27. oktobra 2014. godine na četvrti rođendan moga sina na četvrtom spratu Starbuksa u centru San Franciska u kafiću Macy’s, pio sam malu kahvu sa obrađenim mlijekom gledajući sa visine na Union Square, naišao sam na članak na Yahoo News koji me je skoro doveo do suza.
Članak je bio sa naslovom sedam stvari koje ja mogu uraditi, a moj sin crne puti ne može i koji je imao sliku čovjeka na plaži sa koljenima na zemlji grleći svoga malog sina crne puti ispred predivnog plavog okeana.
Autor je ponudio jednostavnih sedam tačaka time prikazivajući odnos između rasa u današnjoj Americi, što je bilo u slučajevima koji su bili vezani za Fergusona. Otac se bojao izazova koje će njegov crni sin susresti u rasističkoj Americi.
To me je inspiriralo da napišem sličan članak, ali umjesto da predstavim kontrast društvenih predrasuda između mene kao bijelca i moje djece kao muslimana Arapa, odlučio sam jednostavno da koristim sebe.
Nakon što sam rođen u grčkoj ortodoksnoj porodici, odlučio sam da postanem musliman. Sada sebe vidim kao predmet diskriminacije. Ne žalim se, ustvari to se isplati, nego samo imam neka zapažanja koja bi volio da podijelim.
Tako da evo jednostavnih osam stvari koje sam mogao da uradim kao Peter, a sada ne mogu kao Malik:
- Da normalno putujem: Prije nego sam postao musliman putovao sam u Grčku često, kao Peter bez incidenata. Sada kada putujem kao Malik ispituje me državna agencija za unutrašnju sigurnost čiji službenici tjeraju moju čitavu porodicu da čeka satima. Na moj zadnji povratak na Međunarodnom aerodromu u Los Anđelesu prvi službenik me je pitao gledajući u računar: „Oh, izgleda da hoće da popričaju sa tobom, šta je ovo, jesi li to promijenio vjeru ili šta?“ Onda je podigao telefon i rekao: „Imamo ATFP (Antiteroristička prinudna zaštita) prijetnju.“U jednom trenutku tokom tog cirkusa, nakon što su me odvojili od porodice službenik me je pitao nekoliko irelevantnih pitanja, svo vrijeme govoreći da on samo radi svoj posao i da mora da odredi da li je sigurno da meni dopuste da se vratim u zemlju.Kada sam putovao u Grčku kao Peter Evangelatos nikada nisam bio ispitivan da li podržavam ruske ortodoksne napade u istočnoj Ukrajini, ili da li krijumčarim oružje ruskim ortodoksnim paravojnim snagama na Krim, da li prodajem Kalašnjikove u Bjelorusiji. Ali kada putujem kao Malik sigurno me pitaju šta mislim o Al-Kaidi i ISIL-u. Nikada me nisu pitali da li pričam grčki, ali uporno pitaju da li pričam arapski.
- Da budem Amerikanac: Peter može biti Amerikanac, iako su moji roditelji grčki doseljenici, ali za Malika nije moguće da bude Amerikanac, a da ne govorimo da je patriota. Ionako nikad nisam bio tip osobe koja maše sa nacionalnom zastavom, ali i kada bih htio da budem kao musliman to ne mogu biti. Ja sam sada neželjeni stranac koji bi trebao da ide „tamo“ u moju zemlju. Uvijek sam vjerovao da nacionalizam vodi u rasizam ili barem u fantaziju kako je jedna nacija ili narod velik, međutim, sada kao musliman uopšte nemam nikakvog političkog glasa i nije mi dozvoljeno da sudjelujem u nacionalnom dijalogu punom poštovanja po pitanju moje vjere u mojoj zemlji. Zaključak: Tim Tebow protiv Husain Abdullah. Prvi je uredu, a drugi nije?
- Da učim o historiji mojih predaka u školi: Islam je svjetska vjera čija je civilizacija dala ogroman doprinos ljudskoj historiji u svim poljima, pa zašto se ovo dobro prikriva u američkim javnim školama brisajući to iz historije? Kao Peter, učio sam o velikoj Grčkoj civilizaciji koja je kamen temeljac za zapadnu civilizaciju, ali kao Malik nisam doslovno naučio niti jedan komentar o doprinosima koji su donijeli muslimani i Arapi ljudskom rodu.
- Da zahtjevam moja prava: Kao bijelac kršćanin sa imenom Peter imao sam pravo da zahtijevam da mi se daju moja prava, ustvari to se očekuje i prihvaćeno je, ali ako to uradim kao Malik onda je to: „Moj bože! Ovaj će nešto da raznese!“ Ili: „Ovaj imigrant bi trebao ići kući.“ Kao Peter mogao sam dići svoj glas protiv svakog nepravednog postupanja prema manjinskim zajednicama, a da ne spominjem potpuno neodgovornu i komercijalno vođenu mržnju i strah po pitanju medijskih napada na muslimane, što je rezultiralo stvarnim napadima protiv nevinih ljudi. Malik ne može pričati o tome isto kao i o ovome sve dok se stvari „tamo“ ne poprave. „Sve dok ne možemo praviti crkve u Saudijskoj Arabiji“ Maliku nije dozvoljeno da govori. (Šta je sa džamijom u Vatikanu?) Ironično, Američko-Saudijski savez je uspostavljen prije više stoljeća i potvrđeno je da je koristio objema stranama donoseći im prosperitet više nego Američko-Izraelski savez. Saudijska Arabija je bila bolji saveznik Americi neko Izrael sa svake strane, pogledajte Rusko-Ukrainski konflikt.
