Na zlo dobrim uzvrati….

Jedno društvo ili jedna sredina koja meðusobne odnose zasniva na spletkama i koja na postojeće zlo uzvraća još većim zlom – to društvo je ogavno i mrsko, a kako li je tek pokvarena ona duša koja se ne može smiriti sve dok na nečije zlo ne uzvrati pa makar i sa time što će mu mjeru od jednog kila prodavati za dva!

Biti dobar prema onome ko je prema tebi dobar – to je mnogo lakše nego li biti dobar prema onome ko se loše odnosi prema tebi. Mnogo je teže održavati rodbinsku vezu sa onim ko je kida, ili oprostiti onome ko ti je nasilje učinio. Na sve navedeno se odnose Allahove dž.š., riječi: “Ti lijepim na zlo uzvrati; Mi dobro znamo šta oni iznose!” (el-Mu’minun, 96.)   Osoba koja je spremna na žrtvu, i osoba koja je spremna ispeti se na vrh islama i stupiti u ljuti boj sa neprijateljem bivši spremnim na šehadet i pogibiju na Allahovom dž.š., putu – za takvoga neće predstavljati problem da nadvlada sitne ljudske porive i strasti, i takav će biti u stanju da drugima oprašta.   Onaj koji tvrdi da je spreman uhvatiti se u koštac sa otvorenim neprijateljem islama – od takvog se očekuje da je već polomio koplja svojim pohotama i strastima, da je anulirao svoje slabosti spram onih koji se prema njemu ogriješe, uzvraćajući na zlo dobrim, što Allah dž.š., traži od nas!   Odgajanje duše na svojstvu ihsana i dobročinstva počinje sa njenim izvoðenjem iz kruga ljudi poznatijih pod imenom “el-Imme’ah”.   Od Huzejfe r.a., se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Nemojte biti “el-‘imme’ah” – da govorite: Ako su ljudi dobri i mi ćemo biti dobri, a ako su ljudi loši i mi ćemo biti loši! Pripremite sebe da budete dobri ako ljudi budu dobri, a ako oni budu loši – nemojte vi nasilje činiti!” (Sunen Tirmizi, br.207.)   Osman r.a., je rekao: “Ako ljudi budu dobri – budi i ti dobar zajedno s njima, a ako ljudi budu loši  – ti se kloni njihovog šerra i zla!” (Buhari, br.690.)   Dakle, odgajajući svoju dušu, čovjek koji govori da je spreman hvatati se u koštac sa najljućim neprijateljima islama – treba prvo da izgradi sebe i svoju ličnost, da ne pada na sitne provokacije, i da se ne povodi na slijepo za ostalim svijetom, već će sa njima biti u dobru, a neće biti nasilnik ako budu oni nasilnici!   činjenje dobra je uroðeno svojstvo svakog muslimana, pa ako se desi da se noga oklizne požurimo dobrim djelima jer su ona jedna vrsta gipsa i zavoja za slomljene kosti!   Ako mi kao džematlije budemo prvi tako postupali, i na pretprpljene uvrede ili zlo uzvratimo dobrim – onda ćemo prisiliti i ostali svijet da postupaju tako, pa će se na kraju ljudi takmičiti samo u hajratima i dobrim djelima a ne u zlu!   Allah dž.š., kaže: “Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati!  to mogu postići samo saburlije/strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni!” (Fussilet, 34-35.)   Ibnu Abbas r.a., u komentaru ovog ajeta kaže: “Uzvrati blagošću na neznanje s kojim se neznalica ponio prema tebi!” (Tefsirul-Kurtubi, 15/361.)   Od Ibnu Abbasa r.a., se bilježi da je rekao i sljedeće: “Muslimanima je nareðeno da budu saburlije i strplji u trenucima srdžbe, da budu blagi u trenucima neznanja, da opraštaju prilikom nanošenja uvrede ili zla – ako tako budu postupali, Allah dž.š., će ih zaštiti od šejtana, neprijatelj će im postati pokoran, a nekada možda i prisan prijatelj!” (Fethul-Kadir, 4/517.)   Prazna i šuplja priča pojedinaca ne smije nas izbaciti iz takta niti utjecati na nas da na zlo ne uzvraćamo dobrim. Allah dž.š., opisuje prave vjernike i time da se oni ne osvrću na prazne i šuplje priče, pa kaže: “I oni koji dokonštine i prazne priče odbijaju!” (el-Mu’minun, 3.); ili: “Kada kakvu praznu priču čuju – odbiju se od nje…!” (el-Kasas, 55.); ili: “Kada im se džahili i neznalice obraćaju – samo ih poselame…!” (el-Furkan, 63.); ili: “Kada pored kakve prazne priče proðu – proðu časno i pošteno!” (el-Furkan, 72.)   Gašenje srdžbe spram pretrpljenog nasilja od strane ljudi je odličje Allahovih Poslanika! Abdullah b. Omer r.a., kaže: “Kao da sada gledam u Poslanika s.a.w.s., kako nam priča o nekom jednom od prijašnjih poslanika kojeg je njegov narod prebio i okrvavio, koji je brišući krv sa svoga lica izgovarao: Gospodaru moj, oprosti narodu mom, jer oni doista ne znaju!” (Buhari, br.3290.)   