Poziv Istine
U jezičkom smislu, ezan znači obavijest, proglas o nečemu. Uzvišeni Allah kaže: “…i obavijest od Allaha i Njegovog Poslanika.” (Et-Tevba, 3)
Šerijatsko, terminološko značenje ezana jeste obavještavanje o nastupanju namaskog vremena posebnim i šerijatom tačno određenim riječima.
Naziva se ezanom jer mujezin njime obavještava ljude o nastupanju namaskog vremena. Također, naziva se i sa riječju nida, što znači poziv, jer mujezin ezanom ljude poziva na namaz.
Uzvišeni Allah kaže: “A kada se pozovete na namaz u danu džume, vi pođite da veličate Allaha.” (El-Džumua, 9)
U jezičkom smisli, ikamet znači uspostavljanje i činjenje neke stvari ispravnom.
Šerijatsko, terminološko značenje ikameta jeste obavještavanje šerijatom određenim riječima o uspostavljanju (počinjanju klanjanja) obaveznog farz-namaza.
Dakle, ezan je poziv kojim se oglašava nastupanje određenog namaskog vremena, dok je ikamet poziv kojim se oglašava uspostavljanje, otpočinjanje farz-namaza. Ikamet se još naziva “drugim ezanom ili drugim pozivom”, kako se navodi u hadisu u kojem Abdullah b. Mugaffel, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Između svaka dva ezana ima namaz.” (Buhari, br. 627)
Ezan i ikamet su farz kifaje – obligatna dužnost zajednice, ali samo za muškarce. Žene nisu obavezne učiti ni ezan ni ikamet, ali nema smetnje da ga i prouče kada su same, kako navode imami Šafija i Ahmed.
Ezan i ikamet propisani su samo za pet dnevnih namaza i džuma-namaz.
Hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, kaže: “Učenjaci se razilaze oko godine u kojoj su muslimanima propisani ezan i ikamet. Preovladavajuće mišljenje jeste da je to bilo prve godine po Hidžri.” (Fethul-Bari, 2/78)
Ezan je propisan Kur’anom i sunnetom. Allah, subhanehu ve te‘ala, rekao je: “O vjernici, kada se pozovete na namaz u danu džume, vi pođite da Allaha veličate.” (El-Džumua, 9)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji prenosi Malik b. Huvejris, radijallahu anhu, rekao je: “Kada nastupi vrijeme namaza, neka vam ezan prouči jedan od vas, a u namazu neka vas predvodi najstariji (najučeniji) od vas.” (Buhari, br. 628, i Muslim, br. 674) Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “…neka vam ezan prouči jedan od vas”, jasno ukazuju na to da je ezan obaveza zajednice muslimana.
Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je: “U sunnetu, koji je kategorično prenesen, nalazi se dokaz o tome da se na pet dnevnih namaza pozivalo za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ovo je jednoglasan stav cjelokupnog ummeta i na osnovu njega postupa se iz generacije u generaciju.” (Šerhul-umda, 2/96, Medžmuul-fetava, 22/64)
Ispravno je da muškarci uče ezan, svejedno bili kod kuće ili na putovanju, u skupini ili sami, kada klanjaju namaze redovno, u njihovim propisanim vremenima ili naklanjavaju namaz koji je iz opravdanog razloga propušten.
Vrijednosti i odlike ezana
Allah, subhanehu ve te‘ala, rekao je: “A ko to ljepše govori od onoga koji poziva Allahu, čini raznovrsna dobra djela i govori: ‘Ja sam, uistinu, musliman.’” (Fussilet, 33) O vrijednostima i blagodatima ezana i mujezina govore brojni hadisi:
● Mujezini će Sudnjem danu imati najduže vratove. Muavija b. Ebu Sufjan, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Ljudi s najdužim vratovima na Sudnjem danu bit će mujezini.” (Muslim, br. 387) Imam Nevevi, rahimehullah, komentarišući ovaj hadis, kaže: “Allah je za mujezine pripremio posebnu nagradu, pa će se na Sudnjem danu mujezinima, od iščekivanja i pogledanja kada će im se dati obećana nagrada, vratovi izdužiti.”
