Poziv Istine
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzvišeni Allah pred kraj svakog stoljeća pošalje ovom ummetu učenjaka koji će obnoviti njihovu vjeru.” Islamski učenjaci prihvataju ovaj hadis i uzimaju ga kao argument, a brojni stručnjaci ocijenili su ga autentičnim. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Obnavljanje vjere biva nakon što (njeno prakticiranje) izblijedi kod ljudi.”
Ibn Baz rahimehullah je rekao: “Pod nebeskim svodom nisam vidio hadiskog strucnjaka kao sto je ekspert Muhammed Nasiruddin Albani”; “Sejh Albani poznat je kao pripadnik ehli-sunneta vel-dzemata, cuvar hadisa – borac na Allahovom putu glede toga”; “Sejha Albanija poznajem kao covjeka ispravne akide.”
Kada je sejh Ibn Baz upitan o prethodno navedenom hadisu i tome ko bi mogao biti obnovitelj vjere u ovom stoljecu, odgovorio je: “Sejh Muhammed Nasiruddin Albani obnovitelj je u nasem vremenu, a Allah najbolje zna.”
Bekr b. Abdullah Ebu Zejd: “Albanijevo pomaganje sunneta i akide prvih generacija osporava samo njegov neprijatelj ili neznalica.”
Hamud b. Abdullah: “Albani je postao simbol sunneta i vrijedanje Albanija jeste put ka udaru na sunnet.” (Vidjeti: Dzuhudul-imami Albani, str. 22, i El-lmamul-Albani, str. 147)
Šejh Albani kaže: “Zaista je dobrota Allahova prema meni neizmjerna, a u prvom redu je dvoje: hidžra moga oca u Šam i zanat (popravljanje satova) kojem me podučio.”
Razlog za prvo je, naravno, činjenica da nema puta do Kur’ana i Sunneta bez poznavanja arapskog jezika, a drugo je opskrba vlastitim rukama.
Tako je šejh Albani dnevno radio tri sata zarađujući opskrbu za familiju a ostatak je provodio u učenju.
Napisao je preko 200 različitih djela, od kojih je štampano preko 60, a ima oko 7000 snimljenih audio kaseta tematski različitih dersova.
Njegov dugi misionarski rad i aktivnosti mogu se svesti u nekoliko osnovnih tačaka:
– pozivanje povratku Kur’anu i Sunnetu i iskorjenjivanju mezhebske pristrasnosti,
– potreba da se Kur’an i Sunnet shvaćaju onako kako su ih shvatile prve generacije muslimana,
– pozivanje u Allahovu jednoću (tevhid) i objašnjenje akide (vjerovanja) prvih generacija muslimana po pitanju Allahovih imena i svojstava,
– upozoravanje na širk, sve njegove oblike i vrste,
– upozoravanje na zabludjele sekte kao što su Kadijanije, Rafidije i ostale,
– upozoravanje na novotarije i loše pojave i običaje koji su sa zapada došli i raširili se među muslimanima.
Sejh Albani, rahimehullah, izgledao je kao covjek iz prvih generacija koji se pojavio u nasem vremenu. Nije poznat ucenjak koji je iskazivao toliku briznost kada je u pitanju sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao sto je bio sejh Albani. Njegova rigoroznost glede toga u ocima obicnih masa cesto je podsjecala na pretjerivanje. Neki njegovi ucenici kazu da je sejh Albani tabiin koji je okasnio sa svojom pojavom do ovog vremena.
O sejhovim radnim navikama jedan od njegovih ucenika Abdulah Jusuf el-Garib kaze: “Sejh Albani je bio poznat po svojoj strpljivosti i ljubavi prema citanju. Znao je provoditi i po sesnest sati u citanju i pisanju. Bio sam svjedok da je jednom prilikom proveo tri sata na ljestvama trazeci medju policama svoje kutubhane podatke koji su mu trebali.”
Nakon preseljenja šejha Albanija, šejh Salih Ibn Abdulaziz Ibn Muhammed Ali Šejh je rekao: “Hvala Allahu na Njegovom određenju, svi smo Allahovi i svi se Allahu vraćamo. Nema sumnje da je gubitak alima, kao što je šejh Nasruddin Albani nesreća, jer je bio jedan od velikih učenjaka i muhaddisa ovog Ummeta.”
Da se Allah smiluje šejhu Albaniju i podari mu najljepše mjesto u džennetu u društvu poslanika i odabranih.
– Propis onoga koji vrijedja ili psuje Allaha subhanehu we teala
Što se tiče vrijeđanja i psovanja Allaha, islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da je onaj ko opsuje Allaha, dželle šanuhu, ili Ga na bilo koji način uvrijedi, pod uvjetom da nije prisiljen, da nije učinio lapsus, odnosno da razumije značenje tih riječi – Izašao je iz islama i postao odmetnik, makar te riječi izrekao u šali.
