Izvori islamskog vjerovanja (akide)

Muslimani prvih generacija (selef) vjerovanje su crpili isključivo i samo iz Objave, tj. iz Kur’ana i Sunneta, i u tome ih u potpunosti slijede pripadnici sunneta i zajednice (ehlu-sunnet vel-džemat), za razliku od ostalih skupina u islamu ili sekti, koje slijede i povode se za svojim prohtjevima i strastima, slijede običaje i razumske zaključke.

Uzvišeni Allah kaže: Doista ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu. (El-Isra, 9.)

Poslanik ﷺ veli: „Ostavljam vam dvije stvari, i nećete zalutati sve dok se njih budete držali: Allahovu Knjigu i Sunnet Njegova Poslanika.“ (Hakim, 1/171)

Također kaže: „Ostavio sam vas ja jasnom putu, čija je noć jasna kao dan, sa tog puta neće skrenuti osim onaj ko je propao.“ (Ibn Madže, br. 43)

Ashabi i oni koji ih danas slijede čvrsto su vjerovali i vjeruju da neće biti na Istini, te da neće postići Allahovo zadovoljstvo, niti ulazak u Džennet, kao ni spas od Vatre, osim čvrstim slijeđenjem Kur’ana i Sunneta, kao što Uzvišeni kaže:

To su Allahovi propisi, a onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će uvesti u džennetske bašče kroz koje teku rijeke i u kojima će vječno ostati. To je uspjeh veliki. A onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada patnja ponižavajuća. (En-Nisa, 13-14.)

Ashabi su, također, čvrsto vjerovali u Allahove riječi da je upotpunio i usavršio vjeru, te da je sve što čovjeku treba, od vjerovanja i ubjeđenja, objašnjeno u Kur’anu i Sunnetu.

Uzvišeni Allah je rekao: Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (El-Maida, 3.)

Zatim su vjerovali da je Poslanik ﷺ dostavio i objasnio sve što mu je došlo od Allaha, i da je ukazao na svako dobro koje je potrebno njegovom ummetu, te da je ukazao i upozorio na svako zlo koje je opasnost za njegov ummet, čvrsto vjerujući da je Sunnet objava od Allaha.

Uzvišeni Allah kaže: Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, ostavite. (El-Hašr, 7.)

Ibn Tejmijje kaže: „Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik ﷺ pojasnili su ljudima sve detalje vezane za vjeru, pa kako je tek onda sa temeljima vjerovanja i imana.“ (Medžmu’ul-fetava, 17/443.)

Imajući u vidu navedeno, postavlja se pitanje da li će razuman čovjek, koji je prijatelj sam sebi, uzimati vjeru iz nekih drugih izvora poput običaja, razuma, strasti, orijentalizma, kešfa (otkrovenja), zevka (duhovnog iskustva), tzv. nepogrješivih imama, i drugih izvora koje koriste zabludjele sekte u islamu, ili iz Kur’ana i Sunneta?

Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga prva: Menhedž