Poziv Istine
Kur’an je Allahov govor kojeg je On stvarno izgovorio, sa svim njegovim harfovima, ajetima i surama. Ne smatramo da je Kur’an samo izraz koji ukazuje na značenje niti da je prepričan[1]. Smatramo da je Allah mogao oduvijek i kad god je htio govoriti. Allah Uzvišeni veli: Allah je sa Musaom razgovarao. (En – Nisa, 163.)
I veli: I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori. (El – E’araf, 143.) Njegove riječi su: Allah govori samo istinu. (El – Ahzab, 4.)
Njegov govor se čuva u srcima. On veli: A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat; a Naše ajete samo nepravedni osporavaju. (El – Ankebut, 49.)
Njegov govor se sluša. On Uzvišeni veli: Ako te neki od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga zaštiti da bi saslušao Allahove riječi. (Et – Tevbe, 6.)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dostavio Kur’an i on ne izlazi van okvira Allahovih riječi.
Kur’an je govor koji je zapisan. Uzvišeni veli: i Knjige u retke napisane, na koži razvijenoj. (Et – Tur, 2-3.)
Allah ga je kod Sebe sačuvao u Knjizi pomno čuvanoj kao što On naglašava u 21. i 22. ajetu sure El – Burudž.
I kaže: A on je u Glavnoj Knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti. (Ez – Zuhruf, 4.)
To što je Kur’an napisan u retke, ne znači da nije Allahov govor, tj. ne znači da je stvoren, bez obzira što su papir i tinta stvoreni. On Uzvišeni veli: A i da ti Knjigu na papiru spustimo …(El – En’am, 7.) U ovom ajetu Uzvišeni Allah je odvojeno spomenuo Knjigu i papire, tako da su to dvije različite stvari. Potvrđujući da je to Njegov govor, bez obzira što je napisan sa olovkama i tintom koji su stvoreni, Uzvišeni veli: Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi. (Lukman, 27.)
Također veli: Reci: Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim. (El – Kehf, 109.)
Allahov govor bez obzira bio zapisan ili ne, je Njegov govor.
Nevjernik je onaj ko kaže da je Allahov govor stvoren, jer govor Allaha spada u Njegove osobine, a On je napravio razliku između onoga što je stvoreno i Svoga govora, kao što se to navodi u ajetu: Gospodar vaš je Allah, koji je nebesa i Zemlju u šest vremenskih razdoblja stvorio, a onda se nad Aršom uzdigao; On tamom noći prekriva dan, koji ga u stopu prati, a Sunce i Mjesec i zvijezde se pokoravaju Njegovoj volji. Samo On stvara i upravlja! Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova! (El – E’araf, 54.) Dakle, napravio je razliku između onoga što je stvorio, poput nebesa, Zemlje, Sunca, Mjeseca i zvijezda i između upravljanja koje podrazumijeva Njegove riječi kojima naređuje i upravlja stvorenjima koja se pokoravaju Njegovoj volji. Allah je stvorio glasove učača tako što im je dao usne, jezik, grlo, zrak, pljuvačku, ali sve to ne znači da ono što oni uče i svojim glasovima proizvode nije Allahov govor. Uzvišeni veli: a neki među njima su Allahove riječi slušali. (El – Bekare, 75.)
Dakle, ono što su slušali je Allahov govor bez obzira što ga je izgovorio učač. Neki učenjaci vele: „Es -savtu savtu – l – kari’ ve-l-kelamu kelamu-l-Bari’.“ Što u prijevodu znači: „Glas koji se čuje je proizvod učača, a govor koji proizvodi je govor Allaha.“
[1] Tj. da ga Allah nije stvarno izgovorio, već je stvorio harfove, ajete i sure koje ukazuju na značenje koje Allah želi prenijeti ljudima. (op. rev.)
