Imanske poruke postačima. Lekcija #1
Hvala Allahu, salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji ga slijede.
Rekao je Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ramazanu mnogo je činio različite vrste ibadeta. Džibril bi ga u tom mjesecu podučavao Kur’anu. Kada bi se susreo s Džibrilom, bio bi darežljiviji od vjetra koji donosi kišu, a inače, bio je najdarežljiviji čovjek. U ramazanu, on je bio posebno darežljiv. U ovome mjesecu, on bi povećao davanje sadake, dobročinstvo, učenje Kur’ana, namaz, zikr i itikaf.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mjesec ramazan posebno bi određivao za neke ibadete koje nije radio u drugim mjesecima. Čak je ponekad neprekidno postio, kako bi što više vremena proveo u ibadetu, ali je zabranjivao svojim drugovima da slijede u tome, tj. da poste neprekidno. Kada bi mu neko rekao: ‘Ti neprekidno postiš’, on bi odgovarao: ‘Ja nisam poput vas, jer ja ostajem (boravim) kod svoga Gospodara, On me hrani i poji.'” (Muttefekun alejhi) [1]
Allah Uzvišeni hranio bi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tokom ovog posta, posebnom vrstom hrane koja je sadržana u duševnim spoznajama, izrazito posebnim mudrostima i svjetlošću poslanice. Dakle, nije se radilo o hrani i piću u pravom smislu te riječi, jer, da je tako, onda Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi se smatrao postačem.
Kada je svoje oči usrećio vezom sa Onim kojeg obožava, prsa svoja, težeći ka Njemu, prostranim učinio, kada je uživao u spominjanju Gospodara i popravio svoje stanje blizinom Njegovom, onda je zaboravio na hranu i piće i nije imao potrebe za tim.
U jednom stihu stoji:
Duša se hrani spoznajom Njega
da jedeš i piješ, to joj hrana nije,
nema ti štete u manjku imetka,
spoznaš li šta se kod Njega krije.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najviše je Allaha spominjao, najpobožniji čovjek je bio, i mjesec ramazan posebnim je vremenom za ibadet, zikr i učenje Kur’ana, učinio.
Njegove noći ispunjene su bile namazima, poniznošću spram svoga Gospodara, molitvama za pomoć, ustrajnost, pobjedu i uputu, učio bi duge sure, mnogo bi vremena provodio na ruku’u i sedždi, ibadetima se nije mogao zasititi.
Noćni namaz kojeg je klanjao bio mu je opskrba, potrebna oprema, u njemu je tražio i nalazio snagu i energiju.
Allah Uzvišeni kaže:
„O ti, umotani! – probdij noć, osim maloga dijela.“ (El-Muzzemmil, 1-2)
„I probdij dio noći u namazu – to je samo tvoja dužnost; Gospodar tvoj će ti na onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.“ (El-Isra, 79)
Svoje bi dane Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, provodio u pozivanju ljudi, borbi, savjetovanju, odgajanju, vazovima i davanju odgovora (na postavljena pitanja).
– Njegova je praksa bila da ne započinje post mjeseca ramazana sve dok se ne ustanovi njegov početak, bilo to kroz viđenje mlađaka ili svjedočenjem jednog svjedoka.
– On bi podsticao ljude na sehur, govoreći, kako se prenosi ispravnom predajom: “Sehurite, jer doista je u sehuru berićet.” [2]
Vrijeme sehura je blagoslovljeno vrijeme, ono se nalazi u zadnjoj trećini noći, kada se Uzvišeni Allah spušta i smatra se posebnim periodom za traženje oprosta.
Kada Allah Uzvišeni opisuje Svoje odabrane robove, između ostalog kaže:
„i u praskazorje oprost su od grijeha molili.“ (Ez-Zarijat, 18)
„i koji se budu u posljednjim satima noći za oprost molili.“ (Alu Imran, 17)
Sehur također služi kao pomoć u postu i ibadetu, čime se blagodat koju imamo troši kao vid pokornosti El-Mun’imu/Onome koji daje blagodat.
