Proživljenje čovječanstva na Sudnjem danu

Znaj da na proživljenje iz kaburova ukazuju Kur’an i Sunnet, razum i zdrava fitra (priroda) na kojoj je čovjek stvoren. Allah nas je u Plemenitoj Knjizi obavijestio o tome, uspostavio dokaz i u mnogim ajetima odgovorio poricateljima. I svi vjerovjesnici su svojim narodima govorili o proživljenju i tražili od poricatelja da povjeruju u to, a pošto je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Pečat svih vjerovjesnika i pošto je poslat zajedno sa Sudnjim danom[1], on je ovu stvar do u detalje pojasnio kako nije pojašnjeno u knjigama prijašnjih vjerovjesnika.

Veliki Kijamet je nešto što je bilo poznato kod svih vjerovjesnika, od Adema do Nuha, zatim ibrahima, Musaa, Isaa i drugih, alejhimus-selam. Allah je, kada je protjerao Adema, rekao:

“Izlazite” – reče On – “jedni drugima bićete neprijatelji! Na Zemlji ćete boraviti i do smrti ostati. Na njoj ćete živjeti, na njoj ćete umirati i iz nje oživljeni biti” – reče On. (Kur’an, El-E’araf, 24-25.)

A kada je prokleti Iblis rekao:

“Gospodaru moj” – reče on – “daj mi vremena do dana kada će oni biti oživljeni!”

Allah mu reče:

“Daje ti se rok” – reče On – “do Dana već određenog.” (Kur’an, El-Hidžr, 37-38.)

I Nuh, alejhis-selam, je govorio svom narodu:

Allah vas od zemlje poput bilja stvara, zatim vas u nju vraća i iz nje će vas, sigurno, izvesti. (Kur’an, Nuh, 17-18.)

Ibrahim, alejhis-selam, je govorio:

I koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti! (Kur’an, Eš-Šu’ara, 82.)

Allah je govorio Musau, alejhis-selam:

Čas oživljenja će sigurno doći – od svakog ga tajim – kad će svaki čovjek prema trudu svome nagrađen ili kažnjen biti. I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da budeš izgubljen. (Kur’an, Ta-ha, 15-16.)

Musa, alejhis-selam, je u svojoj dovi govorio:

I dosudi nam milost na ovome svijetu, i na onome svijetu – mi se vraćamo Tebi!” (Kur’an, El-E’araf, 156.)

Allah nas obavještava da će nevjernici, kada budu bačeni u vatru, potvrđivati da su ih poslanici njihovi upozoravali na ovaj Dan, kako kaže u ajetu:

“Zar vam nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam ajete Gospodara vašeg kazivali i opominjali vas da ćete ovaj vaš Dan doživjeti?” – “Jesu” – reći će oni – “ali još je davno određeno da će nevjernici kažnjeni biti.” (Kur’an, Ez-Zumer, 71.)

Pa su svi vjerovjesnici upozoravali na ono na šta je upozoravao Pečat svih vjerovjesnika, neka je na sve njih Allahov salavat i selam. Allah nas je obavijestio da će mrtvi ustati iz njihovih kabura nakon trećeg[2] puhanja u Sur, pa kaže:

…poslije će se u Rog drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati. (Kur’an, Ez-Zumer, 68.)

I puhnuće se u rog, pa će oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti. (Kur’an, Ja-sin, 51.)

Imam Seffarini kaže: „Sa’lebi navodi u tefsiru sure Ez-Zumer predaju od Ebu-Hurejre koja je merfu’: „Allah će na Zemlju poslati kišu koja će padati četrdeset dana dok ne dostigne dvanaest lakata. Tada će Allah narediti tijelima da niknu poput trave, pa kada se tijela upotpune kao što su prije bila, Allah će reći: ‘Neka ožive nosioci Arša, neka ožive Džibril, Mikail, Israfil i Azrail (Melek smrti).’ Zatim će Allah narediti Israfilu, pa će uzeti Sur i staviti ga na svoja usta i dozvati duše. Dovest će se duše. Duše vjernika će blistati nurom, a druge će biti mračne. Sve će ih uzeti i ubaciti u Sur, a zatim će mu Allah narediti da puhne puhanjem proživljenja, pa će sve duše izaći poput pčela i ispunit će prostor između neba i Zemlje. Zatim će Allah reći: ‘Tako mi Moje  moći i uzvišenosti, svaka će se duša vratiti u svoje tijelo.’ Pa će duše početi ulaziti na nosne šupljine i rasprostranit će se po tijelu poput otrova po čovjeku koga je ujela zmija. Zatim će se zemlja iznad njih provaliti i ja ću biti prvi kome će se zemlja otvoriti, a zatim ćete ka Gospodaru vašem pohrliti.“

