Poziv Istine
Imanske poruke postačima. Lekcija #3
Hvala Allahu, salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji ga slijede.
Kur’an voli ramazan i ramazan voli Kur’an. Oni su veoma bliski i dragi prijatelji. Allah Uzvišeni kaže: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra od zla.“ (El-Bekare, 185)
Kur’an je u mjesecu ramazanu cjelokupan objavljen iz Ploče pomno čuvane (Levhi mahfuz) na zemaljsko nebo, čime je ukazana počast ovom mubarek mjesecu. Zbog toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa Džibrilom bi u ramazanu obnavljao Kur’an, slušao bi ga, o njemu razmišljao, učio bi ga i njegove poruke i pouke razmatrao.
Živio bi njegovu dobrotu, srcem je prolazio kroz njegove ljepote i ruku ljubavi pružao bi prema njegovim riznicama.
Postač koji uči Kur’an, tokom svoga posta pravi vezu između ramazana i Kur’ana. U ovom mjesecu on se druži s Kur’anom, o kojem Uzvišeni Allah kaže:
„Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“ (Sad, 29)
„Kako oni ne razmisle o Kur’anu ili su im na srcima katanci!“ (Muhammed, 24)
„A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.“ (En-Nisa, 82)
U mjesecu ramazanu Kur’an ima poseban okus i u njemu se tada posebno uživa. Kroz Kur’an se u ramazanu javljaju posebne inspiracije i nadahnuća, značenja i uputstva.
Kur’an u mjesecu ramazanu donosi veliku dobrotu, a dušama našim poseban i ugodan miris daje.
Kada nastupi ramazan, prisjećamo se njegove Objave, dana kada se izučavao i ponavljao i vremena kada su mu naši dobri prethodnici posebnu pažnju pridavali.
U ispravnim se predajama prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Učite Kur’an, jer on će se zauzimati za svoje sljedbenike (učače) na Sudnjem danu!“ [1]
„Među vama su najbolji oni koji Kur’an uče i njemu druge podučavaju.“ [2]
„Učite ‘zehravejn’, tj. ‘El-Bekare’ i ‘Ali Imran’ jer će ove dvije sure na Sudnjem danu doći kao dva bijela oblaka, dvije sjenke ili dva jata ptica zbijenih u redove i zastupati svoje privrženike na Sudnjem danu.” [3]
„Onaj ko vješto uči Kuran, bit će u društvu s plemenitim i cijenjenim melekima, a onaj ko ga uči s poteškoćom, imat će dvije nagrade.“ [4]
U noći nemarnoj Kur’an sam slušao,
slava je Onome što ga je poslao,
srca je pokrenuo i dun’ja oslobodio,
sevapom ga svojim i svjetlom ispunio.
Kada bi nastupio mjesec ramazan, naši preci otvorili bi svoje mushafe i Kur’an bi postao njihova svakodnevnica.
Prenosi se od imama Malika da se u ramazanu ničim nije zanimao osim Kur’anom, napustio bi podučavanje, davanje odgovora i sjedenje među ljudima govoreći: „Ovo je mjesec Kur’ana.“
U kućama naših predaka čuo se zvuk poput zujanja pčela, svjetlost je izvirala iz njih, a sreća ih je ispunjavala. Kur’an bi učili razgovjetno, razmišljali bi o njegovim divotama, plakali bi kada bi čitali njegove opomene, a radovali bi se radosnim vijestima koje donosi. U praksu bi sprovodili kur’anske naredbe, a udaljavali bi se od njegovih zabrana.
U ispravnoj se predaji spominje da je Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, učio suru En-Nisa, pa kada je stigao do ajeta: „A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih?“, Poslanik mu je rekao: ‘Dovoljno je.’ Tada je Ibn Mes’ud pogledao u njegove oči, a one su suzile.” [5]
On je čuo govor svoga voljenog, pa je zaplakao.
Plakanje se pravo od onoga lažnog
uvel’ko razlikuje zbog obraza vlažnog.
Ko stvarno plače, njime ljubav teče,
jer svijest ga o Allahu na to podstiče.
U ispravnoj se predaji, također, navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slušao učenje Kur’ana i od Ebu Musaa, radijallahu anhu, te ga je o tome obavijestio, rekavši mu: „Sinoć sam slušao kako učiš Kur’an. Zaista ti je podaren lijep glas kakav je bio darovan i Davudu.“ Ebu Musa je tada rekao: „Da sam znao da me slušaš, o Allahov Poslaniče, još bi ljepše učio.” [6]
Značenje ovih riječi je sljedeće: Svoj bi glas još više uljepšao kako bi Kur’an ostavio što veći uticaj i kako bi njegova ljepota bila što izraženija.
Kada bi se ashabi okupili, Omer, radijallahu anhu, pozvao bi Ebu Musaa da ih podsjeti na njihovog Gospodara, pa bi on učio Kur’an veoma lijepim glasom, a oni bi plakali.
Kad mu slušam riječi, tad suze poteku,
raznježim se zikrom Gospodara moga,
da Ga vidim očima, isplak’o bih rijeku,
da Allahu dođem, željan sam ja toga.
Kada se kod potonjih generacija iskvario način doživljavanja i reagiranja na riječi Gospodara svjetova, onda se kod ljudi pojavio iskrivljeni odgoj, poremećen je sistem vrednovanja i ispoljio se pogrešan način shvatanja i razumijevanja.
Kada je na mjesto Kur’ana stavljeno nešto drugo, onda se pojavio nered, umnožili su se problemi, poremećeni su opći principi ispravnog poimanja stvari i pojava i opale su ambicije i želje za ostvarenjem velikih ciljeva.
Zadatak Kur’ana je da ljude uputi na pravi put.
Kur’an je svjetlo i lijek za ono što je u prsima, on sadrži nauku, kulturu, spoznaju i argumentaciju.
Kur’an je riječ koja život znači, u njemu je spas i sreća, i putem njega ostvaruju se velike nagrade i sevapi.
Kur’an sadrži principe i pravila odgajanja, on je božanski zakon i vječna mudrost.
Da li je Kur’an sastavni dio naših života, kako u ramazanu, tako i van njega?
Da li smo svjesni važnosti Kur’ana pa da naše živote, živeći Kur’an, ispunimo srećom?
Da li ćemo naše živote ispuniti kur’anskim svjetlom?
Neka svako postavi pitanje: Da li ovo činimo i na ovaj način postupamo?
___________________________________________
[1] Muslim, br. 804.
[2] Buhari, br. 5027.
[3] Muslim, br. 804.
[4] Muslim, br. 798.
[5] Buhari, br. 5050.
[6] Dio hadisa u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao Ebu Musau da je slušao njegovo učenje, bilježi Muslim, br. 793.
__________________________________________________
Iz knjige: Imanske poruke postačima – dr. Aid el-Karni
