Odabir spola djeteta kroz prizmu šerijata (drugi dio)

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova, i neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve koji slijede njegovu uputu.

U prošlom broju govorili smo o odabiru spola djeteta sa aspekta islamske doktrine – akide, i ukazali smo da stadiji razvoja embriona i njegov spol nisu stvari gajba koje čovjek nije u stanju dokučiti, niti je određivanje spola djeteta u kontradikciji sa Allahovom voljom. Prema tome, izbor spola djeteta nije kontradiktoran islamskoj doktrini. Ostaje da se ukaže na pravni aspekt ovog pitanje i šerijatski status različitih metoda odabira spola djeteta.

Metode odabira spola djeteta

Metode odabira spola djeteta mogu se klasificirati u dvije skupine: prirodne i laboratorijske. Da bi se lakše shvatile ove metode i principi na kojima su bazirane, korisno je podsjetiti na način nastanka embriona i formiranja spola djeteta, o čemu je bilo govora u prošlom broju, te ukazati na rezultate znanstvenih istraživanja o osobinama muških i ženskih spermatozoida i razlika među njima, od kojih su najbitnije sljedeće:

– Muški spermatozoid brže se kreće od ženskog i stiže do jajne ćelije otprilike za šest sati, dok ženski stiže za dvanaest ili više sati.

– Muški spermatozoid kraće živi od ženskog.

– Muški spermatozoid teži lužastoj sredini, dok ženski teži kiseloj sredini.

– Muški spermatozoid je blještav za razliku od ženskog.

Ova otkrića imala su suštinski utjecaj na određivanje metoda izabira spola u modernom vremenu, jer se te metode u osnovi baziraju na omogućavanju da željeni spermatozoid dođe do jajne ćelije i oplodi je. Najpoznatije metode odabira spola novorođenčeta jesu sljedeće:

● Vremensko reguliranje snošaja. Ova metoda poznata je kao Šetlesova metoda. To je jedna od prirodnih metoda odabira spola novorođenčeta, jer se oslanja na fizičke osobine spermatozoida. Već smo vidjeli da su muški spermatozoidi pokretljiviji, brži i da kraće žive u odnosu na ženske. To znači da, što odnos bude bliži ovulaciji, vremenu oslobađanja jajne ćelije, koja se kod 28-dnevnog ciklusa događa 14 dana poslije početka menstruacije, prilika spajanja muškog spermatozoida sa jajnom stanicom biva veća i time raste mogućnost začeća muškog djeteta. Veća mogućnost začeća ženskog djeteta biva kada se odnos desi dva ili tri dana pred ovulaciju. Šetles tvrdi da se procent uspješnosti ove metode kreće od 79% do 90%.

● Jelovnik ili prehrambena metoda. Jedna od prirodnih metoda odabira spola djeteta realizira se konzumiranjem određenih vrsta hrane. Rezime ideje na kojoj je bazirana ova metoda jeste da povećanje procenta sodija i kalija uz smanjenje procenta kalcija i magnezija uzrokuje promjene na membrani jajne ćelije tako da privlači muške spermatozoide, a odvraća ženske. Suprotno tome će rezultirati privlačenjem ženskih spermatozoida, a odbijanjem muških. Žena koja želi da zanese muško dijete treba što više jesti hranu bogatu sodijeom i kalijem, a žena koja želi žensko dijete treba da što više jede hranu bogatu kalcijem i magnezijem i da smanji konzumiranje hrane bogate sodijem i kalijem. Medicinari su za to napravili određenu tabelu koje se žena pridržava kroz period od najmanje tri mjeseca. Većina onih koji su pisali o ovoj metodi ukazuje na to da je uspješna, iako postoje medicinari koji su stanovišta da ova metoda ne koristi i ne daje rezultate.

● Ispiranje ulaza u maternicu s ciljem da sredina postane kiselasta ili lužasta. Rezime ove metode jeste da kisela sredina više odgovara ženskim spermatozoidima te da lužasta sredina više odgovara muškim spermatozoidima. Žena koja želi muško ili žensko dijete, prema ovoj metodi, će isprati spolni organ tekućinom koja će utjecati na jačanje kiselog ili lužastog stanja. Neki medicinari potvrdili su uspjeh ove metode, iako u niskim procentima, dok drugi ljekari tvrde da ova metoda nema utjecaja u formiranju spola djeteta.

● Oplodnja po odabiru. Najprije se laboratorijski odvoje muški spermatozoidi od ženskih, a zatim se željeni spermatozoidi ubrizgaju u maternicu da se sastanu sa jajnom ćelijom. Medicinari tvrde da je ova metoda uspješna do 98%.