Prenosi se od Ebu-Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selem rekao: „Spustit će se kiša sa neba, pa će ljudi iznići kao što niče bilje. Svaki dio čovjeka će istruhnuti osim jedne koščice, a to je repnjača. Od nje će ljudi biti sastavljeni na Sudnjem danu.“[3]

„Kod čovjeka postoji jedna kost koju zemlja nikada neće razjesti. Od nje će ljudi biti sazdani na Sudnjem danu.“ Upitaše: „Koja je to kost, Allahov Poslaniče?“ On reče: „To je repnjača.“[4]

Učenjaci kažu da je adžebuz-zeneb (repnjača) kost na dnu kičmenog stuba[5], a u mnogim hadisima je došlo da je ona poput zrna gorušice i da će iz nje iznići tijelo čovjeka. Mnogobošci su tvrdili da je ponovno stvaranje čovjeka nakon smrti nemoguće, pa su zanijekali proživljenje i sakupljanje. Zato je Allah naredio Svome vjerovjesniku da se Njime zakune da će se to desiti, i da će to bez sumnje tako biti, pa je rekao:

A nevjernici govore: “Čas oživljenja nam neće doći!” Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći.” (Kur’an, Sebe’, 3.)

Oni te zapitkuju: “Da li je istina da će ono biti?” Reci: “Jest, Gospodara mi moga, zaista je istina i vi nećete moći umaći!” (Kur’an, Junus, 53.)

Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome što ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko. (Kur’an, Et-Tegabun, 7.)

Allah nas obavještava da se taj trenutak primakao, pa kaže:

Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! (Kur’an, El-Kamer, 1.)

Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to. (Kur’an, El-Enbija, 1.)

Allah pogrdno govori o poricateljima proživljenja kada kaže: Oni koji su poricali da će pred Allaha stati i koji nisu Pravim putem išli biće izgubljeni. (Kur’an, Junus, 45.)

– O, kako su, doista, daleko zalutali oni koji o Času oživljenja raspravljaju! (Kur’an, Eš-Šura, 18.)

– Mi ćemo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravište njihovo biće Džehennem; kad god mu plamen jenja, pojačat ćemo im oganj. To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: “Zar kada postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja, doista, biti oživljeni?” Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar stvoriti slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje? Ali zulumćari samo poriču. (Kur’an, El-Isra, 97-99.)

– Oni govore: “Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?” (Kur’an, El-Isra, 49.)

Pa im Allah odgovara ajetom: Reci: “Budite, ako možete, kamenje ili gvožđe ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživljeno!” “A ko će nas u život vratiti?”, upitat će oni. Ti reci: “Onaj Koji vas je i prvi put stvorio”, a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: “Kada to?” Ti reci: “Možda ubrzo!” Bit će Onog dana kad vas On pozove, i vi ćete se, s hvalom Njemu, odazvati, i pomisliti da ste samo malo vremena ostali. (Kur’an, El-Isra, 50-52.)

Komentator[6] Tahavijske akide po pitanju ovog ajeta kaže: „Dobro razmotri kako im je na svako pitanje podrobno odgovoreno. Prvo su rekli: “Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?” (Kur’an, El-Isra, 49.), pa im je na to rečeno: „Ako tvrdite da nemate Stvoritelja i da nemate Gospodara, hajde onda budite stvorenje koje ne može nestati smrću, poput kamena, željeza, ili bilo kakvo drugo stvorenje veće od toga? Ako kažete: ‘Mi smo stvoreni sa ovim svojstvima koja ne mogu opstati’, šta je onda to što će Stvoritelja vašeg spriječiti da vas ponovo stvori? Ili, uzmimo kao dokaz drugu pretpostavku – ako biste bili kamenje, ili željezo, ili nešto veće od toga, pa On je doista kadar da vas uništi, da vaša tijela nestanu i da vas prebaci iz jednog stanja u drugo. Zar onaj koji raspolaže moći da ovako čvrsta i postojana tijela dovede do nestanka ili do promjene stanja, to isto ne može uraditi sa drugim tijelima koja to nisu?“ Zatim nas Uzvišeni obavještava da oni postavljaju drugo pitanje: „A ko će nas u život vratiti?“ (Kur’an, El-Isra, 49.), tj. kada naša tijela nestanu i izobliče se, pa im se odgovara: Ti reci: „Onaj Koji vas je i prvi put stvorio.“ Zatim, pogođeni argumentom, prelaze na novo pitanje koje ih preokupira, a to je: „Kada to?“ (Kur’an, El-Isra, 49.), pa im se odgovara: Ti reci: „Možda ubrzo!“ (Kur’an, El-Isra, 49.)

