Poziv Istine
Hadis: Od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, prenosi da je rekao: “Uzvišeni je Allah Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, stalno spuštao objavu, a najviše mu je objavljivao preda samu smrt.” (Muttefekun alejhi)
Objašnjenje: Allah Uzvišeni je intenzivirao spuštanje objave Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pred njegovu smrt kako bi se upotpunio šerijat, tako da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio na ahiret u vremenu kad mu je objava veoma često dolazila.
Na koji način je dolazila objava Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem?
Hadis: Prenosi Aiša, radijallahu ‘anha, da je Haris b. Hišam, radijallahu ‘anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, kako tebi dolazi Objava?” Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgovori: “Ponekad mi dolazi poput zvuka zvona. To mi je najteži način Objave, i kada se prekine, ja bih potpuno upamtio ono što mi je (Džibril) kazao. Ponekad mi se melek ukaže u vidu čovjeka. On bi mi govorio, a ja pamtio šta mi kaže.” Aiša, radijallahu ‘anha, kaže: “Vidjela sam ga kako mu stiže Objava jednog veoma hladnog dana, i kada presta, čelo mu, uistinu, još kiptaše znojem.” (Buhari)
Objašnjenje: Haris b. Hišam, radijallahu ‘anhu, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o tome kako mu dolazi Objava, pa mu je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao da mu nekada dođe melek Džibril čiji je glas jak poput zvona. To je bio najteži oblik Objave Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zbog kojeg bi mu bilo jako teško, a onda bi to prestalo. On bi razumio i zapamtio ono što mu je melek prenio. Objava na ovaj način bi mu dolazila kako bi ga odvratila od dunjalučkih poslova i kako bi se potpuno usredsredio onome što mu dolazi. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, to bi razumio, jer njegov sluh i njegovo srce nisu bili zauzeti ničim osim Objavom. Također, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kazao je da mu nekada Džibril dolazi u liku čovjeka kao što je Dihje ili neki drugi, donoseći mu Objavu koju bi on razumio i zapamtio. Aiša, radijallahu ‘anha, kazivala je da bi vidjela Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako mu dolazila Objava u veoma hladnom danu, ali bi se on znojio od teškoće onoga što prihvata.
Hadis: Ubada b. Samit, radijallahu anhu, veli: “Kada bi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dolazila objava, bilo bi mu teško i lice bi mu poblijedilo.” (Muslim)
Objašnjenje: Kada bi Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dolazila objava, bilo bi mu teško i boja lica bi mu se mijenjala, zbog težine spuštanja objave i nenog prihvatanja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objavi je davao punu pažnju, i bojao se da li će ispuniti svoja zaduženja u robovanju i zahvalnosti Allahu, kao i veličanju Allahove naredbe i onog što je On kazao.
Hadis: Od Aiše se prenosi da je kazala: “Iako je bio hladan jutarnji dan, ako bi mu se objavljivalo, njegovo čelo bi se orosilo znojem.” (Muslim)
Objašnjenje: Majka pravovjernih Aiša, r.a., obavještava da je objava spuštana Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u jutarnjem vremenu, kad bude i hladno, pa bi mu potekao znoj sa čela zbog težine koju mu je predstavljala objava.
Hadis: Od Ibn Abbasa prenosi se da je u vezi s riječima Uzvišenog Allaha: “Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio” (el-Kijama, 16) rekao: “Allahov se Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, prilikom objave Kur’ana suočavao sa teškoćom i pokretao je svoje usne. I ja ih evo pokrećem kao što ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokretao. Pa je Uzvišeni Allah objavio: ‘Ne izgovaraj Kur’an jezikom svojim da bi ga što prije zapamtio. Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao’ (el-Kijama, 16, 17), a to znači: On ga je sakupio u tvojim prsima pa ga uči. ‘A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo’, (el-Kijama, 18), a to znači: slušaj ga i pažljivo prati. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu dođe Džibril, pažljivo je slušao učenje Kur’ana, a kada bi on otišao, učio je onako kako ga je Džibril poučio.” (Buhari)
Objašnjenje: Ibn Abbas, r.a., obavještava da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio zabrinut u vezi s Objavom, tako da je pokretao usne ponavljajući ono što čuje od Džibrila, čak i prije nego što on završi, a sve iz bojazni da ode Džibril, a on nije zapamtio šta mu se objavljuje. Ibn Abbas opisuje svome učeniku Seidu b. Džubejru način kako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokretao usne, što upućuje da je Ibn Abbas gledao i bio svjedok te situacije sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je i Seid isto tako to opisivao svojim učenicima.
