Pravila lijepog ponašanja prilikom upućivanja dove i uzroci njenog primanja

Pravila ponašanja prilikom upućivanja dove su mnogobrojna, i islamski učenjaci su naširoko govorili o ovom pitanju.

Onaj ko uči dovu mora znati da njegovu potrebu ne može ispuniti niko osim Allaha, da je sve u Njegovim rukama, te da ne upućuje dovu nikome mimo Njega.

Neophodno je da prilikom dove srce bude prisutno, svjesno onoga što se izgovara i svjesno veličine Onoga ko se doziva i kome se dova upućuje.

Poslanik ﷺ je rekao: „Znajte da se Allah ne odaziva dovi upućenoj iz nemarnog srca.“[1]

Uzroci primanja dove[2]

1. Iskrenost prilikom učenja dove. Ovo je najveći i najbitniji uzrok primanja dove kod Allaha. Što je iskrenost jača, sve je veća mogućnost da Allah usliša dovu.
2. Jaka nada u iščekivanje rješenja i izlaza iz date situacije. Što je nada jača, izražavanje potrebe je veće. I sve što duša više iščekuje odgovor i nada mu se, sve je veća mogućnost da će on i doći. Poslanik ﷺ veli: „Dovite Allahu, čvrsto vjerujući da će vam se odazvati.“[3] U hadisi-kudsiju Uzvišeni veli: „Ja sam prema robu onakav kakvo mišljenje ima o Meni.“[4] Uvjerenje da će dova biti primljena i lijepo mišljenje o Allahu uzroci su primanja dove.
3. Pokajanje i izvršavanje obaveza prema drugima. Uzvišeni Allah veli: …i govorio: „Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče, i rijeke će vam dati.“ (Nuh, 10-12.)
4. Korištenje posebnih prilika. Upćivanje dove u odabranim vremenima, stanjima i na odabranim mjestima, dovodi do veće mogućnosti da dova bude primljena.
5. Dobročinstvo prema roditeljima; udaljavanje od razvrata i bluda; čuvanje povjerene stvari. Dokaz za ovo troje je kazivanje o mladićima koje je zarobila stijena.[5]
6. Naređivanje na dobro i odvraćanje od zla. Ovo je jedan od najvećih uzroka primanja dove, jer se ubraja među najvrednija dobra djela, a ostavljanje ovog djela može prouzrokovati odbijanje dove. Poslanik ﷺ je kazao: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobra djela i sprječavati loša, ili će Allah na vas spustiti kaznu, pa ćete ga moliti, a neće vam biti uslišeno.“[6]
7. Dobro djelo. Ono je uzrok da se dova uzdigne i bude primljena. Dova se ubraja u lijep govor, a lijep govor se uzdiže ka Allahu, ali je potrebno dobro djelo koje će ga uzdići. Uzvišeni Allah veli: Njemu se penju lijepe riječi, a dobro djelo ih uzdiže. (Fatir, 10.)

Pravila lijepog ponašanja prilikom učenja dove[7]

Tartuši veli: „Znaj, Allah te uputio, da dova ima svoje uslove i pravila koja, ako se ispune, dovode do njenog uslišаnja. Onaj ko ne ispuni neki od tih uslova, sumnjajući u to da će dovom ostvariti ono što traži, ili ne primijeni neko od pravila, zaslužuje troje: srdžbu, udaljenost, i neostvarenje cilja.“[8]

Neka od pravila prilikom učenja dove su:

