Poziv Istine
S obzirom da nismo sami sebe stvorili već smo stvoreni od strane Uzvišenog Stvoritelja, neophodno je da znamo ko je naš Stvoritelj i šta On očekuje od nas?
Uzvišeni Stvoritelj, nije nas ostavio da lutamo već je slao poslanike i objave kako bi nas obavijestio o svemu tome. On je Allah Uzvišeni…
U arapskom jeziku riječ Allah označava vlastito ime Jednog, Jedinog, Istinskog Boga koji je jedinstven u svemu i nije nikakav naziv za nekog posebnog Boga muslimana. On je Jedan, Jedini, Istinski Bog koji postoji, Stvoritelj i Gospodar svega, Jedini Koji zaslužuje da se obožava. Sva božanstva mimo njega su lažna. Uzvišeni Bog u islamu ima mnoštvo lijepih imena, a ime Allah upućuje na sva ostala Božija lijepa imena.
Zatim, arapska riječ “Allah” je jedinstvena, nema joj slične, dok se sa riječju “bog” mogu praviti razne gramatičke manipulacije. Ako na riječ “bog” dodate nastavke množine, dobićete riječ “bogovi”. Na riječ “bog” možete dodavati i nastavke za ženski rod, pa ćete dobiti riječ “boginja”. Sa riječju “Allah” ne možete praviti takve manipulacije, jer ona ne potpada pod gramatičkim pravilom dodavanja nastavaka za rod i broj. Također, pogrešno je mišljenje da samo muslimani koriste riječ “Allah”. Hrišćani i Jevreji koji govore arapskim jezikom isto tako Boga nazivaju Allah i to ime koriste u svojoj Bibliji i molitvama.
Kako je sve počelo…?
Uzvišeni Allah je s ljubavlju i zbog ljubavi stvorio nebesa i Zemlju i ostala stvorenja. Stvorio ih je tako da Njegova stvorenja mogu da razumiju potpunost Njegovog znanja i snage i veličinu Njegove moći, i da je On jedini Kojeg treba da obožavaju, a ne da obožavaju one koji su i sami stvoreni i koji nisu stvorili ni trun na nebesima ili na Zemlji. I da bi znali da je život nakon smrti istina i da će Stvoritelj da sudi među dobrim i lošim ljudima.
Jedno od najuzvišenijih Božijih svojstava jeste mudrost, i On nije ništa uzaludno stvorio, Slavljen neka je On. Uzvišeni Allah kaže: Mi[1] nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici… (Kur’an, 48:27)
Nakon što je Uzvišeni Allah stvorio nebesa i zemlju, između ostalih stvorenja je stvorio i čovjeka, kojeg stvori od zemlje, a zatim mu udahnu život, stvorivši mu dušu.[2]
To stvorenje je bio prvi čovjek koji se zvaše Adem (Adam), alejhisselam (mir nad njim), a od njega stvori i njegovu ženu, kako bi uz nju našao smiraj, nastanivši ih u Džennetu (Raju), i dajući im da uživaju u svim njegovim blagodatima, osim što im, jedino, zabrani da se približavaju jednom drvetu i jedu sa njega. Nakon što ih šejtan (đavo) zavede, te posrnuše i jedoše sa zabranjenog drveta, Uzvišeni Allah ih izvede iz Dženneta i nastani ih na Zemlju koja nam tako posta prolazno boravište, mjesto iskušenja i nedaća, polje stalne borbe između dobra i zla. Međutim da li nas je Stvoritelj ostavio tek tako? Uzvišeni Allah reče:
Od Mene će vam Uputa dolaziti, i oni koji Uputu moje budu slijedili – ničega se neće bojati i ni za čim neće tugovati. A onima koji ne budu vjerovali i ajete (riječi i dokaze) Naše budu poricali – bit će stanovnici Džehennema (Pakla); u njemu će vječno ostati. (Kur’an, 2:38-39)
Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)
Skinite knjigu u PDF-formatu:
[1] Ovdje je bitno napomenuti da u arapskom jeziku postoje dva tipa plurala (množine). Prvi plural je numerički, i odnosi se na nešto čija količina je više od jedan. Drugi tip je plural poštovanja. Kada Uzvišeni Bog govori o Sebi u Kur’anu i koristi arapsku zamjenicu “nahnu”, što znači Mi, koristi je isključivo kao plural poštovanja.
[2] Naše duše su stvorene, i u stvorenjima nema ništa božansko kao što ni u Stvoritelju nema ništa od stvorenja.