Primjer za povod objave
Hadis: “Da mi se približio, meleki bi ga raskomadali dio po dio.”
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Ebu Džehl upitao: “Spušta li Muhammed među vama svoje lice na tlo?” “Spušta”, neko je odgovorio. On reče: “Tako mi Lata i Uzzaa, ako ga vidim da to čini, nogom ću mu vrat pritisnuti, ili ću mu lice njegovo u prašinu zabiti!” Zatim je došao do Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je on klanjao htijući mu nauditi, ali se svi iznenadiše kad on poče uzmicati i braniti se rukama. Upitali su ga: “Šta ti je?” On reče: “Između mene i njega bio je neki jarak pun vatre, nešto sam strašno vidio i krila.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da mi se približio, meleki bi ga raskomadali dio po dio.” Zatim je Uzvišeni Allah objavio: “Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti! Vidje li ti onoga koji brani robu da molitvu obavi? Reci mi ako on misli da je na pravom putu, ili ako traži da se kumirima moli, reci mi, ako on poriče i glavu okreće. Zar on ne zna da Allah sve vidi? Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku, kiku lažnu i grešnu pa neka on pozove društvo svoje, Mi ćemo pozvati zebanije. Ne valja to. Ti njega ne slušaj… ” (el-Alek, 14–19). Ubejdullah, jedan od ravija u svome predanju dodaje: Naredio mu je ono što je naredio. Ibn Abdu-l-Eala, drugi ravija dodaje: Neka on pozove društvo svoje, znači: narod svoj. (Muslim)
Objašnjenje: Ebu Džehl je upitao: “Je li Muhammed među vama spušta svoje lice na zemlju?” “Spušta”, neko je odgovorio. On reče: “Tako mi Lata i Uzzaa, ako ga vidim da to čini, nogom ću mu vrat pritisnuti, ili ću mu lice njegovo u prašinu zabiti!” Zatim je došao do Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je on klanjao htijući mu nauditi, ali se svi iznenadiše kad on poče uzmicati i braniti se rukama. Upitali su ga: “Šta ti je?” On reče: “Između mene i njega bio je neki jarak pun vatre, nešto sam strašno vidio i krila.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Da mi se približio, meleki bi ga raskomadali dio po dio.” Zatim je Uzvišeni Allah objavio: “Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti, a Gospodaru tvome će se, doista, svi vratiti! Vidje li ti onoga koji brani robu da molitvu obavi? Reci mi ako on misli da je na pravom putu, ili ako traži da se kumirima moli, reci mi, ako on poriče i glavu okreće. Zar on ne zna da Allah sve vidi? Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatit ćemo ga za kiku, kiku lažnu i grešnu pa neka on pozove društvo svoje, Mi ćemo pozvati zebanije. Ne valja to. Ti njega ne slušaj… ” (el-Alek, 14–19). Ovdje se misli na Ebu Džehla koji je ustrajavao u nevjerovanju i griješenju, sebe je smatrao neovisnim. Allah naglašava Poslaniku da će se taj nevjernik vratiti Allahu i da će ga On kazniti teškom kaznom. Allah se obraća Poslaniku: Zar nisi vidio Ebu Džehla koji te odvraća od namaza kod Kabe i okreće se od istine, poričući je. Ima li šta čudnije od toga? Ako ebu Džehl ne prestane sa sa poricanjem i vrijeđanjem, uzet ćemo ga za prednji dio glave koji je lažan i griješan, pa neka on pozove narod svoj da ga pomogne, a ako to učini, i mi ćemo pozvati snažen meleke. O Muhammede, nemoj mu se pokoravati pa ostaviti namaz, nego klanjaj i pokornošću se približi Allahu.