● Ezan udaljava šejtana. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se oglašava poziv za namaz (tj. kada se uči ezan), šejtan se dadne u bijeg bučno puštajući vjetrove, a sve to kako ne bi slušao ezan. Kada se ezan završi, on se vrati. Kada se uči ikamet, on ponovno
pobjegne, a kada se ikamet prouči, on se ponovno vrati kako bi čovjekove
misli odvraćao od namaza govoreći mu: ‘Sjeti se toga i toga, misli o tome i
tome’ – a ničega od toga nije se mogao sjetiti ranije. Tako šejtan čini sve dok
čovjek ne zaboravi koliko je (rekata namaza) klanjao.” (Buhari, br. 608, i Muslim, br. 389)
● Kada bi ljudi znali kolika je vrijednost ezana, bacali bi kocku kako bi odredili ko će od njih učiti ezan, dakle, natjecali bi se u učenju ezana. Ebu Hurejra, radijallahu ahnu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada bi ljudi znali kolika je vrijednost poziva (ezana) i prvog safa, oni bi – kada na drugi način osim bacanjem kocke ne bi mogli odrediti ko će učiti ezan ili klanjati u prvom safu – tako i uradili. Kada bi znali kolika se vrijednost krije u ranjenju na namaz, i u tome bi se natjecali, a da znaju kolika je vrijednost jacije i sabah-namaza, oni bi na njih dolazili pa makar i pužući.” (Buhari, br. 615, i Muslim, br. 437)
● Ništa neće čuti glas mujezina a da mu neće biti svjedok na Sudnjem danu. Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Ništa i niko neće čuti glas mujezina, džin, čovjek ili neko drugi, a da mu neće svjedočiti na Sudnjem danu.” (Buhari, br. 609)
● Mujezinu se oprašta sve dokle doseže njegov glas, sve što ga čuje potvrđuje mu istinitost i zbog ezana koji prouči pripada mu nagrada poput nagrade svih onih koji se odazovu na namaz. Bera b. Azib, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uistinu Allah i Njegovi meleki donose salavat na prvi saf, a mujezinu se oprašta sve dokle dopire njegov glas i sve što ga čuje potvrđuje mu istinitost, od vlažnog ili suhog, i njemu pripada nagrada poput nagrade onih koji klanjaju s njim.” (Nesai, br. 646, i Ahmed, 4/284, hadis je vjerodostojan; vidjeti: Albani, Sahihut-tersib vet-terhib)
● Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je za oprost mujezinima. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu moj, uputi imame i oprosti mujezinima.” (Ebu Davud, br. 517, Tirmizi, br. 207, Ibn Huzejma, br. 528; Albani ga je ocijenio sahihom u djelu Sahihut-Tergib vet-terhib)
● Ezanom se brišu grijesi i ulazi u Džennet. Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Vaš Gospodar se divi čovjeku koji čuva ovce na planini pa prouči ezan za namaz i klanja namaz. Svevišnji Allah kaže: ‘Pogledajte u ovoga Mog roba, uči ezan i obavlja namaz strahujući od Mene. Ja ću mu zasigurno oprostiti grijehe i uvesti ga u Džennet.’” (Ebu Davud, br. 1203, Nesai, br. 666; Albani ga je ocijenio sahihom, Sahihut-Tergib vet-terhib i Silsiletul-ehadisis-sahiha)
Način učenja ezana i ikameta
Ezan koji je Bilal, radijallahu anhu, učio pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, jeste ezan koji je Abdullah b. Zejd slušao u snu. Taj ezan glasi:
Allahu ekber! Allahu ekber!
Allahu ekber! Allahu ekber!
Ešhedu en la ilahe illallah!
Ešhedu en la ilahe illallah!
Ešhedu enne Muhammeden resulullah!
Ešhedu enne Muhammeden resulullah!
Hajje ‘ales-salah! Hajje ‘ales-salah!
Hajje ‘alel-felah! Hajje ‘alel-felah!
Allahu ekber! Allahu ekber!
La ilahe illallah!