- Da mi se sudi prema onome što sam ja uradio: Bez obzira koliko naporno radim kao Malik, ili kako lijepo ponašanje, ili kako pošten, pravedan, pobožan i iskren pokušavam biti, obično mi se ne sudi prema onome što sam ja uradio. Stalno me drže kao taoca političkim dešavanja koje se zbivaju na kraju svijeta bez ikakve moje kontrole.Kršćani slobodno hodaju bez da moraju odgovarati za kršćanski masakar muslimana u CAR-u, Budisti se hvale kao miroljubivi bez da se drže odgovorni za etničko čišćenje muslimana u Mijanmaru, i gotovo potpuna šutnja budističkih vodećih figura kao što je Dalaj Lama i Aung Sa Suu Kyi se ne osuđuje. Fareed Zakeria ne objavljuje članke na CNN-u pod naslovom „Ima problema u Budizmu.“ (Činjenica da bi inteligentna osoba napisala takav čanak pokazuje da je antimuslimanka namjera za vlastitu slavu i korist.)Jevreji se ne drže pojedinačno odgovorni za cionistički teror države Izrael i njenog aperthajd-skog režima koji je odgovoran za sistematično etničko čišćenje i prinudnu selidbu miliona muslimana koristeći njihovu Američko-pogonjeni državni teroristički aparat IDF.
- Da ne budem „sigurnosna prijetnja“ bez obzira gdje išao: Kada sam na aerodromu ili kada hodam na bilo kojem javnom mjestu, Peter hoda bez ikakvih maltretiranja, dok Malik hoda kao „sigurnosna prijetnja.“
- Da pustim bradu: Kada Peter pusti bradu ljudi kažu: „Ti si motorista?“ Ili „Sigurno si ljubitelj Giants-a.“ Kada Malik pusti bradu ljudi kažu: „Hej Bin Laden, za boga miloga obrij bradu prepadaš ljude, mislit će neko da si ušao u Al-Kaidu.“
- Da iskažem svoju vjeru: Peter je mogao da se popne na kantu na tržnici sa grupom kršćana i vikati iz sveg glasa: „Isus te voli!“ Ili da kuca na vrata sa Jehovinim svjedocima i da širim svoju vjeru drugima (ne kažem da sam to radio), ali Malik ne može čak ni tiho obaviti svoju vjersku dužnost bez straha. Kinezi obavljaju vjerske obrede po svim parkovima u San Francisku, a zar nisu ljudi iz Republike Kine i Sjeverne Koreje od najvećih prijetnji na našem radaru? Indijci upražnjavaju jogu na javnim mjestima, a zar Indija nije nuklearna sila? Pa zašto musliman ne može ispoljavati svoju vjeru u javnosti bez straha.
Kao što mi je jednom rekao afričko-američki musliman koji radi kao novinar reporter: „Amerika je rasistička zemlja, uvijek je bila i uvijek će biti.“ Amerika je potrebna islamskih vrijednosti, ne obratno. Ja bih međutim kvalifikovao tu izjavu tako da kažem da sam ja svojevoljno izabrao da živim u Americi, i da to radim vjerujući da direktno imam koristi i uživam mnoge slobode i luksuze koje ne bih u stranim zemljama. Bila je moja vlastita odluka da napustim Bliski Istok/Afriku nakon četiri godine i da se svojevoljno vratim u svoju kuću u Kaliforniji. Međutim, vjerujem da su zapažanja koja sam napisao ispravna, tako da iako je Amerika na mnoge načine „bolja“ zemlja za živjeti neko mnoge druge zemlje, ne znači da ako sam musliman ne mogu iznijeti svoje mišljenje kada osjetim sistematski nepravedni tretman i kada sam podvrgnut neopravdanoj sumnji, i kada živim u okruženju straha i terora da moja porodica i ja možemo biti meta napada prouzrokovanih mržnjom zbog potpuno neodgovorne oluje antimuslimanskih izmišljotina koju šalju mediji koja nastavlja da ispire mozak sa ovim glupostima američkoj javnosti koja to ni ne sluti. Američki muslimani se nepravedno sumnjiče i smatraju odgovornim za ono što se dešava preko okeana, a što nije nimalo pravedno.
Malik Evangelatos
Nacionalnost: Grčko-Američka, bivši kršćanin.
Preveo: Redžo Muratović
www.pozivistine.com