1. Iznošenje pohvale Allahu i donošenje salavata na Poslanika ﷺ prije same dove.
2. Priznanje grijeha i greške, što je veoma jasno iskazano u dovi koja se naziva sejjidul-istigfar.
3. Činjenje dobrog djela prije dove. Abdullah b. Omer veli: „Kada budeš htio da doviš, prije toga udijeli sadaku, klanjaj namaz ili učini neko dobro djelo.“[9]
4. Ponavljanje dove više puta, zatim njeno učenje izražavajući potrebu za njom.
5. Upućivanje dove u stanju radosti, lagodnosti i izobilja. Vrlina dobrog roba jeste da upućuje dovu i kada je u stanju lagodnosti, a i kada je u poteškoći, dok onaj koji nije dobar Allaha moli samo kada mu je teško, a poslije Ga zaboravi. Ovo je slučaj kod većine ljudi, osim kod onih koje je Allah sačuvao.
6. Korištenje misvaka. Dova je ibadet koji se izgovara jezikom, pa je čišćenje usta prije dove lijepo djelo.[10]
7. Okretanje prema kibli. Kibla je odabrani smjer prema kojem se treba okrenuti prilikom ibadeta.
8. Taharet (da se bude pod abdestom ili gusulom). Ovo je jedna od osobina kojom bi se trebao okititi onaj ko upućuje dovu Allahu.
9. Dizanje ruku. Ebu Musa el-Eš’ari veli: „Poslanik ﷺ učio je dovu podignutih ruku, a ja sam vidio bjelinu njegovih pazuha.“[11] Selman el-Farisi prenosi da je Poslanik ﷺ kazao: „Vaš Gospodar je plemenit i stidi se da vrati ruke roba prazne kada Ga nešto zamoli.“[12]
10. Velika želja da se dova primi. Allahov Poslanik ﷺ je kazao: “Neka niko od vas ne govori: ‘Allahu moj, oprosti mi ako hoćeš, Allahu moj, smiluj mi se ako hoćeš!’ Nego neka bude odlučan u svojoj dovi, jer Allah radi šta hoće i niko ga ne može ni na šta prisiliti.“[13]

Vremena, mjesta i stanja kada se prima dova[14]

1. Dova u gluho doba noći i u praskozorje. Iznoseći pohvalu o svojim vjernim robovima, Uzvišeni Allah kaže: I u praskozorje su oprost grijeha tražili. (Ez-Zarijat, 18.) Vjerovjesnik ﷺ je rekao: “Naš Gospodar se spušta na najniže nebo svaku noć kada nastupi njena posljednja trećina, i govori: ‘Ko Mi se moli, pa da mu se odazovem? Ko traži od Mene, pa da mu dam? Ko Me moli za oprost, pa da mu oprostim?’“[15]
2. Dova pred kraj obaveznih namaza (prije selama). Ebu Umame el-Bahili prenosi: „Neko je upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem o tome kada se dova najviše prima, pa je on kazao: ‘Pred kraj noći i pred kraj obaveznih namaza.’“[16] Ibnul-Kajjim veli: „Ovo se može odnositi i na period poslije selama, a i prije. Naš šejh (Ibn Tejmijje) smatrao je da se odnosi na period prije selama.“[17]
3. Između ezana i ikameta. Poslanik ﷺ je kazao: „Dova se ne odbija između ezana i ikameta, pa dovite tada.“[18]
4. Prilikom poziva za namaz (prilikom učenja ezana). Poslanik ﷺ je kazao: „Dvoje se ne odbija, ili vrlo rijetko se odbija: dova prilikom poziva (ezana)…“[19]
5. Prilikom kiše. Poslanik ﷺ je kazao: „Dvoje se ne odbija, ili vrlo rijetko se odbija: … dova prilikom kiše.“[20]
6. Jedan noćni period. Poslanik ﷺ kaže: „Tokom noći ima jedan period (trenutak) u kojem, ako vjernik bude molio za dobro ovoga ili Onoga svijeta, biće mu uslišano. Taj trenutak se nalazi u svakoj noći.“[21]
7. Jedan čas petkom. Allahov Poslanik ﷺ spomenuo je petak i rekao: ‘U njemu ima jedan časak i ako rob – musliman, koji klanja namaz, Allaha za nešto zamoli, On će mu to i dati.’ Potom je rukom pokazao da je taj čas kratkotrajan.“[22]
8. Na sedždi. Poslanik ﷺ veli: „Rob je najbliži Allahu kada je na sedždi i zato tada najviše dovu upućujte.“[23]
9. Dan Arefata. Allahov Poslanik ﷺ rekao je: „Najbolja dova je na dan Arefata.“[24]
10. Dova za muslimana u njegovu odsustvu. Poslanik ﷺ je kazao: „Kad čovjek musliman uputi dovu za svoga brata u njegovu odsustvu, melek rekne: ‘I tebi isto tako!’“[25]
11. Dova nevoljnika. Allah se odaziva molbi nevoljnika kada ga zamoli, kao što stoji u ajetu: Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja. (En-Neml, 62.)
12. Dova osobe kojoj je učinjena nepravda (mazlum). Kada je Poslanik ﷺ poslao Muaza u Jemen, kazao mu je: „Boj se dove mazluma, jer između nje i Allaha nema pregrade.“[26]
13. Dova putnika. Poslanik ﷺ kazao je: „Tri se dove primaju: dova mazluma, dova putnika i dova roditelja za svoje dijete.“[27]
14. Dova roditelja za svoje dijete. Poslanik ﷺ kazao je: „Tri se dove ne odbijaju, pa je spomenuo: dova roditelja za svoje dijete.“[28]

