Poziv Istine
Ponekada se nevjernici ili griješnici pravdaju govoreći: „Da Allah nije odredio, mi ne bismo činili grijehe”, i tome slično.
Činjenica je da čovjek ima slobodu. Ima um kojim može prosuđivati materijalne stvari, razlikovati dobro od zla, ispravno od neispravnog. Ima volju kojom može raditi dobro i zlo. Svaki pametan čovjek shvaća da je namaz dobro, a blud zlo. Može, kad iziđe iz kuće, ići udesno, u džamiju klanjati, ili ulijevo, u javnu kuću činiti blud. To je izbor i slobodna volja koju je Allah dao čovjeku u granicama ljudske moći.
Kada se gleda na ajete i hadise koji govore o kaderu, treba uzeti u obzir sve ajete iz te teme, a ne pojedinačno. Kad čovjek pročita ajet: “Allah njime mnoge dovodi u zabludu, a mnoge upućuje na Pravi put” (El-Bekare, 26), razumije, u prvom momentu, da je uputa i zabluda utvrđena stvar koju je Allah, dželle šanuhu, odredio ljudima, pa učinio ove zalutalim, a one upućenim. Ali, ako obrati pažnju na riječi Uzvišenog: “Uputa bogobojaznima” (El-Bekare, 2) “Allah dovodi u zabludu time samo nevaljalce!” (El-Bekare, 26) vidjet će da uputa i zabluda ne znače primoravanje od strane Allaha, dž.š. nego da su pratilje ljudskih stanja. Ako je bogobojazan, Kur’an mu je uputa, a ako je pokvaren, u zabludu će ga odvesti. I pored toga ostaje sumnja, pa sagovornik kaže: „Ko će mi reći s kime li me je Allah svrstao, s bogobojaznima ili s pokvarenjacima?“ Obratimo pažnju na Allahove riječi: “Uputa bogobojaznima. Onima koji vjeruju u neviđeno, klanjaju namaz i udjeljuju od onoga čime smo ih opskrbili.” (El-Bekare, 2-3) “osim nevaljalce, koji krše obavezu datu Allahu, nakon što su je prije preuzeli i kidaju ono što je Allah naredio da se pazi.” (El-Bekare, 27) Prema tome, čovjek može izabrati od koje će skupine biti: od onih koji će klanjati namaz, trošiti na Allahovom putu ili onih koji će kršiti obavezu, kidati ono što se mora povezati i činiti nered na zemlji. (Tantavi, Opći prikaz vjere islama, str. 151.)
Svaki vjernik treba imati u vidu da Allah, dželle šanuhu, nikome ne čini nepravdu, kao što se kaže u ovom ajetu: “Zaista Allah ne čini nikome nepravdu, nego ljudi sami sebi čine nepravdu.” (Junus, 44)
Također, nas Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje kako da se odnosimo prema kadau i kaderu, pa kaže Ibn Abbasu, r.a: “O mladiću! Pazi na Allahove propise i On će na tebe paziti. Pazi na Allahov hatar, On će uvijek biti uz tebe. Ako budeš išta iskao, traži samo od Allaha. Ako i od kog budeš tražio pomoć, traži je od Allaha. I dobro znaj, kada bi se cijeli svijet iskupio da ti pomogne, neće moći pomoći, izuzev onim što ti je Allah već odredio. A kad bi se sakupili da ti naude, neće ti nauditi ničim drugim, osim onim što ti je Allah propisao.” (Hadis je zabilježio Tirmizi.)
Svakom je olakšano time što mu je omogućeno raditi ono za šta je stvoren, pa tako i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., kaže: “Radite, jer svakom je olakšano raditi ono za što je stvoren.” (Šuabul-iman, 1/209.)
Allahu naš, učvrsti nas u vjeri i učini zadovoljnim s Tvojim određenjem!
__________________________________________
Iz knjige: Ogranci imana – dr. Fuad Sedić