[1] Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, je rekao: „Poslat sam, a između mene i Sudnjega dana je razdaljina kao između ova dva prsta – pa ispruži svoja dva prsta.“ (Bilježi Buhari).

[2] Uzvišeni Allah je rekao: I u rog će se puhnuti i umrijet će oni na nebesima i oni na Zemlji, ostat će samo oni koje bude Allah odabrao; poslije će se u rog drugi put puhnuti i oni će, odjednom, ustati i čekati. U ovom ajetu se spominju dva puhanja u rog: prvi put radi smrti, a drugi put radi proživljenja. I rekao je Uzvišeni: A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah poštedi, sve će Mu ponizno doći. Ako se riječ el-feze’, u ovome ajetu tumači kao smrt, onda se misli na prvo puhanje u rog spomenuto u suri Ez-Zumer. A ako se riječ el-feze’  ne tumači kao smrt, onda se misli na treće puhanje u rog, koje će biti prije ova dva. To potvrđuje dugi hadis o rogu, jer se u njemu spominju tri puhanja: puhanje sa smrtnim istravljivanjem, puhanje sa umiranjem i puhanje radi ustajanja Gospodaru svjetova.

[3] Bilježe Buhari i Muslim.

[4] Bilježi Muslim.

[5] Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao naučnu činjenicu koja je otkrivena tek prije nekoliko godina. Specijalisti embriologije su dokazali, kao što je rekao dr. Muhammed Ali El-Bar (u opširnom istraživanju) da je ljudsko tijelo stvoreno iz jako osjetljivog vlakna koje je nazvano ”prvobitno tkivo”. Ovo je stvoreno Allahovom voljom 15. dana oplodnje jajnika i njegovog usađivanja u zid maternice. Kad ovo vlakno bude stvoreno, svi organi embrija se počinju formirati, posebno nervni sistem, osnovni dijelovi kičmenog stuba i ostali dijelovi tijela. Ovo zato što je Allah ovom vlaknu dao sposobnost stimulisanja ćelija da se dijele, razlikuju jedna od druge i da usvoje svoje vlastite specifične karakteristike. Također im pomaže da se nagomilaju zajedno u posebna tkiva i cijele organe, koji se nadopunjuju međusobno i zajednički rade na izvođenju svih tjelesnih funkcija. Dokazano je da se ovo prvobitno vlakno raspada (nakon čovjekove smrti) osim malog dijela (osnovne repnjače) koja ostaje na dnu kičmenog stuba (ili u pršljenu poznatijem kao repnjača) i u ovom hadisu to je ono što se podrazumijevalo kao adžebu-z-zeneb. Nakon što čovjek umre cijelo tijelo istruhne, osim jednog dijela, iz kojeg će, kao što je spomenuto u hadisu, čovjek biti ponovo stvoren, zaista kao što biljka niče iz sjemena. Ovaj proces će se desiti kada, za vrijeme proživljenja, posebna kiša padne sa neba voljom Svemogućeg Allaha. Grupa kineskih naučnika je dokazala u nekim svojim laboratorijskim eksperimentima da je potpuno nemoguće da ovaj dio adžebu-z-zeneb nestane. Pokušali su da ga unište hemijskim putem u najjačim kiselinama, paljenjem, udaranjem i izlažući ga različitim tipovima zračenja. Ovo definitivno dokazuje da je hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, istinit i da je prethodio svim naučnim eksperimentima prije 1400 godina. (Islam i nauka,  Zaglul En-Nedždžar)

[6] Ibn Ebul-‘Izz El-Hanefi.

Izvor: “Vodič u ispravno vjerovanje”