Hadisi o povodu i načinu sakupljanja Kur’ana
Hadis: Zejd b. Sabit Ensari, radijallahu ‘anhu, jedan od onih koji su pisali Objavu, rekao je: “Ebu Bekr mi je poslao vijest o pogibiji učesnika u bici na Jemami. Kod njega je bio Omer, koji mu je došao i rekao: ‘Ubijanje se rasplamsalo na dan Jemame, pa se bojim da hafizi ne izginu na drugim mjestima i da se tako ne izgubi dosta Kur’ana, osim ako ga sakupite. Ja smatram da bi bilo dobro da sakupiš Kur’an.’ ‘Kako da uradim nešto što nije uradio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem?’, reče Ebu Bekr, a on odgovori: ‘To je, tako mi Allaha, dobro djelo!’ ‘Nije me prestao podsjećati na to sve dok mi Allah nije omilio da to uradim. Došao sam do spoznaje kakva je bila i Omerova.’” Zejd b. Sabit je govorio, a Omer je sjedio kod njega i nije pričao. “Ti si mlad i razuman”, reče mu Ebu Bekr, “mi ti vjerujemo, ti si pisao Objavu Allahovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Traži Kur’an i sakupi ga!” “Tako mi Allaha”, kaže Zejd b. Sabit, “da mi je stavljeno u dužnost da prenesem jedno brdo, bilo bi mi lakše od zapovijedi koju mi je izdao – da sakupim Kur’an. Upitao sam: ‘Kako ćete raditi nešto što nije uradio Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem?’ ‘Ovo je, tako mi Allaha, veliko dobro!’, reče Ebu Bekr. Ja sam to pokušavao izbjeći sve dok Allah nije omilio i meni ono što je omilio Ebu Bekru i Omeru. Krenuo sam u sakupljanje Kur’ana s parčadi kože i tkanine, s kostiju plećki, s palminog lišća i iz pamćenja ljudi. Tako sam kod ensarije Huzejme našao dva ajeta iz sure Et-Tevba koja nisam našao ni kod koga drugog: ‘Došao vam je Poslanik, jedan od vas; teško mu je što ćete na muke udariti … ‘, do kraja ovog i sljedećeg ajeta. Listovi na kojima je sakupljen Kur’an bili su kod Ebu Bekra dok mu Allah nije dao smrt, zatim kod Omera dok i njemu Allah nije dao smrt, a potom kod Hafse, kćerke Omerove.'” (Buhari)
Objašnjenje: Zejd b. Sabit El-Ensari, radijallahu ‘anhu, pripovijeda da je poslao po njega Ebu Bekr, za vrijeme svoje vladavine, nakon bitke ashaba i Musejleme Kezzaba u Jemami, jedanaeste godine po Hidžri. Taj Musejlema prizvao je vjerovjesništvo i mnoga arapska plemena su se odmetnula. Tada su ubijeni mnogi ashabi. Kada je otišao do njega, našao je tu i Omera b. Hattaba, radijallahu ‘anhu. Ebu Bekr je tada rekao Zejdu: “Omer mi je došao i rekao: ‘Ubijanje se raširilo i mnogi ashabi su poginuli u ratu protiv Musejleme Kezzaba, a ja se bojim da se ne poveća broj poginulih vrsnih učača Kur’ana za vrijeme bitaka s nevjernicima, te da se na taj način zagubi veliki dio Kur’ana. Zato smatram da se Kur’an sakupi na jedno mjesto.” Ebu Bekr veli: “Rekao sam Omeru: ‘Kako da uradim nešto što nije radio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.’ Omer mi je rekao: ‘Skupiti Kur’an je bolje, tako mi Allaha, nego to ne učiniti.’” Ebu Bekr veli: “Omer mi nije to prestao predlagati sve dok Allah moja prsa nije učinio spremnim da to prihvatim.” Zejd b. Sabit veli: “Ebu Bekr je to govorio, a Omer je kod njega sjedio i šutio.” Zatim je Ebu Bekr rekao Zejdu: “O Zejde, ti si razuman mladić kojeg ne smatramo lašcem niti zaboravnim, pisao si Objavu u vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Zato, traži gdje ima zapisano nešto od Kur’ana i sve to skupi na jedno mjesto.” Sav Kur’an bio je zapisan još za vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ali nije bio skupljen na jedno mjesto niti sa poredanim surama. Zejd reče: “Tako mi Allaha, da mi je Ebu Bekr naredio da prenesem brdo s mjesta na mjesto, bilo bi mi lakše nego da počnem skupljati Kur’an.” Zatim je rekao Ebu Bekru i Omeru: “Kako radite nešto što nije radio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem?” Ebu Bekr mu je rekao: “To je, Allaha mi, dobro.” Zejd reče: “Ebu Bekr je nastavio da mi predlaže to sve dok Allah nije moja prsa učinio spremnim da to prihvate, jer je u tome opća korist.” Tada je Zejd krenuo u sakupljanje Kur’ana s parčadi kože i tkanine, plećki, listova palmi i iz srca ljudi koji su ga bili zapamtili još za vrijeme Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, poput Ubejja b. Ka’aba, Muaza b. Džebela. Tako da je ono što je bilo zapisano na kostima i plećkama bilo samo potvrda. Tako je Zejd kod ensarije Huzejme b. Sabita našao dva ajeta iz sure Et-Tevba koja nije našao ni kod koga drugog: “Došao vam je Poslanik, jedan od vas; teško mu je što ćete na muke udariti…” – do kraja ovog i sljedećeg ajeta. Listovi na kojima je sakupljen Kur’an bili su kod Ebu Bekra dok mu Allah nije dao smrt, zatim kod Omera dok i njemu Allah nije dao smrt, a potom kod Hafse, kćerke Omerove. Rafidije kritikuju ovaj postupak Ebu Bekra, s obzirom da je uradio nešto što nije radio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Međutim, njegov postupak nije za osudu, jer je to samo lijep odnos prema Allahu, Poslaniku i Knjizi. To je dozvolio i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao što se navodi u hadisu kojeg bilježi Muslim od Ebu Seida: “Nemojte od mene ništa zapisivati, osim Kur’ana.” Ebu Bekr je za cilj imao samo da skupi ono što je već bilo zapisano, tako da rafidijska osuda Ebu Bekra nema nikakvog smisla niti utemeljenja.