U najmanju ruku, dobro kojim ćeš uzvratiti na nečije zlo jeste gašenje svoje srdžbe i ljutnje kako bi i preko tih vrata stigli do džennetskih hurija, kao što je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Ko ugasi svoju srdžbu – a bio je u stanju da je nad drugim čovjekom ispolji i sprovede, Allah dž.š., će ga, na Sudnjemu Danu, pred cijelim svijetom, pozvati i dati mu da izabere huriju koju on hoće!” (Sunen Ibnu Madždžeh, br.3375.)   Osvetoljubivost i ispoljavanje svoje srdžbe nad drugima je najgore kada se desi od strane ljudi koji imaju odreðene vlasti nad drugima. Poslanik s.a.w.s., je došao čovjek i požalio mu se na svoga slugu, pa reče: “Imam jednog slugu, loš mi je i prgav – hoćul’ ga udriti? Poslanik s.a.w.s., mu reče: “Sedamdeset puta dnevno mu opraštaj!” (Hadis je sahih, a bilježi ga Ebu Davud, br.5164., Tirmizi, br.1949., Ahmed, br.5635.)   Jedna od posljednjih oporuka Poslanika s.a.w.s., u trenucima svoje smrti, je bila i sljedeća: “Ko preuzme na sebe neku od opštih funkcija i položaja nad ummetom Muhammedovim s.a.w.s. – i bude u stanju da ošteti nekog i da valja drugome, neka dobre prihvaća i nagraðuje, a lošima neka oprašta!” (Buhari, br.927.)   Ajša r.a., je opisivala našeg Poslanika s.a.w.s., pa je izmeðu ostaloga rekla: “Nikada na zlo nije uzvraćao zlom; opraštao bi i širio put!” (Sunen Tirmizi, br.1640.)   Bilježi se od Enesa r.a., da će čovjek na nečije uvrede ili zlo uzvratiti sljedećom dovom: “Ako budeš lagao – molim Allaha dž.š., da ti oprosti, a ako budeš u pravu – molim Allaha dž.š., da meni oprosti!” (Tefsirul-Meragi, 18/54., el-Mu’minun, 96.)   Poslanik s.a.w.s., je negodovao onima koji bi velikim griješnicima uzvraćali riječima: “Allah te ponizio!” – i pored toga što je u pitanju veliki grijeh, pa je rekao: “Nemojte tako govoriti! Nemojte pomagati šejtana u borbi protivu njega. Recite: Allah ti se smilovao!” (Buhari, br.6781.; Ahmed, 2/30.)   Kada bi ljudi jedni drugima zlom uzvraćali na pretrpljeno zlo – hajr i dobro bi nestalo sa lica zemaljske kugle, i ljudi bi se našli u živome pijesku gdje niko od njih ne bi imao čvrsto tlo pod nogama!   Jedan ashab dolazi Poslaniku s.a.w.s., i žali se na svoju rodbinu, pa kaže: “Allahov Poslaniče, imam neke roðake, obilazim ih a oni mene ne, praštam im a oni mi čine nasilje, dobar sam prema njima a oni prema meni ne – hoćul’ im uzvratiti istom mjerom kao i oni meni!? Poslanik s.a.w.s., mu reče: Ne! U tom slučaju će te ostaviti dobra djela svi! Prihvati se ti dobra i obilazi ih, i sve dok budeš takav imaćeš čuvara i pomagača od strane Allaha dž.š.!” (Musned Ahmed b. Hanbel, 2/208.)   Drugi ashab pita Poslanika s.a.w.s.: “Kada pored nekog čovjeka proðem – niti me svrati da jedem niti me ugošćava; kada bude prošao pored mene hoćul’ mu uzvratiti istom mjerom? Poslanik s.a.w.s., mu reče: Ne! Svrati ga da jede!” (Sunen Tirmizi, br.1632.)   Dakle, opraštati drugima, nije lahka stvar; i, kao što Allah dž.š., kaže: “to mogu postići samo saburlije/strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni!” (Fussilet, 34-35.)   Na ovaj način se oživljavaju plemenite misli i djela, i na ovaj način se ljudi takmiče u činjenju hajrata, i na ovaj način se zatvaraju vrata pred šejtanskim nosem. Nasilju i zlu ne treba puštati da se širi i razmnožava, već ga treba suzbijati dobrim djelima, udarajući u njegove korijene!

Rezime:  

– Lakše ti je da prvi učiniš dobročinstvo nego li da kasnije dobrom uzvraćaš na zlo! Da bi uzvratio dobrom na nečije zlo – to zahtijeva veliki iman, postojanost i stabilnost! U uzvraćanju na zlo dobrom pomoći ćemo se:
– Time da ne budemo imme’ah – ako su ljudi dobri i mi smo, a ako nisu – nismo. Time što ćemo se takmičiti i natjecati u dobrim djelim a ne u lošim. Time što ćemo se udaljavati od svake prazne i šuplje priče i dokonština nečijih. Time što ćemo gasiti našu srdžbu
– Na nečije nasilje valja prije svega odgovoriti dovom koju smo prije spomenuli. Ako ne budemo dobrom uzvraćali na zlo ljude će zahvatiti haos. Uzvratiti dobrom na nečije zlo – jedno je od uzvišenih stepena imana i vjere.