U verziji hadisa koju prenosi Abdullah b. Zejd, radijallahu anhu, spominje se da je vidio meleka kako, nakon proučenog ezana na ovakav način, uči i ikamet na sljedeći način:
Allahu ekber! Allahu ekber!
Ešhedu en la ilahe illallah!
Ešhedu enne Muhammeden resulullah!
Hajje ‘ales-salah!
Hajje ‘alel-felah!
Kad kametis-salatu, kad kametis-salah
Allahu ekber! Allahu ekber!
La ilahe illallah!
(Hadis bilježe: Ahmed, 4/42–43, Ebu Davud, br. 499, Tirmizi, br. 189, Ibn Huzejma, br. 371, Ibn Madža, br. 706, a šejh Albani ocijenio ga je kao hasen-sahih)
Postoje i druge verzije ezana i ikameta koje se navode u hadisu Ebu Mahzure, radijallahu anhu, i ispravna je svaka od zabilježenih verzija. Kod sabahskog ezana nakon riječi “hajje ‘alel-felah!”, dva puta se izgovara “es-salatu hajrun minen-nevm”.
Uvjeti ispravnosti ezana
Ezan, kao i svaki drugi ibadet, ima uvjete ispravnosti, a isto tako postoje i uvjeti koje mora ispuniti mujezin kako bi ezan koji prouči bio ispravan. Ti uvjeti jesu sljedeći:
● Učiti ezan po redoslijedu spomenutom u hadisu, a ukoliko bi se ezan učio drugim redoslijedom, on ne bi bio ispravan. Ovo se odnosi i na ikamet, zbog općenitih riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko učini neko djelo koje nije iz naše vjere, to djelo neće mu biti prihvaćeno.“ (Muslim, br. 1718)
● Učiti ezan bez prekida i ne praviti velike pauze između dijelova ezana. Ukoliko mujezin kihne u toku ezana, nastavit će tamo gdje je stao, jer je prekinuo bez svoje volje.
● Učiti ezan uči kada nastupi namasko vrijeme, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada nastupi vrijeme namaza, neka vam ezan prouči jedan od vas…”
● Voditi računa o tome da se tokom učenja ezana ne prave greške koje mijenjaju njegovo značenje, kao naprimjer, izgovarati: Aaaallahu ekber, ili Allahu ekbaaar ili egber, što se najčešće događa, a značenje je pogubno.
● Učiti ezan povišenim glasom, jer ukoliko bi mujezin učio tihim glasom, tada tako proučen ezan ne bi imao svrhu, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “…neka vam ezan prouči jedan od vas…” Dakle, vama, da ga svi čujete, a ne da ga uči samome sebi.
● Učiti ezan na isti način kako je navedeno u sunnetu, sa istim brojem rečenica, bez dodavanja ili oduzimanja.
● Cijeli ezan treba proučiti jedna osoba. Dakle, isti ezan ne mogu učiti dvije osobe. Ukoliko bi pola ezana proučio jedan mujezin, a drugu polovicu drugi mujezin, ezan ne bi bio ispravan.
● Mujezin treba nanijeti, naumiti učenje ezana, jer je ezan ibadet, što znači da je uvjet ispravnost ezana donošenje nijeta za njegovo učenje.
● Mujezin mora biti musliman.
● Mujezin mora imati sposobnost raspoznavanja, dakle, za ezan se ne uvjetuje punoljetnost, već sposobnost raspoznavanja, razumijevanja, što uglavnom nastupa u sedmoj godini.
● Mujezin mora biti razuman, pametan, jer ezan koji prouči nerazuman čovjek, kao i svaki drugi ibadet, neće biti ispravan.
● Mujezin mora biti muškarac, jer ženama nije propisano da uče ezan.
● Mujezin mora biti pravedna i povjerljiva osoba.
