Poziv Istine
ODGOJ ONOGA KO TRAŽI ZNANJE
Onaj ko traži znanje treba da zna da mu je Uzvišeni Allah u obavezu stavio ibadet, a ibadeta nema bez znanja. Vjerniku ne dolikuje neznanje, pa zato traži znanje da njime suzbije neznanje i da Uzvišenom Allahu – onako kako mu je On naredio – robuje, a ne kako se njemu prohtije. To treba biti cilj njegovog truda u nastojanju da stekne znanje. Uz to se, u svome trudu, mora čvrsto opasati iskrenošću, ne pripisujući pri tome zaslugu sebi, nego Uzvišenom Allahu koji ga je uputio da traži znanje s kojim će bolje izvršavati Njegove zapovijedi i kloniti se Njegovih zabrana.
Onaj ko se posveti traganju za znanjem treba se, koliko god može, kloniti svega što ga od njegova sticanja zaokuplja, jer sve što je misao raštrkanija, teža je spoznaja suštine stvari. Zato je neko s pravom rekao: “Znanje ti neće dati dio sebe, dok mu se ti sav ne predaš.”
Također, treba da, prethodno, očisti dušu od lošeg vladanja i pokuđenih osobina. Ne smije oholo da pristupa znanju, već treba prema svom učitelju da bude ponizan, jer se poniznošću i ustrajnošću u učenju stiče znanje. On, također, treba da gleda koga će za učitelja odabrati, jer učiti može samo od onoga ko je za to potpuno kvalificiran, čija je vjera dokazana, znanje potvrđeno i poštenje čuveno. Zato su časni preci imali običaj reći:“Ovo znanje je vjera, pa zato pazite od koga vjeru uzimate!”
Učenik se, također, treba truditi da redovno uči i da svo raspoloživo vrijeme što bolje iskoristi. Ne treba se zadovoljiti sa malo, ako može više, niti se preopterećivati previše ako nije u stanju izdržati, da mu ne bi dosadilo, pa da zaboravi i ono što je naučio. Ovo se razlikuje od čovjeka do čovjeka i od slučaja do slučaja. Učenik se, osim toga, treba potruditi da uvijek nešto novo nauči, i kad je slobodan i kad je zauzet, dok je još fizički snažan, dok ga pamćenje dobro služi, dok još ima malo obaveza. U tom smislu su i riječi imama Šafije: “Uči prije nego što dođeš na visok položaj, jer kada dođeš na visok položaj nema više vremena za učenje!”
ODGOJENOST UČITELJA
Učitelj, prije svega, mora imati na umu da svoj posao obavlja radi Allahova zadovoljstva. On ne treba, zahvaljujući svome znanju, tražiti položaj, za prenošenje znanja uzimati nadoknadu, ili oko sebe okupljati bogate, a zapostavljati siromašne.
Učitelja (šejha) trebaju krasiti skromnost, darežljivost, dobroćudnost, etičke vrijednosti, veselost i vedrina lica, blagost, odvažnost, pobožnost, skrušenost, smirenost, dostojanstvenost, izbjegavanje pretjerivanja u smijanju i šali, pridržavanje higijenskih dužnosti koje vjera nalaže kao što su: potkresavanje brkova, rezanje noktiju, puštanje brade i uklanjanje neprijatnih mirisa, ukratko da njegovo i vanjsko i unutrašnje držanje odiše praksom Vjerovjesnika ﷺ. Pored navedenog, učitelj se, naročito mora čuvati: zavidnosti, uobraženosti, samoljublja i nipodaštavanja drugog.
Učitelj treba nastojati da svoje učenike što više i što bolje nauči i da o njihovoj dobrobiti vodi računa kao o dobrobiti svoje djece ili, čak, sebe samog.
Odlomak iz knjige “Lađa Mudrosti – sažetak knjige Bistro more pobožnosti i suptilnosti”
Priredio: Irfan Hajrudin Klica, prof.
Skinite knjigu u PDF-formatu:
