Poziv Istine
Imanske poruke postačima. Lekcija #25
Hvala Allahu, salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji ga slijede.
Kako samo vrijeme brzo teče i kako samo brzo prolaze nam dani i godine!
Znaj da otkucaji srca kazuju tebi:
da minute i sekunde život su tvoj,
u životu ostavi neki spomen sebi,
spomenom ćeš nastaviť život svoj.
Govoreći o onima koji su svoj život u zabavi i nemaru proveli, Allah Uzvišeni kaže: „’A koliko ste godina na Zemlji proveli?’ upitaće On. ‘Proveli smo dan ili samo dio dana’ – odgovoriće – pitaj one koji su brojali.’ ‘Pa da, kratko ste proveli’ – reći će On – ‘da ste samo znali! Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i de Nam se nećete povratiti?’ I neka je uzvišen Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara Arša veličanstvenog!” (El-Mu’minun, 112-116)
Jedan dobar čovjek rekao je: „Život je ionako kratak, pa nemoj ga svojom nemarnošću još više skratiti.“
Ovo je istina, jer zaista, nemarnost skraćuje naše vrijeme i dane. U ispravnoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dvije blagodati zanemaruju mnogi ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.“ [1]
Mnogo je ljudi koji su zdravi i imaju vremena, ali ga ne provode u korisne svrhe.
U ispravnoj se predaji spominje da se čovjek na Sudnjem danu neće pomjeriti dok ne odgovori, između ostalog na četiri pitanja. Jedno od njih je: „U šta je proveo svoj život.“ [2]
Život je velika riznica i ko ga uloži i koristi u pokornosti Uzvišenom Allahu, naći će rezultate toga onda kada ni imetak ni djeca neće biti od koristi, kada će imati koristi samo onaj ko pred Allaha dođe s čistim srcem.
Onaj ko svoje vrijeme ispuni nemarnošću, grijesima, igrom i zabavom, kajat će se i govoriti: „O, žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!“
Noć i dan su sredstva koja čovjeka mogu odvesti u vječnu sreću ili pak u propast.
Naši dobri prethodnici neumorno su čuvali svoje vrijeme o čemu svjedoče veoma čudna i zadivljujuća kazivanja. Bilo je onih su učili Kur’an na samrtnom času, poput El-Džunejda b. Muhammeda. Njegovi sinovi kazali su mu: „Mnogo se naprežeš i umaraš.“ A on im je rekao: „Da li je iko među ljudima preči toga od mene?“
Tabi’in, El-Esved b. Jezid, većinu noći proveo bi u namazu. Kada su mu njegovi prijatelji predložili da se malo odmori, on je rekao: „Ja i želim odmor (ahiretski).“
Sufjan Es-Sevri, jedne je prilike sjedio u haremu s ljudima koji su razgovarali, pa je panično ustao i rekao: „Mi ovdje sjedimo dok dan čini svoje (prolazi).“
Među ranijim generacijama bilo je onih koji su svoje vrijeme (sate) raspodjelili na namaz, učenje Kur’ana, zikr, razmišljanje, učenje, sticanje halal zarade i spavanje. Oni nisu imali vremena za igru i zabavu.
Potonje generacije, osim oni kojima se Allah smilovao, iskušane su nevoljom koja se naziva danguba. Njihov život ispunjen je čestim spavanjem, besposličarenjem, nemarnošću, ispraznim životom, pretjerivanjem u dozvoljenim stvarima, beskorisnim sjelima i okupljanjima koja ako nisu grijeh, onda vode ka njemu.
Jedan od najvećih uzroka koji uređuju vrijeme i raspoređuju djela jeste pet namaza, o kojima Allah kaže: „Vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.“ (En-Nisa, 103)
Nakon sabaha vrijeme je za učenje Kur’ana (napamet), zikr i razmišljanje. Od izlaska Sunca do podne vrijeme je rada, sticanja zarade, trgovine, traženja znanja… Vrijeme nakon podne, posebno za studente, period je kada se trebaju iščitavati raznovrsne naučne i historijske knjige. Poslijeikindijsko vrijeme, period je kojeg treba provoditi u biblioteci i naučno pristupiti pitanjima koja se obrađuju. Nakon akšama treba posjećivati muslimane i primati ih u posjetu, nakon jacije družiti se s porodicom, a onda otići na spavanje kako bi se moglo ustati na noćni namaz. Petak je dan džume kada se treba posvetiti ibadetu, učenju Kur’ana i zikra, okupati se za džumu, namirisati, obući lijepu odjeću poraniti u džamiju. Vikend treba iskoristiti za odmor i uživanje u i dozvoljenim blagodatima.
Mjesec ramazan pravi je period da musliman organizuje svoje vrijeme i da ga što više iskoristi za činjenje djela koja približavaju Allahu.
Postač u danu ramazana treba se posvetiti ibadetu, jer nije zauzet pripremom hrane i poslovima oko nje, što svakako uzima mnogo vremena. To vrijeme čovjek može iskoristiti za ibadet i dobra djela.
Ima ljudi koji nisu svjesni suštine posta pa svoje dane provode u nemaru i spavanju, a noći u besposličarenju.
Ti koji trošiš vrijeme svoje,
nećeš ga moći vratiti, znaj!
U propast ode vrijeme tvoje,
poslije toga dolazi bolni kraj.
Allahu naš, sačuvaj nam naše vrijeme, učvrsti naše korake i usmjeri nas ka pokornom odnosu prema Tebi!
_____________________
[1] Buhari, br. 6412.
[2] Tirmizi, br. 2417., i kaže da je hasen sahih.
__________________________________
Iz knjige: Imanske poruke postačima – dr. Aid el-Karni
