Poziv Istine
Vrijednosti i odlike ustrajnosti u islamu (29)
Dvadeset deveta vrijednost: Spoj između dunjalučkog izobilja i skromnosti
Fadilet istikameta je da ne sprječava život u izobilju na dunjaluku i žudnju za sticanjem halal opskrbe, zadovoljavajući svoje potrebe i potrebe onih nad kojim smo nadležni, tražeći utočište kod Allaha i pokoravajući Mu se s ciljem nezavisnosti od ljudi i suzbijanja požude za onim što se nalazi u njihovim rukama. S tim da dunjaluk nije najveća briga, niti plafon znanja, niti smije biti u funkciji odvraćanja od ibadeta i ispuštanja obaveza prema Allahu, dželle šanuhu.
Većina ljudi ne zna ili nije u stanju pronaći mjeru. Jedni se utope u dunjaluk, potpuno zaboravljajući ahiret, kao da su stvoreni samo radi njega, čineći grijehe, izostavljajući dužnosti prema Alllahu, Allah nas sačuvao od toga, sve to s ciljem postizanja prolaznog na dunjaluku, dok se drugi, pak, potpuno odriču ovozemaljskog života, stavljajući se na patnju i zabranjujući sebi ono što im je Allah dopustio, pa ga vidiš kako živi otuđen od ljudi, ugrožavajući sebe i one za koje je nadležan. Tako mu izmiče mnogo dobro, čineći sve to u ime zuhda (skromnosti na dunjaluku, ustezanju od njegovih ljepota i brižnosti prema ahiretu).
Nije skriveno da je istinski zuhd onaj za koji učenjaci vele: “Ostavljanje svega što ne koristi za ahiretsku kuću”.
A to znači: Ostavljanje nekorisnih ovosvjetskih stvari koje odvraćaju od ahireta, a najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, shodno hadisu: “Ja i postim i mrsim, klanjam i spavam, a i ženim se. Ko odstupi od mog sunneta (prakse) ne pripada mome ummetu.” (Buhari i Muslim)
Takvo stanje bilo je sa odabranim ashabima, kao što je Es-Siddik, Omer, Osman, Alija, Abdurrahman ibn Afv i drugi uvaženi ashabi, muhadžiri i ensarije i oni koji su ih poslije slijedili, Allah da je zadovoljan s njima.
Tačno su znali šta im pripada od dunjaluka, a šta ne pripada. On im je bio u rukama, a ne u srcima, koristili su ga da zadovolje svoje potrebe, a klonili su se svega od čega nisu imali koristi na ahiretu i što im nije bilo od pomoći u robovanju Allahu, subhanehu ve te’ala.
Dunjaluk su založili za potpomaganje Allaha i Njegove vjere.
Razmislimo o riječima Uzvišenog:
“I sa onim sto ti je Allah podario dženetsku kuću traži, a ne zaboravi nikako svoj udio na dunjaluku.” (El-Kasas, 77.)
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kome ahiret bude okupacija, Allah će mu dati sitost u duši”.
Molimo Allaha da nam dâ dunjaluk u ruke, a ne u naša srca, i da nas njime opskrbi, što će nam pomoći da Mu budemo pokorni.
_______________________________________________
Iz knjige: “Ustrajnost u islamu – vrijednosti i prepreke”, autora šejha Musneda el-Kahtanija
