Poziv Istine
Imanske poruke postačima. Lekcija #28
Hvala Allahu, salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji ga slijede.
U ispravnom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Postač ima dovu koja mu se ne odbija.“ [1]
Zašto je to tako?
Postačevo srce je ponizno, duša skrušena, osjećaji i emocije izražene, on se približio Allahu, ostavio hranu i piće iz straha od Vladara Uzvišenog i suzbio svoje strasti, pokoravajući se Gospodaru nebesa i Zemlje.
Prenosi se u ispravnom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dova je ibadet.“ [2]
Kada vidiš da rob mnogo čini dovu i ponavlja je, znaj da je blizu svoga Gospodara i da ima povjerenje u Njega.
Jedne prilike ashabi su se obratili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, s pitanjem: „Da li je naš Gospodar blizu pa da Mu se tiho obraćamo ili je daleko, pa da Ga dozivamo?“ Tada je Allah objavio ajet u kojem kaže: ‘A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravome putu.’“ [3]
U jednom ispravnom hadisu stoji: „Vi ne dozivate gluhog i odsutnog, nego Svečujućeg i Svevidećeg, koji vam je bliži od vrata vaše jahalice.“ [4]
Dova je ispruženo uže i čvrsta veza s Gospodarem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ispravnoj predaji veli: „Uz dovu niko nije na gubitku.“ [5]
Allah nas poziva da Mu dovimo i da od Njega tražimo, rekavši:
„Dozivajte ponizno i u sebi Gospodara svoga, ne voli On one koji se previše glasno mole.“ (El-E’araf, 55)
„Gospodar vaš je rekao: ‘Dove Mi upućujte, Ja ću vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.’“ (El-Mu’min, 60)
Kada i ne bi dobio ono što tražim dovom, od Tvoje dobrote bilo bi dovoljno i to što si me dovi podučio i na nju uputio. [6]
U ispravnom hadisu stoji: „Naš se Gospodar svake noći, u zadnjoj trećini spusti na ovozemaljsko nebo i govori: ‘Ima li neko da traži nešto, pa da mu udovoljim? Ima li neko da dovu upućuje, pa da mu se odazovem? Ima li neko da traži oprosta, pa da mu oprostim?’“ [7]
Mjesec ramazan je mjesec dove, Allahovog odziva, pokajanja i njegovog prihvatanja.
Postaču, ti čije su usne i grlo suhi od žeđi i čiji stomak gladuje, okreni se dovi i stalno je čini, tražeći od Allaha da ti ispuni tvoje želje. Opisujući Svoje dobre robove, On je rekao: „Oni su se trudili da što više dobra učine i molili su Nam se u nadi i strahu, i bili su prema Nama ponizni.“ (El-Enbija, 90)
Dova ima svoja pravila koja postač treba poznavati, a neka od njih su:
– Srčana odlučnost i povjerenje u Allaha da će nam dati ono što tražimo.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Neka niko od vas ne govori: ‘Allahu, oprosti mi ako hoćeš.’ U dovi neka bude odlučan jer Allaha niko ni na šta ne može prisiliti.“ [8]
– Na početku, sredini i kraju dove treba se zahvaliti Allahu i donijeti salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
– Učenje dove u periodima kada se ona posebno prima, poput zadnje trećine noći, na sedždi, između ezana i ikameta, na kraju namaza (prije selama), posljedni sat petkom nakon ikindije, na dan Arefata…
– Prilikom dove treba se kloniti pretjeranog rimovanja i pretjerivanja uopćeno. [9]
– Ne treba od Allaha tražiti ono što je grijeh ili prekidanje rodbinske veze.
Uvaženi postaču, u predakšamsko vrijeme, prije iftara, kada se tvoja glad i žeđ povećaju što više čini dovu i budi ustrajan u molbama koje upućuješ Allahu.
Isto tako, pred samu zoru, obrati se Živom i Vječnom, jer ti si siromašan, a On je neovisan, ti si slabić, a On posjeduje snagu, ti si prolazan, a On je vječno postojeći.
Gospodaru, oprost tražim i Tebi se nadam,
O Ti kod kojeg stvorenja utočište traže.
Svaka se vrata preda mnom zatvoriše,
samo Tvoja uvijek otvorena stajaše.