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga treća: Dova

[1] Bilježi ga Tirmizi, br. 3479; Hakim, br. 494, koji kaže da je hadis validnog lanca sa kojim se izdvojio Salih el-Murri, jedan od zahida Basre, a oni ga (Buhari i Muslim) nisu zabilježili. Hejsemi veli da mu je lanac dobar. 10/148.

[2] Pogledati: Saud b. Muhammed b. Ahmed el-Ukajli, El-I’tidau fid-du’ai, suver ve davab ve nemazidž mined-du’ais-sahih, str. 33-37.

[3] Bilježi ga Tirmizi, br. 3479, i kaže da je hadis hasen.

[4] Buhari, br. 6970, i Muslim, br. 2675.

[5] Bilježi ga Buhari, br. 3465, i Muslim, br. 2743.

[6] Bilježi ga Tirmizi, br. 2169, i kaže da je hadis dobar. Bilježi ga i Ahmed, br. 23349, i Begavi u Šerhus-sunnehu, i kaže da mu je lanac dobar, 7/276.

[7] El-I’tidau fid-du’ai, suver ve davab ve nemazidž mined-du’ais-sahih, str. 24-31.

[8] Ed-Du’al-me’sur, str. 44.

[9] En-Nevevi, El-Ezkar, str. 12.

[10] Pogledati: Tuhfetuz-zakirin, str. 44.

[11] Bilježi ga Muslim, br. 2498.

[12] Bilježi ga Ebu Davud, br. 1488; Tirmizi, br. 3556; Hakim, br. 1830, koji kaže da je hadis ispravan po uslovima Buharija i Muslima. Zehebi u Telhisu kaže da je ispravan.

[13] Bilježi ga Muslim, br. 2679.

[14] El-I’tidau fid-du’ai, suver ve davab ve nemazidž mined-du’ais-sahih, str. 37-40.

[15] Bilježi ga Buhari br. 1145, i Muslim br. 758.

[16] Bilježi ga Tirmizi, br. 3499, i kaže da je dobar hadis.

[17] Zadul-Me’ad, 1/305.

[18] Bilježi ga Ahmed, 3/105; Tirmizi, br. 212, i kaže da je hasen-sahih.

[19] Bilježi ga Ebu Davud, br. 2450, a ispravnim ga smatra Albani u Sunenu Ebi Davuda.

[20] Bilježi ga Hakim, br. 2534, koji kaže da mu je lanac ispravan, ali da ga Buhari i Muslim nisu zabilježili.

[21] Bilježi ga Muslim, br. 757.

[22] Bilježi ga Buhari br. 935, i Muslim br. 852.

[23] Bilježi ga Muslim, br. 482.

[24] Bilježi ga Tirmizi, br. 3585, i kaže da je hadis hasen-garib.

[25] Bilježi ga Muslim, br. 2732.

[26] Bilježi ga Buhari br. 1469, i Muslim br. 19.

[27] Bilježi ga Ebu Davud, br. 1535; Ibn Hibban u Sahihu, br. 2754; Tirmizi, br. 3488, koji kaže da je hadis dobar.

[28] Bilježi ga Bejheki, 3/345; Taberani u Ed-Duau, 1/394, a dobrim ga smatra Albani u djelu Sahihul-džami’i, 2032.