Ishak b. Rahavej kaže: “Islamski učenjaci imaju jednoglasna stav da onaj ko vrijeđa Allaha, ili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili ne priznaje nešto od Objave, ili ubije nekog od poslanika, pa makar tvrdio da vjeruje u Objavu, da je tim činom postao nevjernik.” (Et-Temhid od Ibn Abdul-Berra, 4 tom, str. 226)
Kazao je Ibn Kudame: “Onaj ko uvrijedi – opsuje Allaha, nevjernik je, bez obzira da li se šalio ili bio ozbiljan.” (El-Mugni, 10 tom, str.103)
Kazao je Ibn Hazm: “Pod nebeskim svodom ne postoji musliman koji vrijeđanje Allaha, dželle šanuhu, ne smatra nevjerstvom.” (El-Muhalla, 11/411)
Imam Merdavi rekao je: “Ko uvrijedi Allaha ili Poslanika, takav je čovjek nevjernik, po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka.” (El-Insaf, 10/326)
(Napomena: Islamski učenjaci pod pojmom “vrijeđanje i psovanje Allaha” misle na bilo koji vid omalovažavanja Uzvišenog Allaha. A ono što postoji kod nas na Balkanu, da ljudi psuju Allah na način koji je svima nama poznat, to je nešto za što učenjaci današnjeg doba nisu mogli da vjeruju da postoji na planeti kada su im studenti sa naših prostora pojasnili na koji način ljudi na našim prostorima psuju i vrijeđaju Allaha.)
– Šejh Albani o psovaču Allaha
Prenešeno je od nepoštenih ljudi i neznalica u vjeri da šejh ne tekfiri psovača Allaha, te je ta vijest godinama kao takva raširena i sebebom je da, džahili, tekfirovci, Allahovi neprijatelji smatraju šejh Albanija zbog toga nevjernikom.
Rekao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6)
Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Dovoljno je čovjeku laži da priča sve što čuje.” (Muslim)
Da li smo svjesni da je ogovaranje učenjaka najgori vid ogovaranja? Znamo li da je meso islamskih učenjaka otrovno i zarazno i da treba strahovati za one koji ga okuse da se ne razbole ili možda ne umru? Najgora smrt je smrt srca. Kakva je onda stvar kada je u pitanju laž i potvora na čovjeka kao što je šejh Albani…?
Bilježi Buharija u svom “Sahihu” u knjizi o edebu poglavlje “Ko protekfiri svoga brata, bez te’vila” onda je on kao što je rekao”. Od Ebu-Hurejre se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek kaže svome bratu o kafire, jedan od njih dvoje je to stekao”.
I bilježi (Buharija) isto tako u svom “Sahihu” u poglavlju o zabranjenom kuđenju (psovci) i prokletstvu, od Ebu-Zerra da je čuo Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Neće nijedan čovjek napasti drugog fiskom ili kufrom a da se neće vratiti na njega ako onaj kojeg je napao nije takav.”
Imam Ševkani, u “Sejlu el-džerrar” 4/578, kaže: “Znaj da sud čovjeku koji je musliman, o izlasku iz vjere i ulasku u kufr, ne smije donijeti čovjek koji vjeruje u Allaha i u Sudnji dan osim sa dokazom koji je jasniji od sunca u po bijela dana. Zbog toga što u vjerodostojnim predajama, koje prenosi skupina ashaba, stoji, da onaj ko kaže svom bratu o kafire, jedan od njih dvoje je takav.” Zatim je spomenuo hadise da bi potom rekao: “U ovim hadisima koji se prenose, i njima sličnim u značenju, je najveći ukor i opomena na žurbu u tekfiru.”
Sejh Nasir b. Abdul-Kerim el-‘Akl navodi 10 osbina koje vode haridzizmu:
1. Slabo razumjevanje vjere tj. slabost poznavanja serijatskog znanja, ili njegovo stjecanje na neprirodni nacin.
2. Fanatizam u vjeri, strogoca i cjepidlacenje.
3. Neuravnotezena ljubomora spram vjere (emocije bez mudrosti i znanja).
4. Udaljavanje od uleme i ucenjaka, neucenje pred njima, nestjecanje znanja izravno od njih, i ne slijedjenje istih.
5. Samoobmana, samoproglasavanje ucenjakom i alimom, te uzdizanje nad ucenim ljudima i ulemom.
6. Mladost, i slabo iskustvo.
7. Sirenje zla i nasilja u drustvu, i zapostavljanje institucije “Naredjivanja na dobro, i odvracanje od zla”.
8. Nesnalazenje u stvarnosti.
9. Neimanje strpljenja, i neimanje mudrosti u da’avetu.
10. Uzimanje ‘znanja’ od onih koji ga nisu dostojni, ili od onih koji ga ne nose u svojim prsima, ili su pak nestrucni po datom pitanju, ili su ga stjecali putem neispravnih metoda!
Kada se navedeni razlozi, ili pak veci dio njih, pokupe na jednome mjestu – teren je spreman za nastajanje pravog
haridzizma, ili pak nekih njegovih specifika i svojstava, bilo koje mjesto, ili vrijeme, ili narod da je u pitanju!
* Hvala Allahu koji nam je omogucio da se istina iznese na vidjelo, te da stanemo u odbrani naših prvaka. Na ovom videu šejh Albani odgovara o propisu onoga koji vrijeđa Allaha subhanehu we teala, i ukratko kaže:
ONAJ KOJI KAŽE RIJEČ KOJA ZNAČI VRIJEĐANJE ALLAHA I ZNA ŠTA PRIČA, TAKAV JE MURTEDD KAFIR I SUVISNO JE O NJEMU PITATI A KAMOLI ODGOVARATI…
Da nam se Allah smiluje, i uputi nas na pravi put, pokaže nam istinu istinom a zabludu zabludom.
AMIN
