Neke osobine Allahovih evlija

Osobine koje krase evliju uistinu su dragocjene i na svakoj od osobina koje ćemo navesti treba da se zahvali Allahu, jer mu je time Gospodar ukazao veliku blagodat, a onaj kome nedostaju ove osobine, treba da poradi na sebi i da se potrudi da ih stekne i razvije.

1. Ihlas – iskrenost. Iskrenost prati djela evlija, tako da oni sva djela rade ime Uzvišenog Allaha, i u skladu sa Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, praksom.

2. Zadovoljstvo. Evlije su zadovoljni Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kao vođom, uzorom, učiteljem. Nakon Allahove Knjige, vraćaju se Poslaniku u svim svojim sporovima, tražeći sud i presudu od njega.

3. Ljubav i mržnja u ime Allaha. Evlije vole i mrze u ime Allaha, prijateljuju u ime Allaha i neprijateljuju u ime Allaha, daju radi Allaha, uskraćuju radi Allaha, a nikako radi nečijeg izgleda, stanja, položaja, partije, stranke i sl. Uzvišeni Allah kaže:

إِنَّمَا وَلِيُّكُمُ اللَّهُ وَرَسُولُهُ وَالَّذِينَ آمَنُوا الَّذِينَ يُقِيمُونَ الصَّلَاةَ وَيُؤْتُونَ الزَّكَاةَ وَهُمْ رَاكِعُونَ

“Vaši zaštitnici (i prijatelji) su samo Allah i Njegov Poslanik i vjernici koji ponizno molitvu obavljaju i zekat daju.” (El-Maide, 55.)

4. Ne osjećati ništa ružno prema drugim muslimanima. U prsima Allahovih evlija nema nikakvih negativnih i ružnih emocija prema drugim muslimanima, ne osjećaju zavist, neprijateljstvo, oholost, mržnju, prijezir. Isto tako, od njihovog jezika i ruku mirni su drugi muslimani.

5. Allahove evlije nastoje upotpuniti farzove, stroge islamske dužnosti, često obavljaju nafile, dobrovoljna djela. Allahu se umiljavaju dugim sedždama i činjenjem raznih vrsta ibadeta, strahopoštovanjem – takvalukom, učenjem Kur’ana, dobrovoljnim postom i dr.

6. Njihovo poimanje akide identično je poimanju selefa – dobrih prethodnika, i oni se klone svake vrste novotarije. Okupljaju se oko istine, a udaljavaju od novotarija, nisu zadovoljni da se druže i prijateljuju sa novotarom. Oni nikada ne popuštaju u akaidskim pitanjima – mes’elama i njihovo vjerovanje identično je vjerovanju pravednih halifa: Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije, ili četverice imama: Ebu Hanife, Ahmeda, Šafije, Malika, Evzaija, Sevrija i sličnih njima.

7. U pitanjima akide – vjerovanja nema popuštanja, nema slobode izbora, nema pretvaranja, nema prevare i obmane, a izvor ovog vjerovanja jesu Kur’an i sunnet, u skladu sa razumijevanjem prvih generacija.

8. Pozivaju da se čini dobro, odvraćaju od lošega, u svim situacijama govore i podržavaju ono što je dobro.

9. Oni vole zajednicu muslimana – džemat i svakog onog koji se pet puta dnevno okreće prema kibli muslimana. Bez obzira na profesiju i stručno zvanje, jedinstveni su, vole džemat, a preziru podjele i razilaženja. Sve svoje napore usmjeravaju ka ujedinjenju muslimana i prevazilaženju razlika.

10. U slučaju međusobnog razilaženja, vraćaju se Kur’anu i sunnetu i ne prihvataju ničije mišljenje ako se ne podudara sa Kur’anom i sunnetom.

11. Govore istinu, ne bojeći se ničijeg prijekora, i postupaju u skladu sa istinom, povodeći se u tome za kur’ansko-sunnetskim smjernicama.

_________________________________________

Iz knjige: Komentar Allahovih lijepih imena 2– Sanel Ramić, prof.