Hadis: Prenosi se od lbn Šihaba da mu je Enes b. Malik kazivao: “Nakon što je Huzejfe b. Jeman učestvovao zajedno s muslimanima Šama i Iraka u osvajanju Armenije i Azerbejdžana, bio je zaprepašten njihovim razilaženjem u učenju Kur’ana, te je došao Osmanu, radijallahu ‘anhu, i rekao: ‘Zapovjedniče pravovjernih, preduhitri ovaj ummet prije nego što se raziđe u vezi s Knjigom, kao što su se razišli židovi i kršćani!’ Osman je, nakon toga, zatražio od Hafse: ‘Pošalji nam stranice mushafa da ih prepišemo u mushaf, potom ćemo ti ih vratiti. Hafsa ih je poslala Osmanu, a on je naredio Zejdu b. Sabitu, Abdulahu b. Zubejru, Seidu b. ‘Asu i Abdur-Rahmanu b. Harisu b. Hišamu da ih prepišu i sačine nove primjerke mushafa. Trojici Kurejševića Osman je kazao: ‘Ako se u nečemu iz Kur’ana raziđete sa Zejdom b. Sabitom, onda to napišite na narječju Kurejša, jer je Kur’an na njihovom narječju objavljen!’ Oni su tako i učinili. Kada su prepisali taj i sačinili nove primjerke mushafa, Osman je stranice prvog mushafa vratio Hafsi, a u svako je područje poslao po jedan novoprepisani primjerak. Naredio je, nakon toga, da se, izuzev tih napisanih, sve druge stranice i primjerci spale.” (Buhari)
Objašnjenje: Huzejfe b. Jeman, radijallahu ‘anhuma, došao je kod Osmana, radijallahu ‘anhu, dok je on pripremao vojsku Šama i Iraka za bitku u Armeniji i Azerbejdžanu. Huzejfe je čuo za razilaženje u učenju Kur’ana među ljudima, tako da su neki učili po kiraetu Ubejj, dok su drugi učili po kiraetu Ibn Mesuda. Razilaženje je bilo takve prirode da je zamalo rezultiralo neredom i smutnjom. Huzejfe se uplašio toga, pa je došao kod Osmana i rekao mu: “O vođo pravovjernih, zaustavi ljude prije nego se raziđu u Kur’anu, kao što su se Jevreji i kršćani razišli u Tevratu i Indžilu”, pa su ih iskrivili i izvitoperili. Tada je Kur’an bio skupljen u listovima, ali nije bio u jednom mushafu. Osman je poslao nekoga da ode do Hafse, majke vjernika i da mu pošalje Kur’an koji je bio zapisan u mushafu, kako bi ga prepisao u više mushafa, a potom joj vratio njen. To su ustvari bili listovi čije su skupljanje naredili Ebu Bekr i Omer. Tada je Osman sakupio Kur’an u mushaf. Razlika između tog mushafa i listova jeste što su ti listovi bili pojedinačni i na njima je skupljen Kur’an u vrijeme Ebu Bekra, radijallahu ‘anhu. To su bile razdvojene sure, svaka sura poredanih ajeta, ali nisu bile poredane jedne iza drugih. Kada su prepisani i poredani jedni iza drugih, postali su mushaf. Dakle, mushafa nije bilo do Osmanovog perioda. Hafsa je te listove poslala Osmanu, te je on naredio Zejdu b. Sabitu, Abdullahu b. Zubejru, Seidu b. El-Asu i Abdurrahmanu b. Harisu b. Hišamu, radijallahu ‘anhum, da prepišu te listove u mushaf. Zejd b. Sabit je bio ensarija, a ostali su bili Kurejšije. Osman je Kurejšijama rekao: “Ako se raziđete sa Zejdom b. Sabitom u nečemu iz Kur’ana, onda to zapišite na dijalektu Kurejša, jer je Kur’an objavljen na njihovom dijalektu.” To su i uradili, Osman je nakon toga vratio listove Hafsi, a u druge krajeve poslao je ove prepisane mushafe, dok je naredio da se sve drugo što je zapisano negdje, zapali.
Primjer vezan za derogaciju:
Hadis: Aiša, radijallahu anha, veli: “Allah je u Kur’anu objavio i: ‘Deset uobičajenih dojenja mjerodavno je kad je riječ o uspostavljanju srodstva’, zatim je to derogirano s pet poznatih dojenja, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, umro, a ovaj ajet se i dalje učio kao sastavni dio Kur’ana.”
Objašnjenje: Ovaj hadis pojašnjava da se srodstvo po mlijeku računalo nakon deset dojenja i da je o tome Kur’an govorio, pa je derogiran i tekst i propis koji se na to odnosio, te je propisano pet dojenja, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je, a ti ajeti su se učili, jer je derogacija stigla veoma kasno, tako da neki ljudi za to nisu ni znali. Zbog te činjenice, ovi derogirani ajeti su se učili kao sastavnio dio Kur’ana.