● Dijete iz epruvete. Ova metoda bazira se na tome da se uzme sjeme muškarca i žene, nakon čega se izvrši oplodnja van maternice, a potom se ispita spol oplođene jajne ćelije, te se željeni spol unese u maternicu. (Pogledati: prof. dr. Nasir el-Mejman, En-Nevazilut-tibbijja)

Propis odabira spola djeteta putem spomenutih metoda

Suvišno je reći da je pitanje odabira spola djeteta jedno od modernih pitanja o kojem nije došao izravan kur’anski ili hadiski tekst koji bi to zabranio ili dozvolio, niti su raniji učenjaci izučavali to pitanje. Mišljenja modernih učenjaka o ovom pitanju raznolika su: neki su to zabranili, drugi dozvolili uz određene uvjete i pravila, neki su ostali suzdržani, a neki su napravili razliku shodno metodama i stanjima.

Prvo mišljenje:

Odabir spola djeteta, ukoliko se ispune precizni uvjeti o kojima će biti govora, je dozvoljen, iako se preporučuje ostavljanje pokušaja odabira spola i potpuno oslanjanje na Allahovu volju. Najistaknutiji pobornici ovog mišljenja su: dr. Jusuf el-Karadavi, prof. dr. Muhammed Osman Šebir i dr. Muhammed Re’fe Osman.

Drugo mišljenje:

Odabir spola djeteta je zabranjen. Ovo je mišljenje nekih učenjaka poput Abdurrahmana Abdulhalika, a također iz fetvi Stalne komisije za fetve u Saudijskoj Arabiji razumije se zabrana ovog postupka.

Treće mišljenje:

Dozvoljene su prirodne metode koje ne iziskuju otkrivanje avreta pred stranim licima i druge šerijatom zabranjene radnje, za razliku od laboratorijskih metoda. Ovo mišljenje zastupa dr. Abdullah b. Bih i drugi. (En-Nevazilut-tibbijja, Dirasatun fikhijetun fi kadaja tibbijje muasira, Fetava el-Ledžnetid-daima)

Dokazi za prvo mišljenje

Prvi dokaz: Dozvoljeno je doviti Allahu da podari dijete određenog spola, kao što su dovili Allahovi poslanici, a oni u dovi nisu tražili ono što je zabranjeno. Zekerijja, alejhis-selam, dovio je Allahu riječima: “Bojim se rođaka svojih po krvi poslije mene, a žena mi je nerotkinja, zato mi pokloni od Sebe sina, da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš njime zadovoljan.” (Merjem, 5–6) Ovaj ajet ukazuje na to da je dozvoljeno i propisano upućivati dovu Uzvišenom Allahu u kojoj se traži određeni spol djeteta, jer je Zekerijja, alejhis-selam, dovio tražeći sina kojim je Allah zadovoljan, te ako je dozvoljeno dovom tražiti dijete određenog spola, dozvoljeno je to činiti i drugim sredstvima.

Ovom argumentu može se prigovoriti opaskom da u upućivanju dove Allahu nema opasnosti oslanjanja na druge uzroke kao što je slučaju kada se dijete određenog spola želi dobiti nekom od ranije spomenutih metoda. Dovom se izravno traži od Uzvišenog Allaha, čime se potvrđuje vjera u Njegovu moć i vlast, dok u primjeni drugih uzroka postoji opasnost da se osloni na te uzroke i zaboravi Onaj koji čini da uzroci daju svoje rezultate – Svemogući Allah.

Drugi dokaz: Analogno dozvoli sprečavanja začeća, dozvoljava se i odabir spola. Islamski pravnici potvrdili su dozvolu azla (izlučivanja sjemena izvan rodnice radi sprečavanja trudnoće) uz pristanak žene, te kao što je dozvoljeno reguliranje same trudnoće, dozvoljen je i odabir spola djeteta određenim metodama.

Treći dokaz: Osnova u svemu je dozvola, sve dok ne dođe dokaz koji potvrđuje suprotno, a u našem pitanju nema takvog dokaza, jer određivanje spola ne vodi haramu niti se ostvaruje putem harama.

Ovom argumentu može se prigovoriti opaskom da laboratorijske metode sadrže harame poput otkrivanja avreta i opasnosti da dođe do miješanja sjemena i time greške u pripisivanju porijekla i očinstva. (En-Nevazilut-tibbijja, El-Mevsuatul-fikhijetul-Kuvejtije; Zejnulabidin b. Nudžejm, El-Ešbahu ven-nezair)

Dokazi za drugo mišljenje

Prvi dokaz: Riječi Uzvišenog Allaha: “Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji. On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu, sve zna i sve može.” (Eš-Šura, 49-50) Ajet upućuje na to da se odabir spola vraća isključivo Uzvišenom Allahu pa je, prema tome, ovo akaidsko pitanje, a odabir spola djeteta smatra se uplitanjem u Allahovu volju i odredbu.

Već je ranije bilo govora o prividnoj oprečnosti ovog ajeta i današnje stvarnosti glede mogućnosti odabira spola djeteta, te da odabir spola djeteta nije u kontradiktornosti sa ajetom.

