Poziv Istine
Imanske poruke postačima. Lekcija #9
Hvala Allahu, salavat i selam na Poslanika, njegovu porodicu, ashabe i one koji ga slijede.
Jezik ima svoj posebni post, poznat onima koji se okreću od besmislica. Post jezika traje uvijek, u ramazanu i van njega, ali se jezik u ramazanu posebno čisti i odgaja.
U ispravnoj predaji stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao na svoj jezik te Muazu, radijallahu anhu, rekao: „Sačuvaj sebe od ovoga!“ Muaz tada reče: Allahov Poslaniče, zar ćemo odgovarati za ono što govorimo?’ Rekao je: ‘Majka te nemala Muaze, pa zar će ljude bacati u Vatru na njihova lica osim ono što su zaradili svojim jezicima?’“ [1]
Jezik može načiniti veliku štetu i opasnost od njega je ogromna. Ebu Bekr uzimao bi svoj jezik, plakao i govorio: „Ovo mi je donijelo velike probleme.“
Jezik je štetna zvijer, zmija koja ugriza i vatra koja plamti.
Nemoj da ti se jezik bavi spominjanjem mahana drugih, jer znaj da si i sam prepun mahana i nedostataka, a i drugi ljudi jezike imaju.
Ibn Abbas, radijallahu anhu, svome jeziku govorio bi: „Jeziče, govori dobro, imat ćeš korist, čuvaj se zla, bit ćeš spašen. Allah se smilovao muslimanu koji jezik suzdrži od razvrata, ne koristi ga za ogovaranje, zabrani mu beskoristan govor i spriječi ga od harama.“
Allah se smilovao onome ko vodi računa o svojim riječima, brine o onome što govori i kulturno priča i razgovara.
Uzvišeni Allah veli: „On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.“ (Kaf, 18)
Svaki izraz bit će zabilježen i svaka riječ bit će obračunata.
„A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima Svojim.” (Fussilet, 46)
U jednom ispravnom hadisu stoji: „Ko mi garantuje da će sačuvati svoj jezik i da će se sačuvati od bluda, ja mu garantujem Džennet.“ [2]
Trebaš se čuvati i jezik svoj paziti,
on je zmija otrovna što će te ugristi.
Pogrešna će riječ smrti doprinijeti,
gubitak je to što propast će donijeti.
Imajući u vidu da su prve generacije muslimana svoje lijepo ponašanje i bonton crpili iz Kur’ana i sunneta, oni su pazili na svoje riječi i cijenili su svoj govor. Njihove riječi bile su spominjanje Allaha Uzvišenog, pogledi su im razmatrali pouke i poruke, a njihova ćutnja bila je popraćena promišljanjem.
Dobri ljudi imaju strahopoštovanje prema Jedinom Allahu i zbog toga oni su svoje jezike koristili da Ga spominju i da Mu se zahvaljuju, suzdržavali su se od razvratnog i besmislenog govora.
Ibn Mes’ud, radijallahu anhu, je govorio: „Tako mi Allaha, niko na ovome svijetu nije preči da se dulje zatvori, od jezika.“
Dobri ljudi bi nekada htjeli nešto kazati, pa bi se sjetili loših posljedica koje govor može izazvati i onda bi odabrali šutnju.
Kakav li je post onoga ko pusti svoj jezik da govori šta hoće? Kakav li je post onoga ko svome jeziku dopusti da se njime poigrava i da ga obmanjuje? Kakav li je post onoga koji laže i ogovara, koji mnogo vrijeđa i psuje, a zaboravlja na dan polaganja računa? Kakav li je post onoga koji lažno svjedoči, prisustvuje besmislicama i od čijeg jezika i ruku nisu mirni i sigurni muslimani?
Prenosi se u ispravnom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Musliman je onaj od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani.” [3]
Da li je islam nešto drugo osim djelovanja, primjene, držanja principa, pokornosti, lijepog ponašanja i sprovođenja (vjerskih naredbi).
Allah Uzvišeni kaže: “Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi, jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima.“ (El-Isra, 53)
Lijepe riječi su oni izrazi koji su zasnovani na lijepom i kulturnom odnosu i bontonu, koji ne vrijeđaju izgled niti osobu, koji muslimansku čast ni na koji način ne ugrožavaju.
Allah Uzvišeni kaže: „I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno.“ (El-Hudžurat, 12)
Koliko samo ima postača koji svoj post uništiše onda kada svoj jezik i svoje riječi iskvariše? Cilj posta nije glad i žed, nego vaspitanje i odgajanje.
Ako se o jeziku ne vodi briga, njime se može načiniti više od deset grešaka, a neke od njih su: laž, ogovaranje, prenošenje riječi s ciljem svađe među ljudima, kuđenje, vrijeđanje, razvratan govor, lažno svjedočenje, proklinjanje, ruganje, ismijavanje, i dr.
Koliko je samo riječi koje su izgovorene bez pažnje i brige o njima, odvelo njene vlasnike u Vatru i strovalilo ih u nju na njihova lica?!
Jezik nas može odvesti ka dobru, a može načiniti i veliko zlo. Koliki je samo sretnik onaj ko svoj jezik uposli spominjanjem Allaha, traženjem oprosta, zahvalom i veličanjem Njega, a koliki li je samo nesretnik i gubitnik onaj kome jezik služi za kaljanje tuđe časti, dostojanstva i za vrijeđanje drugih?!
O postači, neka vam jezici budu vlažni zbog spominjanja Allaha, ukrasite ih bogobojaznošću i očistite ih od griješenja.
Allahu, molimo Te da nam podariš jezik koji istinu zbori, srce koje je čisto i smireno i ponašanje koje je ispravno i razborito
_________________________________
[1] Ibn Madže, br. 3973., i Tirmizi, br. 2616. Hadis je dobar.
[2] Buhari, br. 6474.
[3] Buhari, 10., i Muslim, br. 41.
____________________________________________
Iz knjige: Imanske poruke postačima – dr. Aid el-Karni
