Poziv Istine
Čovjek koji teži sreći i spokoju može vidjeti brojne putokaze oko sebe koji ga usmjeravaju istini i Pravom putu.
Učen se čovjek svaki put kada spozna nešto novo osjeća bolje i sretnije, baš kao što dragulj, ako oteža, više uranja u morske dubine.
“O vjernici, kad vam se kaže: ‘Načinite mjesta drugima tamo gdje se sjedi’, vi načinite, pa i vama će Allah mjesto načiniti; a kad vam se rekne: ‘Dignite se’, vi se dignite, i Allah će na visoke stupnjeve uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. ‐ A Allah dobro zna ono što radite.” (El‐Mudžadela, 11)
Svako povećanje znanja vodi ka čvršćem imanu i većoj predanosti Allahu. Što više zna, vjernik je sve zahvalniji i pokorniji. On nije poput krivovjernika koji su uvijek nadmeni u svome hodu i koji ne vide pouke ni u čemu. Oni su poput zalutalog metka – stare, a ništa nisu pametniji niti Bogu bliži.
S druge strane, nesretan je onaj ko poveća svoje znanje, pa se nakon toga uzoholi i obijesti. To su znakovi truhlog i pokvarenog srca koje je zaboravilo Allaha i izvor svog znanja i umijeća. Njihovoj nadmenosti na ovome svijetu nema kraja, zato će oni na Sudnjem danu biti proživljeni kao sićušne, nevidljive čestice koje će ljudi gaziti.
Ko pouku prima može očekivati beskrajne nagrade, a nezahvalnicima pripada bolna patnja.
“Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan — u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan —pa Gospodar moj je neovisan i plemenit.” (En‐Neml, 40)
Ovo su riječi iskrenih vjernika poput Sulejmana, a.s. On je znao da je blagodat u isto vrijeme i iskušenje. Zato je na njoj zahvalio Allahu i okoristio se. A kada je bio u teškoj situaciji, opet je zahvalio i strpio se bez ljutnje i nezadovoljstva. Samo se tako polaže ispit kada je riječ o blagodatima i Allahovoj naklonosti.
Većina se ljudi pak prepusti uživanju i nemaru kada ih Allah obaspe Svojim blagodatima i milošću.
“Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: ‘Gospodar je moj prema meni plemenito postupio!’ A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: ‘Gospodar me je moj napustio!” (El‐Fedžr, 15, 16)
Nevjernici su uistinu nerazumni ljudi jer se vežu za prolazno. Vjernici znaju razliku između kratkotrajnog i vječnog. Oni se ne predaju plitkom materijalizmu već bogate svoje vječne sehare i riznice. Dakako, to se čini vjerom, dobročinstvom, bogobojaznošću, trudom i kajanjem.
Sve te “vječne riznice” Allah je naveo u sljedećem ajetu:
“Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.” (El‐Bekara, 177)
_________________________________________
Iz knjige: Ne tuguj / dr. Aid el-Karni
