“I tako smo vas učinili zajednicom središnjom.” (El-Bekare, 143.)
Vi ste središnja zajednica, između Jevreja, koji su ubijali poslanike, i kršćana, koji su ih obožavali, a vi slijedite put poslanikâ i poslušni ste im. Vi ste narod koji se nije pojavio odmah nakon stvaranja svijeta, pa da na sebi stječete iskustvo, a niti ste se pojavili pred kraj vremena; prije vas bilo je narodâ, i vi ste uzeli opomenu iz njihova slučaja, a poslije vas doći će narodi kojima će biti od koristi vaše iskustvo.
Vi ste središnja zajednica u odnosu na mjesto na kojem ste ste pojavili. Naime, pojavili ste se u središtu Zemlje, u Meki, a ne negdje u nedođiji, niti na sjevernom ili južnom polu pa da odatle pozivate ljude u islam.
Središnja ste zajednica kad je riječ o ispovijedanju vjere. Niste poput mnogobožaca, koji obožavaju sve i svašta, a niste ni poput nekih naroda koji su u potpunosti odbili biti robovi, već obožavate Jednog, Jedinog, Silnog Allaha.
Vi ste središnja zajednica glede načina življenja. Niste poput Jevreja, koji se preko svake mjere odaju lagodnu životu, užicima i strastima, a niti ste slični kršćanima, koji zagovaraju isposništvo, odricanje od ovosvjetskih užitaka i samokažnjavanje, već dajete pravo i tijelu i duši.
Središnja ste zajednica u pogledu vještina. Niste poput Perzijanaca, čiji je život sazdan od hobija i bavljenja vještinama, a niti se poput Rimljana, koji su izgubili smisao za ugodnim vještinama koje uljepšavaju život, već se bavite svakom lijepom, dopuštenom vještinom, bilo da se radi o riječima ili djelima.
Vi ste središnja zajednica kad se radi o ponašanju. Ne ponašate se kao agresivni, divlji narodi koji čine nered i uništavaju, a niti ste kao oni narodi koji se ne suprotstavljaju neprijatelju, govoreći: “Podmetni drugi obraz kad te udare po jednom”, već vi opraštate onome ko je dostojan oprosta, a kažnjavate onoga ko zasluži kaznu, i jednu i drugu kategoriju ljudi tretirate onako kako ona zaslužuje.
Središnja ste zajednica u odnosu na stjecanje znanja. Niste poput Grka, koji smatraju da je naobrazba cilj sâm po sebi, a niste ni poput nekih naroda koji su zanemarili naobrazbu, pa su ostali nepismeni, već smatrate da je znanje sredstvo koje vodi do vrijednosti i put uspjeha na oba svijeta.
Vi ste središnja zajednica u odnosu na ibadet. Ne okrećete leđa ibadetu kako to čine grešnici bezosjećajni, a niti se opterećujete ibadetom koji ne možete podnijeti, što čine asketi fanatici, već nastojite obavljati ibadeta onoliko koliko ste u stanju, ali kvalitetno.
Vi ste također središnja zajednica kad se radi o razmišljanju. Niste slični pjesnicima koji hode svakom dolinom i sanjare živeći u mašti, a niti ste poput filozofa koji, ubivši osjećaje i emocije, sliče materiji, pa su njihova srca otvrdnula, a duše postale bezosjećajne, već živite stvarnost, objedinjujete snagu i samilost, realnost i ljepotu, teoriju i smisao.
Dakle, vi ste odabrali srednji, savršeni put između dvije krajnosti koje vode u propast.
Isto tako, Allah, dželle šanuhu, uputio je sljedbenike ehli-sunneta na srednji put. Oni su na stanovištu između kaderija, koji smatraju da se sve događa slučajno i da Allah, dželle šanuhu, ništa nije odredio, i džebrija, koji tvrde da čovjek ne raspolaže slobodnom voljom i da je prisiljen na sve svoje postupke, bez obzira na to bili oni dobri ili loši. Ehli-sunnet vjeruje da je Sveznajući Allah sve predodredio i da se sve događa u skladu s Njegovom voljom, ali, isto tako, kažu da čovjek ima slobodnu volju, koja ne izlazi iz okvira Allahove volje.
Ehli-sunnet slijedi srednji put u pogledu nagrade i kazne na budućem svijetu, između haridžija, koji proglašavaju čovjeka nevjernikom zbog velikih grijeha, i murdžija, koji smatraju da uz vjerovanje ne može nauditi nijedan grijeh. Sljedbenici ehli-sunneta ne smatraju velike grešnike nevjernicima, već kažu da su oni grešnici koji imaju nedostatan iman.
Ehli-sunnet slijedi srednji put i u vezi s Allahovim imenima i svojstvima. Nisu na strani onih koji ih negiraju, ali nisu ni na strani onih koji poistovjećuju Allaha sa stvorenjima. Kad je riječ o tome, sljedbenici ehli-sunneta vjeruju u sve što je Allah Sebi pripisao ili Mu je to pripisao Njegov Poslanik, bez upoređivanja, negiranja i materijaliziranja, a u tome se povode za Allahovim riječima:
“Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11. )
Sljedbenici ehli-sunneta također slijede srednji put u odnosu na ljubav prema Ehli-bejtu. Nisu poput nasibija, a oni vrijeđaju Ehli-bejt, niti su poput rafidija, koji pretjeruju glede nekih ashaba, a drugih se odriču, već sljedbenici ehli-sunneta vole ashabe i očituju prijateljstvo prema njima, a, s druge strane, daju im položaj koji oni i zaslužuju.