Omladina često zna očajavati u svome životu. Onda kada se susretnu s emotivnim, porodičnim, materijalnim ili sličnim problemima. Onda oni gube nadu, jer im život nije pružio mogućnost da spoznaju njegovu prirodu i životne zakone, spoznaju kur’anskih principa: Doista s mukom dolazi i olakšanje. Sa problemima dolazi i izlazak iz njih. Zbog toga padaju u očaj i beznađe, a nekada ih taj očaj i beznađe mogu odvesti i u samoubistvo, kao što to danas vidimo kod mnogih mladića i djevojaka. Uzvišeni Allah nam kroz priču o Jakubu i Jusufu, a .s., stavlja do znanja da je naša obaveza da nikada ne izgubimo nadu, jer gubljenje nade znači nevjerstvo. Kao da kažeš da Allah, dž.š., nije moćan, odnosno, to znači da Allah, dž.š., nije u stanju riješiti tvoje probleme. Moraš biti svjestan da taj problem mora uzeti jedan dio tvog života, možda u njegovom rješenju nije dobro po tebe.
Trebamo se zapitati; zbog čega je Uzvišeni Allah spojio nevjerstvo s beznađem, kada je kazao: Nadu u Allahovu milost gubi samo narod nevjernički!
Beznađe i očajanje znači nedostatak potpunog imana u Allahovu, dž.š., moć. Takvo stanje vodi čovjeka u nevjerstvo, zato što jedna od osnova vjerovanja je vjerovati u Allahovu, dž.š., apsolutnu moć. Zbog toga kada vjernika zadese neki problemi, on ih treba proučiti na realnoj osnovi i potražiti izlaze posredstvom kojih se može spasiti tih problema. Treba tragati za horizontima koji će se otvoriti pred njim! Ne smije sebe baciti u tamnicu očaja i pesimizma, već sebi širom otvoriti vrata nade i optimizma! Uzvišeni Allah nas u brojnim ajetima upoznaje s činjenicom da bogobojaznost koju čovjek živi u svom razumu, srcu i životu, čovjeka vodi pronalaženju izlaza u bezizlaznoj situaciji. Bogobojaznost mu nudi rješenje onda kada rješenja nema i donosi mu opskrbu odakle se i ne nada: Ko se Allaha boji, On će mu izlaza dao i opskrbit će ga odakle se i ne nada. Onda kada se sva vrata zatvore, čovjek stane gledati lijevo i desno, tamo-amo ne vidjeći izlaza, ali Allah, dž.š., daje izlaza u bezizlaznoj situaciji i opskrbljuje čovjeka odakle se ovaj i ne nada.
Onaj ko se na Allaha osloni, On će mu riješiti probleme. Onaj ko se na Allaha osloni, On će dati pa će razumijeti realnost. Onaj ko se na Allaha osloni, On će mu budućnost isplanirati.
Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio. Kada Uzvišeni nešto želi, to se i dogodi. On, dž.š., još kaže: Allah je svemu vrijednost odredio. Dakle, Uzvišeni Allah je svakom problemu odredio tačano vrijeme trajanja, a i rješenje će nastupiti u tačno određeno vrijeme, i vjernicima otvorio brojne nove horizonte, u umovima, u srcima i osjećanjima! Biti vjernik znači ne dozvoliti očajanju i beznađu da se uvuku u naš život! Biti vjernik znači gledati u sunce i u onim trenucima kada zalazi, i kada tama i mrak nad njime ovladavaju! Biti vjernik znači gledati u zvijezde koje su najbolji dokaz da tama nije vječna i da će osvanuti zora koja će obasjati sve svojom svjetlošću!
U trenucima kada osjećaš tamu i mrak razmišljaj, dok čekaš zoru, o tačkama svjetlosti rasutim po tvome životu. Neka u tvom srcu bude što više nade, neka bude što više nade u zoru! Ove riječi govorim omladini koja ima problema u svojim studijama, osjećanjima i emocijama! Ove riječi upućujem i borcima koji se svakodnevno susreću sa izazovima. Tama nije apsolutna i vječna! Neka naši umovi zablistaju svojom svjetlošću! Neka i naša srca zablistaju svojom svjetlošću! Neka svjetlost isija i iz našeg truda! Kako bi se susrela sa svjetlošću koju nam Uzvišeni Allah pruža!
Dr. Aid el-Karni – Ne očajavaj