, 2004.
[4] Vidjeti: Disturbing the Universe, Freeman Dyson, 1979.
[5] Vidjeti: Zašto postojimo, Eldin Bečar, Visoko, 2017.
[6] Vidjeti: Jednoća Stvoritelja, Abdul-Medžid Aziz ez-Zindani, Sarajevo, 2000.
[7] Vidjeti: An estimation of the number of cells in the human body, Bologna, Italy. Erratum in Ann Hum Biol. 2013 Nov-Dec;40(6):471.
