Itikaf

Termin “itikaf” je arapska riječ koja ima svoje jezičko i pravno islamsko terminološko značenje. Itikaf u jezičkom kontekstu znači: posvetiti se nečemu i boraviti kod toga čemu se posvetilo. Uzvišeni Allah kaže: “…koji se posvećuju svojim kipovima i borave kod njih…” (El-A’raf, 137); “Kakvi su ovo kumiri kojima ste se vi posvetili?” (El-Enbija, 52).

A definicija itikafa u šerijatu je: boravak i posvećivanje razumne osobe i osobe koja razumije i raspoznaje stvari, u mesdžidu radi pokornosti Uzvišenom Allahu.

Itikaf je sunnet po konsenzusu islamskih učenjaka, (Ibn Muflih, El-Idžma; El-Istizkar i El-Mugni), osim u slučaju zavjeta, kada osobi koja se zavjetovala postaje stroga obaveza da ispoštuje svoj zavjet.

Prenosi se od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Omer rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Zavjetovao sam se u džahilijetu (period prije islama) da ću provesti noć u Mesdžidul-haramu”, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Ispuni svoj zavjet!” (Buhari i Muslim)

Također se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko se zavjetuje Allahu da će Mu biti pokoran, neka Mu bude pokoran!” (Buhari)

Da bi itikaf bio ispravan, neminovno je zanijetiti itikaf, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista se djela cijene samo prema namjerama.” (Buhari)

Itikaf je najpotvrđenije obavljati u mjesecu ramazanu, i to u njegovih deset posljednjih dana, zbog prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Međutim, itikaf nije specifičan samo za mjesec ramazan, s obzirom na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom odgodio boravak u itikafu u mjesecu ramazanu i boravio deset dana na početku mjeseca ševvala. (Buhari)

Ispravan je iitikaf ženama, robovima, i sličnim njima, kojima nije obavezan namaz u džematu, u bilo kojem mesdžidu, osim u kućnom, koji zapravo i nije mesdžid, nego je musalla, jer im namaz u džematu nije obavezan, a muškarcima nije ispravan osim u mesdžidu u kojem se obavlja namaz u džematu, jer bi u suprotnom prouzrokovalo ostavljanje vadžiba ili često izlaženje koje je suprotno itikafu, a ukoliko bi se obavljala i džuma-namaz u tom mesdžidu, bilo bi još bolje, kako ne bi morao da izlazi iz njega.

Post nije uvjet ispravnosti itikafa, a dokaz za to jeste hadis koji smo prethodno spomenuli, da se Omer zavjetovao da će provesti noć u Mesdžid-l-haramu, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ispoštuje svoj zavjet, a da je post uvjet, ne bi bio ispravan itikaf noću.

Osobi koja se zavjetuje da će boraviti u itikafu u određenom mesdžidu dozvoljeno je da u bilo kojem drugom mesdžidu boravi u itikafu, s obzirom na to da su svi mesdžidi jednaki po vrijednosti, osim ukoliko bi se zavjetovao da će boraviti u jednom od tri mesdžida: Mesdžidul-haramu, Poslanikovoj džamiji ili u Bejtul-makdisu, u tom slučaju nije dozvoljeno da boravi u itikafu u nekom drugom mesdžidu koji nije na stepenu vrijednosti ova tri mesdžida.

Pa, ukoliko bi se zavjetovao da će boraviti u itikafu u Bejtul-makdisu ili da će klanjati u njemu, spala bi sa njega odgovornost ukoliko bi boravio u itikafu ili klanjao u Mesdžidul-haramu ili Poslanikovoj džamiji, s obzirom na to da su ta dva mesdžida vrednija od Bejtul-makdisa, također, ukoliko bi se zavjetovao da će boraviti u itikafu ili da će klanjati u Poslanikovoj džamiji, spala bi sa njega odgovornost ukoliko bi boravio u Mesdžidul-haramu ili klanjao u njemu.

Lijepo je da mutekif (onaj koji je u itikafu) čini djela kojima će se približiti Uzvišenom Allahu, poput učenja Kur’ana, zikrullaha – spominjanja Uzvišenog Allaha, tesbiha – izgovaranja riječi “subhanallah”, tehmida – izgovaranja riječi “elhamdulillah”, podučavanja i učenja drugog, i da se kloni stvari koje ga se ne tiču, poput stvari koje mu nisu potrebne, ispraznog govora o dunjaluku i sličnog, a ukoliko bi uradio nešto od toga, ne bi mu se pokvario itikaf. Itikaf treba da bude prilika koju ćemo maksimalno iskoristiti za ibadet i kloniti se svih stvari koje nas odvraćaju od njega. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Od lijepog čovjekovog islama jeste da se kloni stvari koje ga se ne tiču.” (Tirmizi, vjerodostojan)

Ženi nije dozvoljeno da boravi u itikafu bez odobrenja muža, kao ni robu bez odobrenja njegovog gospodara i oboje mogu prekinuti dobrovoljni itikaf, bez obzira na to da li imali dozvolu za njega ili ne, a u slučaju zavjeta samo ukoliko nemaju dozvole.

Mutekifu nije dozvoljeno da ima spolni odnos dok boravi u itikafu, kao što je rekao Uzvišeni Allah: “Sa ženam ne smijete imati snošaj dok ste u itikafu u džamijama.” (El-Bekara, 187)

A ukoliko bi imao spolni odnos, bio bi dužan da se iskupi kefaretom – iskupom za prekršenu zakletvu ukoliko bi taj itikaf bio zavjetovan, zbog zavjeta, a ne zbog spolnog odnosa.

Itikaf se neće pokvariti ukoliko bi osoba koja je ušla u itikaf pala u nesvijest.

Također, mutekifu nije dozvoljeno da izađe iz itikafa osim u slučaju potrebe, poput izlaska radi nužde, ili kako bi donio hranu ukoliko ne bi bio neko ko će mu je donijeti, ili izlaska radi abdesta, gusula, ili sličnog tome ili ako je uvjetovao izlazak, kao kada bi uvjetovao da posjeti bolesnika ili kako bi ispratio dženazu, pa mu je tada dozvoljeno da posjeti bolesnika ili da isprati dženazu, također mu je dozvoljen izlazak zbog posjete bolesnika ili ispraćaja dženaze ukoliko ne bi imao neko drugi da to uradi, pa mu to postane individualnom obavezom.

Rekla je Aiša, radijallahu anha: “Kada bih ušla u kuću radi potrebe, a bolesnik bio unutra, ne bih upitala za njega osim kao prolaznik, a Poslanik bi stavio svoju glavu kod mene dok je bio u mesdžidu, a ja bih mu je počešljala i ne bi ušao u kuću osim zbog potrebe kada je bio mutekif.” (Muslim)

Tako da ne bi smetalo ukoliko bi osoba koja je mutekif usputno upitala za bolesnika, međutim, bez zadržavanja kod njega, kao što je spomenuto u Aišinom, radijallahu anha, hadisu.

Autor: Kenan Juzbašić, prof.

Izvor: el-asr.com