Poziv Istine
“Onaj koji tebe (Muhammede) mrzi sigurno će on bez spomena ostati.” (El-Kevser, 3.)
Poslaniče, onaj ko tebe mrzi ostat će bez ikakvog blagoslova i traga. Nikakva dobra nema u onome ko je tebi, Vjerovjesniče, neprijatelj, takav nikakvu korist iza sebe neće ostaviti. A ti si blagoslovljen ma kuda se zaputio, sve ti ide naruku, prati te sreća, zadovoljan si i smiren, milost, uputa i svjetlo uvijek te okružuju. Resulullahovi, sallallahu alejhi ve sellem, neprijatelji govorili su: “Muhammed će ostati bez spomena jer nema muških potomaka!”, pa je Allah, dželle šanuhu, objavio suru El-Kevser da ih ušutka i nadasve ponizi.
Kao da im veli: “Je li moguće da Poslanik ostane bez spomena, a Allah je pomoću njega uputio mnoge narode, izbavio ih iz tmina na svjetlo?!”
Kako će ostati bez spomena, a cijeli se svijet obradovao, zablistao i živnuo njegovom pojavom?!
Je li moguće da on ostane bez spomena, a u džamijama se uče ajeti koje je on donio, kazuju hadisi koje je on izgovorio, na munarama se njegovo ime spominje, s minbera se o njegovom naučavanju govori, na univerzitetima se o njegovoj vjeri uči?!
Kako će ostati bez spomena onaj za čijim su se uputama povodili pravedni vladari: Ehu Bekr, Omer, Osman i Alija, radijallahu anhum?!
Može li ostati bez spomena čovjek koji je svojom hrabrošću ulijevao odvažnost u borce na Allahovu putu, pa su ginuli?!
Je li prihvatljivo da ostane bez spomena čovjek s čijeg izvora crpe učeni, čovjek čije svjetlo slijede Allahovi štićenici?!
Kako će ostati bez spomena čovjek čiji su ostavština i poziv preplavili i uzdrmali Zemlju, čije su riječi sveprisutne, čije se dobrote ne mogu pobrojati i kome se ništa ne može zamjeriti?!
I naposlijetku, je li moguće da ostane bez spomena čovjek koji ima istovjetnu nagradu za učenje Kur’ana, ma ko ga i ma gdje učio, jer je prenio Kur’an?, i koji ima istovjetnu nagradu za obavljeni namaz, ma ko ga i ma gdje obavio, jer nas je on naučio kako trebamo klanjati rekavši: “Klanjajte onako kako mene vidite da klanjam!”, i koji ima istovjetnu nagradu svakog čovjeka koji obavi hadž, utoliko istovjetnu jer nas je on poučio kako ćemo obaviti hadž, a rekao je: “Usvojite od mene način obavljanja obredâ!”
Ne! Bez spomena će zacijelo ostati onaj ko se suprotstavi Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ko zapostavi njegov sunnet i okrene leđa njegovoj uputi. Takvom Allah, dždle šanuhu, neće dati nikakav blagoslov, niti svjetlost, već će zapečatiti njegovo srce, rastrojiti njegove misli, osramotiti ga, pa će njegove riječi biti beskorisne i glupe, a djela će mu odbijena biti, te će propasti sve u što trud uloži.
Uoči da je svako ko se suprotstavi Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili okrene leđa njegovu vjerozakonu, ili zapostavi bilo šta što je on donio – ostavljen, prezren, izložen Božijoj srdžbi, u onoj mjeri u kojoj se ogriješio prema Poslaniku!
Bezbožniku je oduzeta volja za životom i moć razlikovanja dobra od zla, pa luta napušten; novotar ne nalazi puta, pa i on tumara po mraku; grešniku je grijeh zastro srce, te i on krivim putem hodi…
Razmisli o tome da Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i sljedbenike njegova sunneta čekaju slava vječna i prebivalište najljepše! Oni će biti na sigurnom mjestu, kod Vladara, Moćnog, na visokim stupnjevima u Džennetu.
Nasuprot njima, razmisli o kajanju i tuzi onih koji se povode za razumom pa odstupe od sunneta! Kako će se oni žestoko kajati zbog života koji su protraćili u “čula-kazala” i u kojekakvim drugim besposlicama! Još na ovom svijetu oni su u velikim sumnjama, nedoumici, nemiru, rastrojenosti…
Imajmo na umu da je spas u slijeđenju Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Njegov je sunnet poput Nuhove, alejhis-selam, lađe: spasili su se oni koji su se u nju ukrcali, a nastradali su oni koji to nisu učinili. Poslanik je uvijek u pravu, bez obzira o čemu se radilo. Njegove su riječi dokaz protiv svih ljudi, a ničije riječi nisu dokaz protiv njega, utoliko jer se od ljudi može i ne mora prihvatiti, ali se od njega mora sve uzeti zato što nije govorio po svom hiru, već je samo prenosio Objavu, koja mu se objavljuje. Prema njegovim riječima vrednuju se riječi drugih ljudi, njegova su djela mjerodavna u ocjenjivanju djela ostalih ljudi… Svevišnji Allah zaštitio je njegovo čulo sluha, čulo vida i srce, sačuvao ga je od zablude, slijeđenja prohtjeva, nastranosti, smutnje, grešaka, nedostataka, činjenja nepravde, djela koja bi mogla izazvati i najmanju sumnju… Na gubitku je svaki čovjek koji se ne povede za njegovim svjetlom, nesretni su stanovnici svake oblasti do koje nije doprlo sunce njegova poslanstva, a prokleta je svaka duša koja nije izrazila dobrodošlicu njegovoj uputi.
Sura El-Kevser ima tri ajeta. Prvi govori o Allahovom, dželle šanuhu, davanju Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Drugi govori o Poslanikavoj dužnosti spram toga davanja, a to su obavljanje namaza i klanje kurbana. I, treći, posljednji, ajet, prijetnja je Resulullahovim neprijateljima da će oni ostati bez spomena, blagoslova i da će oni biti na šteti, a u tome je Poslaniku zaštita.
U ovoj suri Sveznajući Allah potvrđuje da će Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Sudnjem danu imati svoje vrelo, a o tome postoji i mnogo vjerodostojnih hadisa. Iz posljednjeg ajeta ove sure ima se razumjeti da je dopušteno zaprijetiti nevjerniku i ukoriti ga kako bi se prošao svojih nedjela.
