Poziv Istine
Praštanjem zovemo odricanje prava na sankcioniranje osobe koja nam je namjerno, iz zlobe, učinila nešto nažao, iako smo u stanju uzvratiti joj. Praštanje je vrlina koja krasi izrazito odgojene ljude, pa je Uzvišeni Allah stoga Svome Poslaniku naredio da oprašta drugima:
Praštanja se drži, traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!(El-A‘raf, 199)
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao meleka Džibrila o značenju ovog ajeta, on mu reče: ”Sačekaj dok pitam Sveznajućeg i Najmudrijeg.” Potom se vratio i rekao mu: ”Muhammede, Allah ti naređuje da spajaš rodbinske veze sa onima koji su je sa tobom prekinuli, da daješ onome ko je tebi uskratio i da oprostiš onome ko je tebi nepravdu učinio.”[1]
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u potpunosti se povinovao naredbama Uzvišenog Allaha spomenutim u prethodnoj predaji, te je bio najbolji primjer kako se spaja rodbinska veza sa onima koji su tu vezu sa njim prekinuli, kako se daje i pomaže onima koji su njemu pomoć uskratili, i kako se oprašta onima koji su njemu nepravdu i nasilje učinili. Iz sljedećih primjera u to ćemo se i uvjeriti:
– Aiša, radijallahu anha, kaže: ”Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nikada nije bilo dato pravo da bira između dvije stvari, a da nije odabrao onu lakšu, ako se ne bi radilo o grijehu, a ako bi se radilo o grijehu, on bi bio najudaljeniji od njega. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nikada se nije svetio zbog sebe, već bi se svetio samo ukoliko bi Allahov propis bio oskrnavljen. U tom slučaju svetio bi se radi Allaha.”[2]
– Mušrik Gavres b. Haris prikrao se jednom prilikom Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, koji je u vrijeme popodnevnog odmora spavao ispod jednog drveta, s namjerom da ga mučki ubije. Imajući u vidu da su se i ashabi tada odmarali, Gavres se uspio prikrasti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a da to nisu primijetili ni oni ni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok Gavres sa isukanom sabljom nije stao iznad njegove glave i upitao: ”Ko će te od mene spasiti, Muhammede?” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mirno mu odgovori: ”Allah će me spasiti od tebe”, nakon čega Gavresu sablja ispade iz ruku, pa je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uze i reče: ”A ko će tebe spasiti od mene?” Gavres odgovori: ”Budi bolji od onoga koji je (sablju) prvi uzeo!” Nakon toga mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oprostio i pustio ga da ode, a on, kada se vratio svome narodu, reče: ”Dolazim vam od najboljeg čovjeka.”[3] Ovako je praštao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.
– Nakon što je onog jutra kada je oslobodio Meku ušao u Časni Hram, zatekao je Kurejšije kako pognutih glava sjede i čekaju kako će im presuditi. On ih upita: ”O Kurejšije, šta mislite kako ću prema vama postupiti?”, a oni odgovoriše: ”Lijepo, ti si brat plemeniti i sin brata plemenitog.” ”Idite, slobodni ste”, reče im on.[4] Dakle, sve im je oprostio i pored činjenice da su prema njemu i njegovim ashabima učinili nebrojeno raznovrsnih zločina. Nikome se od prisutnih nije osvetio, niti je koga udario, niti je naredio da se neko od njih pogubi.
– Jevrej Lebid b. A‘sam opsihirio je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem[5], nakon čega ga je Uzvišeni Allah o tome obavijestio. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne samo da ovog jevreja nije ni na koji način kaznio, već nije zabilježeno ni da ga ja prekorio. Ovakav vid Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, ponašanja prema čovjeku koji mu je učinio nažao najbolji je primjer koji jasno ukazuje do koje je mjere bio spreman praštati drugima, pa neka su na njega najljepši salavat i najpotpuniji selam sve do Sudnjega dana!
– U povratku sa Tebuka ka Medini jedna skupina munafika skovala je urotu protiv Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, želeći da ga ubiju. Poslanik je bio obaviješten o njihovim namjerama i saznao je za njihov mučki plan, ali im je oprostio, rekavši: ”Ne želim da ljudi pričaju kako Muhammed ubija svoje drugove.”
– Došao mu je neki čovjek s namjerom da ga ubije, međutim, njegove namjere bijahu otkrivene. Ashabi rekoše Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ovaj je došao s namjerom da te ubije”, nakon čega se spomenuti čovjek od silnoga straha poče tresti, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Ne boj se, ne boj se! Čak da si me i htio ubiti, to ne bi mogao učiniti.”[6] Ovako mu je rekao jer ga je Uzvišeni Allah obavijestio o tome da će ga On sačuvati od ljudi i da mu oni neće moći nauditi[7], pa mu je zbog toga i oprostio i pored činjenice da ga je ovaj htio ubiti. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovog čovjeka ne samo da nije kaznio, već protiv njega ništa nije poduzeo. Neka su na Poslanika i na njegove drugove najljepši salavat i najpotpuniji selam!
____________________________________________________________
[1] Predaju spominje Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-Azim, 3/530.
[2] Buhari, Sahih, br. 3560, i Muslim, Sahih, 2327.
[3] Predaju bilježi Hakim, Mustedrek, 4/86, br. 4322.
[4] Bejheki, Sunenul-Kubra, 9/118, br. 18 055.
[5] Pa mu se činilo da radi nešto što u stvarnosti nije radio. Ovaj jevrej je napravio sihr i stavio ga u bunar Zervan. Uzvišeni Allah je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izliječio, a on je naredio da se bunar zatrpa. Predaju u kojoj se spominje ovaj događaj bilježe Buhari, Sahih, br. 3268, i Muslim, Sahih, br. 2189.
[6] Ahmed, Musned, 3/471, br. 15 908.