Adabi, lijepe osobine i postupci mujezina
Na uvjete koje mora ispunjavati mujezin mogu se dodati i sljedeće lijepe osobine i pohvalni postupci prilikom učenja ezana:
● biti pod abdestom,
● učiti ezan sporije, a ikamet brže,
● odvajati rečenicu od rečenice,
● učiti ezan na uzdignutom mjestu,
● učiti stojeći okrenut prema Kibli,
● prilikom učenja stavi prste u uši,
● prilikom učenja Hajje ‘ales-salah okrenuti se desno, a prilikom učenja Hajje ‘alel-felah okrenuti se lijevo, i to samo kada uči ezan bez razglasa, a ukoliko uči ezan na razglas, tada nije potrebno okretanje desno i lijevo (Stalna komisija za fetve),
● učiti ezan odmah na početku nastupanja namaskog vremena,
● za mujezina treba odabrati osobu koja ima snažan, prodoran i lijep glas,
● mujezin treba da zna kada nastupaju namaska vremena kako ne bi kasnio sa ezanom raspitujući se o njegovom vremenu,
● mujezin učenjem ezana i ikameta traži Allahovo zadovoljstvo.
Na osnovu spomenutih uvjeta i adaba, valja spomenuti da se velika greška čini prilikom puštanja ezana sa kasete na razglas, jer ta kaseta nema nijeta, nema abdesta, ne okreće se prema Kibli, ne može da traži Allahovo zadovoljstvo, zbog čega danas većina islamskih učenjaka puštanje ezana sa kasete smatra neispravnim, pa stoga, oni koji su preuzeli odgovornost za učenje ezana trebali bi razmisliti o činjenici da je ezan farz kifaje – stroga obligatna dužnost zajednice muslimana, koju ukoliko jedan musliman ispuni na ispravan način, dug i grijeh spada sa svih ostalih muslimana, dok, ukoliko niko od muslimana iz dotične zajednice ne ispuni ovu obavezu na ispravan način, svi muslimani te zajednice bit će grješni. O ovome bi trebali razmisliti i svi muslimani.
Postupci nakon proučenog ezana
● Onaj koji sluša mujezina dok uči ezan, lijepo je da u sebi za mujezinom ponavlja iste riječi, s tim što će poslije riječi Hajje ‘ales-salah i riječi Hajje ‘alel-felah izgovoriti: La havle ve la kuvvete illa billah. (Muslim, br. 385)
● Nakon što mujezin prouči, kako kaže šejh Usejmin, riječi Ešhedu en la ilahe illallah i ešhedu enne Muhammeden resulullah, onaj koji ga sluša, reći će: “Reditu billahi Rabba, ve bi Muhammedin resula, ve bil-islami dina”. Onome ko tako postupi bit će oprošteni grijesi. (Muslim, br. 386, od Sa‘da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu)
● Kada mujezin završi učenje ezana, onaj koji ga sluša i ponavlja za njim donijet će salavat i selam na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako se prenosi od Abdullaha b. Amra b. Asa, radijallahu anhuma, koji kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čujete mujezina (da uči ezan), izgovarajte ono što i on, a zatim donesite salavat na mene.” (Muslim, br. 384)
● Nakon salavata, proučit će dovu poslije ezana: “Allahumme Rabbe hazihid-davetit-tammeh, ves-salatil-kaimeh, ati Muhammedenil-vesilete vel-fadileh, veb‘ashu mekamen mahmudenillezi ve‘adtehu! – Allahu moj, Gospodaru ovog potpunog poziva i namaza koji se uspostavlja, podari Muhammedu vesile i Svoju dobrotu, proživi ga na mjestu hvale dostojnom koje si mu i obećao.” Ko prouči ovu dovu iskreno i očekujući nagradu od Uzvišenog Allaha, Allah će mu podariti šefat Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Buhari, br. 614) Ko tako postupi, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimat će se za njega na Sudnjem danu.
● Nakon svega toga, treba da uči dovu za sebe, jer se dova između ezana i ikameta prima. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne odbija se dova koja se prouči između ezana i ikameta, pa zato dovite!” (Ahmed, 3/225, i Tirmizi, br. 3594; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)
Uzvišenog Allaha molimo da nas učini Svojim iskrenim robovima i istinskim sljedbenicima Svoga poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Autor: Mr. Hajrudin Ahmetović
Izvor: el-asr.com