– Ispravnom se predajom prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je naređivao požurivanje s prekidom posta čim Sunce zađe, a i sam je to činio. Iftario bi se hurmom (datulom) ili vodom, iz razloga što praznom želucu gladnog postača najviše odgovara slatko.
– Od njega se prenosi ispravna predaja u kojoj je rekao: „Prilikom iftara postač ima dovu koja mu se ne odbija.” [3] Tom prilikom, on bi molio Allaha Uzvišenog za dobro ovoga i onoga svijeta.
– Iftario bi prije nego klanja akšam namaz.
U ispravnoj se predaji prenosi da je rekao: „Kada dođe noć ovuda, a dan ode ovuda i Sunce zađe, tada se postač iftari.“ [4]
– Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, putovao bi tokom ramazana, nekada bi na tim putovanjima postio, a nekada ne. Ashabima je dao mogućnost biranja između ovoga dvoga.
– Kada bi se približili neprijatelju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao bi ashabima da ne poste, kako bi bili što spremniji na borbu.
U ramazanu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlazio u vojne pohode, a čak se i najvažnija bitka u islamu, bitka na Bedru, odvila u ovom mjesecu. Tada je Allah Uzvišeni dao pobjedu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i to pobjedu o kakvoj svijet nije do tada čuo, niti mu je do tada bila poznata.
Tokom dva vojna pohoda koja su se odvila u ramazanu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije postio, o čemu predaju bilježe Tirmizi i Ahmed, od Omera, radijallahu anhu. Nije odredio preciznu razdaljinu nakon koje postač može da ne posti i o tome se ništa vjerodostojno ne prenosi.
– U praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ponekad je bilo i to da zoru dočeka kao džunub [5], nakon čega bi se okupao i postio. Svoje supruge bi ljubio dok bi postio i te poljupce bi poredio sa pranjem usta vodom (tokom posta).
– Onoga ko bi iz zaborava nešto pojeo ili popio tokom posta, nije zaduživao napaštanjem toga dana nego bi govorio da ga je Allah nahranio i napojio.
– Ono što se ispravno prenosi od njega jeste da post kvari: konzumiranje hrane i pića, hidžama, povraćanje. Kur’an ukazuje da i spolni kontakt kvari post kao i hrana i piće.
– U posljednjih deset dana ramazana, boravio bi u itikafu. Tom prilikom svoje bi srce usmjerio ka Allahu, zaboravio bi na dunjalučke brige, pogled srca okrenuo bi ka prostranstvima nebesa i Zemlje, umanjio bi susret s ljudima, mnogo bi se posvetio dozivanju i molitvama Uzvišenog i Plemenitog Allaha. Srcem je spoznavao Allahova imena i svojstva, razmišljao o znamenjima (ajetima) i stvorenjima Gospodara nebesa i Zemlje.
Koliko je samo spoznaja dobio?!
Koliko je samo svjetlosti (nura) primio?!
I koliko je samo suštinskih značenja dokučio?!
Zbog toga, on najbolje poznaje Allaha, posjeduje najveću bogobojaznost, ima najveći stepen pouzdanja u Njega i najviše se žrtvovao u pogledu spoznaje Njegovog Bića.
Koliko se miris širi, toliko mu selama od nas,
i koliko slavuj pjevuši i bulbulov čuje se glas.
______________________________________
[1] Hadis u vezi kojeg postoji suglasnost između Buharije i Muslima.
[2] Buhari, br. 1923., i Muslim, br. 1095.
[3] Ibn Madže, br. 1753. U nastavku ove predaje koju bilježi Ibn Madže, stoji: “Ibn Ebi Mulejke rekao je: ‘Čuo sam Abdullaha b. Amra, kako prilikom iftara govori: ‘Allahu, molim Te milošću Tvojom koja obuhvata sve, da mi oprostiš.'” U izvodu ove predaje stoji da je dobra (hasen). Pogledati: Sunen Ibn Madže, sa ocjenom hadisa od strane hafiza Ebu Tahira Zubejra, Darus-selam, Rijad, 1430./2009.
[4] Buhari, br. 1954., i Muslim, br. 1100.
[5] Stanje nakon odnosa sa suprugom.
__________________________________________________
Iz knjige: Imanske poruke postačima – dr. Aid el-Karni