Drugi dokaz: Ove metode predstavljaju vid mijenjanja Allahovog stvaranja i njegovog preusmjeravanja. Potrebno je to ostaviti da teče svojim tokom bez uplitanja, jer Allah stvara shodno Svojoj velikoj mudrosti, koju mi često ne možemo dokučiti.

Na ovaj dokaz može se odgovoriti da se ove metode ne smatraju mijenjanjem Allahovog stvaranja, jer mijenjanje se dešava nakon postajanja, ne prije, a ovdje se radi o pokušaju da se određeni spermatozoid sastane sa jajnom ćelijom i to prije stvaranja embriona i njegovog formiranja.

Treći dokaz: Omogućavanje odabira spola djeteta rezultira poremećajem u omjeru muškaraca i žena, što opet uzrokuje mnoge probleme na raznim poljima ljudskog života. Isto tako, to indirektno vodi smanjenju broja članova ljudske zajednice, jer će se zadovoljiti brojem rođene djece nakon što se dobije željeni spol, a to je suprotno islamskoj uputi i podsticaju na povećanje poroda i broja djece.

Na ovaj dokaz može se odgovoriti sljedeće: tako bi bilo ako bi se odabir spola omogućio svima bez kontrole i pravila, međutim, to nije dozvoljeno, nego je dozvola uvjetovana prijekom potrebom i svedena je na samo određena stanja.

Četvrti dokaz: Primjena ovih metoda vodi poigravanju sa očinstvom i porijeklom, a islam baštini čuvanje porijekla i krvne veze. Eventualno miješanje porijekla uzrokuje nered, koji se ne može tolerirati radi ostvarenja puke želje roditelja.

Na ovaj dokaz može se odgovoriti time da je dozvola uvjetovana sigurnošću da ne dođe do miješanja sjemena. (En-Nevazilut-tibbijja, Dirasatun fikhijetun fi kadaja tibbijje muasira)

Dokazi za treće mišljenje

Pobornici trećeg mišljenja pokušavaju uskladiti dokaze dozvole i zabrane na način da argumentima prvog mišljenja opravdaju dozvoljenost prirodnih metoda, a argumentima drugog mišljenja zabranu laboratorijskih metoda. Prirodne metode su dozvoljene jer ih realiziraju sami bračni drugovi bez uplitanja trećih lica i zapadanja u šerijatom zabranjene radnje, poput otkrivanje avreta, za razliku od laboratorijskih metoda koje to nužno iziskuju.

Zaključak

Nakon što smo upoznali metode određivanja spola djeteta, te vidjeli najbitnije argumente koji se navode u pogledu ovog pitanja i opaske na njih, zaključujemo sljedeće:

Prirodne metode su dozvoljene uz uvjet da se ne oslanja na njih, nego se čvrsto vjeruje da su to samo uzroci koji će dati rezultat ako to Allah želi, i da je stvar, na početku i na kraju, u Allahovoj ruci.

Ukoliko postoji prijeka potreba (darura) ili velika potreba koja poprima propis darure, laboratorijski odabir spola djeteta je dozvoljen, ali je dozvola ograničena uvjetima i pravilima koji dozvolu svode samo na posebna stanja i sprečavaju neželjene posljedice. Učenjaci koji su dozvolili odabir spola djeteta laboratorijskim metodama naveli su uvjete bez kojih te metode nisu dozvoljene, a to su:

● da se laboratorijskoj metodi pristupi samo u slučaju darure – prijeke potrebe ili velike potrebe koja uzima propis darure;

● da zahvat bude izveden od pouzdanog ljekara muslimana, koji će udovoljiti želji roditelja tek nakon što se uvjeri da za tim postoji stvarna potreba;

● da odabir spola djeteta ne obuhvati širok dijapazon ljudi, nego da ostane u uskim granicama i na nivou pojedinaca;

● da se vjeruje da je sve što čovjek čini samo uzrok, a krajnji rezultat je u Allahovoj ruci. On određuje šta želi i poklanja mušku i žensku djecu kome On hoće;

● da se ispune uvjeti dozvole vještačke oplodnje, tj. da nakon što se ustanovi stvarna potreba za vještačkom oplodnjom, da se provjeri postojanje ispravne bračne veze između para koji želi dijete, da prevlada mišljenje ljekara da će oplodnja uspjeti, da se preduzmu sve moguće i potrebne mjere da ne dođe do miješanja sjemena, kao što su: da se oplodnja učini odmah u prisustvu muža, da se uništi sjeme koje preostane nakon oplodnje i da se operacija izvede u zvaničnim centrima u kojima je sigurno da neće doći do miješanja sjemena. Također, obavezno je pridržavati se općih kodeksa o otkrivanju stidnog mjesta, tj. da se otkrije samo u mjeri koja je neophodna. (Dirasatun fikhijetun fi kadaja tibbijje muasire i En-Nevazilut-tibbijja) Uzvišeni Allah najbolje zna!

Autor: Dr. Hakija Kanurić

Izvor: el-asr.com