Ibrahim je učio ovu dovu: „Gospodaru moj, daj da ja i neki potomci moji obavljamo namaz; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju! Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun!“ (Ibrahim, 40-41)
Musa se Allahu ovim riječima obratio: „Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj.“ (Taha, 25-26)
Sulejman je Allahu zavapio: „Gospodaru moj, oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!“ (Sad, 35)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, ovako je dovio, a ta se dova prenosi u ispravnom hadisu: Allahumme Rabbe Džebraile ve Mikaile ve Israfile, Fatire-s-semavati ve-l-erda, alime-l-gajbi ve-š-šehadeti. Ente tahkumu bejne ibadike fima kanu fihi jahtelifun. Ihdini lima-htulife fihi mine-l-hakki bi iznike. Inneke tehdi men tešau ila siratin mustekim/Allahu moj, Gospodaru Džebraila, i Mikaila i Israfila, Stvaratelju nebesa i Zemlje, Znalče skrivenog i vidljivog – Ti sudiš među robovima Svojim u pitanjima u kojima se oni razilaze. Razluči mi istinu od neistine, jer samo Ti na Pravi put upućuješ onoga koga Ti hoćeš.“ [10]
Četiri su koristi dove:
Prva: Kroz nju se ispoljava robovanje Allahu, poniznost i vjera u Njega. Ona je cilj ibadeta i njen rezultat.
Druga: Dovu prima samo Allah i On kroz nju, ili nam daje korist ili nas pak štiti od zla.
Treća: Ukoliko nam se Allah ne odazove na ovome svijetu, nagradu toga naći ćemo na onome, što je svakako korisnije i bolje.
Četvrta: Kroz dovu se na iskren način ispoljava jedinstvo Allaha, prekida ovisnost o ljudima i želja za onim što oni posjeduju.
Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu i sačuvaj nas patnje u ognju!
Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na Pravi put ukazao i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!
_______________________
[1] Ibn Madže u Sunenu, br. 1753., bilježi predaju koja glasi: „Prilikom iftara postač ima dovu koja mu se ne odbija.“ Ovoj smo predaji već ranije spomenuli ocjenu. Hadis, dakle, govori o dovi prilikom iftara, dok s druge strane, imamo hadis o dovi postača općenito, gdje se ne precizira vrijeme te dove. U tom hadisi stoji: „Tri dove su primljene: dova postača, dova onoga kome je učinjena nepravda i dova putnika.“ Hadis je ispravan. Pogledati: Albani, Sahihul-džami s-sagir, br. 3030.
[2] Ebu Davud, br. 1479., Tirmizi, br. 3372., Ibn Madže, br. 3828. Tirmizi kaže da je hadis hasen sahih.
[3] Ovu predaju, između ostalih, spominju Taberi i Ibn Kesir u svojim tefsirima, prilikom tumačenja citiranog ajeta.
[4] Buhari, br., 4205., i Muslim, br. 2704.
[5] Bilježi Ibn Hibban u svome Sahihu, br. 871.
[6] Ovim se ne želi kazati da čovjek treba biti nemaran u svojoj dovi, jer onaj koji dovi, treba biti odlučan i čvrsto uvjeren da će mu se Allah odazvati. Cilj ovih riječi jeste pojasniti da je dova sama po sebi dovoljna Allahova blagodat prema robu, jer je dao da Ga se rob sjeća i doziva, a ono što dobije dovom, dodatna je blagodat na sve to.
[7] Buhari, br. 1145., i Muslim, br. 758.
[8] Buhari, br. 6339., i Muslim, br. 2679.
[9] Primjer pretjerivanja jeste detaljisanje prilikom dove, kao npr. da čovjek od Allaha traži televizor u boji, namještenu sobu i sl. Dakle, u dovi je propisano da se koriste sadržajne, a kratke rečenice, kao npr. da se od Allaha traži dobro ovoga i onoga svijeta. Prenosi se od Abdullaha b. Mugaffela da je čuo svoga sina kako uči: „Allahu, molim Te da mi podariš bijeli dvorac na desnoj strani Dženneta.“ On mu je tada rekao: „Sinko moj, od Allaha traži Džennet i spas od Vatre, jer sam čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: „U ovom ummetu biće ljudi koji će pretjerivati u čiščenju i dovi.“ Hadis bilježi Ebu Davud, br. 96. Drugi primjer pretjerivanja u dovi jeste kada se traži nešto što je haram.
[10] Muslim, br. 770.
___________________________
Iz knjige: Imanske poruke postačima – dr. Aid el-Karni
