Poziv Istine
Vrijednosti i odlike ustrajnosti u islamu (33)
Trideset treća vrijednost: Ljubav prema ibadetu i uživanje u njemu
Onaj koji je na pravom putu spoznao je vrijednost onoga što je Allah, dželle šanuhu, obećao Svojim bliskim Njemu pokornim robovima od dobra na dunjaluku i neizmjerne ahiretske nagrade.
To mu ulijeva stalnu ljubav za ibadetom hitro žudeći za činjenjem dobrih djela, kako bi se Allahu približio i odazvao Njegovom pozivu.
Uživanje u ibadetu na dunjaluku i naklonost ka pokoravanju Allahu, dž.š. predstavlja dunjalučki džennet. Ibn Tejmijje, njegov učenik Ibn Kajjim i dr. učenjaci kažu: “Na dunjaluku postoji džennet, ko ne uđe u njega dok je živ neće ući u ahiretski džennet.”
Šta je to dunjalučki džennet?
Kažu: “Slast u ibadetu, privrženost Allahu.”
To će samo postići ustrajni na Istini. Dok stanje neustrajnih je suprotno. Ne posjeduje osjećaj slasti i ljepote u ibadetu, niti ga ibadet smiruje, niti odiše skrušenošću.
Uzvišeni kaže: “Allahovim spominjanjem se srca smiruju.” (Er-Ra‘d, 28.)
Koliko je onih koji jutrom i večeri obavljaju svoje namaze a srca im usplahirena i kamena, što povećava nedaću i brigu, Allah nas sačuvao takvog stanja, iz razloga što svoj ibadet ne obavlja skrušeno i osjećajno, nego oslikava puko izgovaranje riječi jezikom. Onaj ko ustrajava u prakticiranju vjere znajući da je obećanje Uzvišenog istinito i da On nikada ne iznevjerava dato obećanje, skrušen je u svom namazu slasno se pokoravajući svome Gospodaru.
Uzvišeni kaže o namazu: “Tražite pomoć u strpljenju i namazu.” (El-Bekare, 45.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: “Bilale, uči ikamet da se odmorimo u namazu.” (Prenosi imam Ahmed, Sahihu-l-Džamia, 2.986 .)
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Dat mi je namaz kao radost.” (Prenose imam Ahmed i En-Nesai, Sahihu-l-Džamia, 3.124 .)
Ovu ibadetsku ljepotu žive samo ustrajni na Istini, osjećajući je u namazima, istigfarima, spominjanju Allaha, dž.š., i dr., tražeći time pomoć na ovome svijetu, dok vidiš neustrajne na Istini kako, kad su previše zauzeti, potpuno zaboravljaju namaz i, kad ga obavljaju, obavljaju ga bez skrušenosti i staloženosti.
Kod Allaha utočiste tražimo od srca kamenih kad se ime Njegovo spomene i srca koja gafletom (nemarom) hode. Ustrajan na Istini je hitar u činjenju ibadeta, daleko od harama, natječe se u pokornosti. Neustrajan se uvijek dvoumi, u ibadetu je lijen i sve čini s mukom i nevoljno, Allah nas sačuvao od toga.
Ova razlika je vidljiva, prikazana između onih kojima je naređeno da zakolju kravu, pa su počeli uzmicati i zapitkivati: “Kakva je to krava? Koje je boje? Krave su nam slične?”, za razliku od onih koji se odmah pokore i odazovu, kao što je to učinio Ibrahim, alejhis-selam, kad mu je naređeno da za kurban zakolje svoga sina.
Uzvišeni kaže: “I on ga na tlo položi.” (Es-Saffat, 103.)
Parola ustrajnih je: “A požurio sam k’ Tebi, Gospodaru moj, da budeš zadovoljan.” (Ta-ha, 84.)
Učenjaci vele: “Ko čini ibadet s ljubavlju i punim srcem bolji je od onoga koji to čini sa poteškoćom liječeći svoju dušu. Pored počasti prijateljovanja sa Poslanikom, djela ashaba, r.a., bolja su od drugih zato jer su dostigli potpunu ljubav i smirenost u ibadetu.”
Istikamet uliva ljubav i požudu za ibadetom te pomaže njegovo obavljanje u najpotpunijem obliku i formi.
Ibn Kajjim veli: “Sve dok rob bude osjećao zadovoljstvo, sreću u ibadetu i bude impresioniran pokoravajući se Allahu, dž.š., Allah, dž.š., iz Svoje milosti poslat će mu meleka koji će ga još više podsticati na dobro. Sve dok onaj koji neprestano grijehe prikuplja, ostajući pod njihovim snažnim uticajem, Allah će mu poslati šejtana, koji će ga još više na grijehe navraćati. Prvi je jak i ustrajan borac za Istinu Allaha, dž.š., postajući tako jedan od najprisnijih pomagača islama, dok je drugi ustrajan borac u promoviranju i realiziranju grijeha, postajući tako odani pomagač nepokornosti i stranputice.” (El-Dževabul kafi, str.91.)
Allah se smilovao našim ispravnim prethodnicima; neko od njih je opisao slast imana, ljepotu ibadeta i privrženost Allahu riječima: “Kad bi stanovnici dženneta bili u ovakvom stanju, zaista bi to bio lijep život.” (El-Dževabul kafi, str.123.)
Jedna moja bliska rodica, koja je, inače, bila poznata po obilnom ibadetu i učenju Kur’ana, rekla mi je kako nalazi veliku sreću, slast i neprocjenjivu ljepotu u ibadetu Allahu, dž.š., tako da bi na sedždi uobičavala reći: “Volim te, Gospodaru moj.”
Čineći Allahu dovu, da budemo od onih koji su u prisnoj vezi, s ljubavlju naklonjeni robovanju Allahu, dž.š.
_______________________________________________
Iz knjige: “Ustrajnost u islamu – vrijednosti i prepreke”, autora šejha Musneda el-Kahtanija
