Iblis – vođa upropaštenih

Iblis je stvoren od vatre. Rekao je Uzvišeni: “A džine smo stvorili još prije od žarke vatre.” (El-Hidžr, 27).

Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, rekla: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, džini su stvoreni od bezdimne vatre, a Adem je stvoren od onoga što vam je već opisano.” [1]

Islamski ummet se usaglasio da su džini stvoreni prije Adema, alejhis-selam. Kur’anski i hadiski tekstovi potvrđuju da je Iblis, prokleo ga Allah, od džina. Rekao je Uzvišeni: “Osim Iblisa, bio je od džina, pa se ogriješio o naredbu svoga Gospodara.” (El-Kehf, 50).

Od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, se prenosi da je Iblisovo ime, prije nego što će počiniti neposlušnost, bilo Azazil. Isto je rekao i Se’id ibn Džubejr. Hasan El-Basri je rekao: “On nije bio melek ni koliko treptaj oka, on je prvi džin, kao što je i Adem, alejhis-selam, prvi čovjek.” [2]

Kada je Uzvišeni Allah htio stvoriti Adema, alejhis-selam, kako bi on i njegovo potomstvo bili na Zemlji, oblikovao je od nje i njegovo potomstvo na Zemlji.

On naredi Iblisu, vođi džina i najpobožnijem od njih u to vrijeme, da obiđe oko njega. Vidje Iblis da je on šupalj. Shvatio je da se to stvorenje samo ne kontroliše pa reče: “Ako mi bude data vlast nad tobom uništiću te, a ako tebi bude data vlast nada mnom, biću ti neposlušan.”

Kad Allah, dželle šanuhu, u Adema udahnu život stvorivši mu dušu, naredi melekima da mu učine sedždu. Iblis osjeti veliku zavist i ne htjede mu sedždu učiniti rekavši: “Ja sam bolji od njega, mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače.” (El-E’araf, 12). Usprotivio se naredbi i prigovorio Uzvišenom Gospodaru, donio je pogrešan zaključak, udaljio se od milosti svoga Gospodara. Sa visokog stepena kojeg je ibadetom dostigao, bio je spušten. Već se bio poistovjetio sa melekima, iako nije bio njihovog roda, jer, on je stvoren od vatre, a oni od svjetlosti. Njegova prvobitna priroda ga je prevarila u presudnom trenutku. Vratio se svom vatrenom korjenu: “Svi meleki zajedno sedždu učiniše osim Iblisa, uzoholio se i bio je nevjernik” (El-Hidžr, 30). Iz redova najuzvišenijih meleka Iblis bi spušten na Zemlju bijedan i ponižen, pokuđen i protjeran. Njemu, džinima i ljudima koji ga budu slijedili obećana je vatra. [3]

Nakon što je Allah, dželle šanuhu, protjerao i udaljio Iblisa od svoje milosti, do Smaka svijeta on je zatražio da mu se da rok do Dana proživljenja i zaprijetio je Ademu i njegovom potomstvu: “Daj mi vremena do dana njihovog oživljenja – reče on. Daje ti se vremena – reče On. E zato što si odredio pa sam u zabludu pao – reče – kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati pa ću im i sprijeda, i straga, i zdesna, i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti. Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen – reče On. Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću džehennem napuniti.” (El-E’araf, 14-18).

Ibn Kesir kaže: Iblis, prokleo ga Allah, je sada živ i prema kur’anskom tekstu dat mu je rok do Dana proživljenja. Njegov prijesto je na površini mora. On na njemu sjedi i šalje vojske da među ljude bacaju zlo i smutnju.

Od Džabir ibn Abdullaha se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Iblisov prijesto je na moru. On svakog dana šalje svoje vojske da zavode ljude. Kod njega najveći stepen imaju oni koji najviše zavode ljude.” [4]

Također, od Džabira se prenosi da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista šejtan stavlja svoj prijesto na vodu. On šalje svoje vojske protiv ljudi. Najbliži njemu po položaju su oni koji najviše zavode. Jedan od njih kaže: Nisam ostavio tu i tu osobu dok nije rekla to i to, a Iblis mu odgovara: Ne, tako mi Allaha, nisi ništa učinio. Zatim dođe jedan od njih i kaže: Nisam ga napustio dok ga nisam od žene rastavio.” Reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Pa ga on sebi približi i kaže: Ti si taj.” [5]

Što znači: Da, ti si taj koji zaslužuje počasti, a može da znači: Divno je to što si uradio.

Šejtanski putevi do čovječijeg srca

Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, navodi šest faza kroz koje šejtan postepeno pokušava uništiti čovjeka.

Prva faza. Šejtan se trudi da čovjek postane nevjernik ili mnogobožac, a ako to ne uspije postići prelazi na drugu fazu.

Druga faza. To je faza novotarija. On zavodi čovjeka tako da izmišlja i praktikuje novotarije. Ako taj čovjek i dalje ustraje i biva od sljedbenika sunneta, šejtan započinje treću fazu.

Treća faza. Faza velikih grijeha i neposlušnosti. Ako Allah, dželle šanuhu, od toga zaštiti čovjeka šejtan i dalje ne gubi nadu.

Četvrta faza. Faza malih grijeha i ako se od nje spasi (to znači ako se bude čuvao da ne počini male grijehe i ako uprkos nastojanju ipak počini male grijehe, požuri da učini tevbu ili čak zauvijek ostavi taj grijeh) tada šejtan počinje sa novom metodom.

Peta faza. To je da šejtan čovjeka zaokupi dozvoljenim (mubah) stvarima. Time se čovjek zaokuplja i protraći vrijeme u dozvoljene stvari ali se nikada ne bavi ozbiljnim poslovima.

Šesta faza. To je da čovjek radeći dobro djelo zapostavi djelo koje je još bolje. Radeći lijepo zapostavi još ljepše. Na primjer, čineći sunnete zapostavi farzove, preokupira se sunnetima i ne izvrši farz.

Ovo ne znači da čovjek treba da izostavlja ili nipodaštava sunnet. Upravo praktikovanje sunneta je uzbrdica koju treba preći na putu pobjede Islama. Nego je čovjekova obaveza da njegovo praktikovanje vjere bude sveobuhvatano, da obavlja farzove i sunnete, spoljašnje i unutrašnje propise uz uslove da ne izostavlja farzove radi sunneta, a Allah pomaže.

Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, naveo je novotariju prije velikog grijeha. Iblis više voli novotariju od velikog grijeha. Sufjan Es-Sevri je rekao: “Novotarija je Iblisu draža od neposlušnosti. Iz neposlušnosti se čovjek može vratiti, ali iz novotarije ne.” [6]

To je zbog čovjekovog uvjerenja da ga novotarija približava Allahu, što nije tačno.

Ostali šejtanovi putevi

Šejtan ima i druge puteve kojima ostvaruje svoje ciljeve. Neki od njih su:

1. Ljutnja i strast. Ljutnja je zaista smrt za razum. Kad god se čovjek naljuti šejtan se njime igra kao što se dječak igra loptom.
2. Zavist i pohlepa. A ako rob bude pohlepan za nečim ta će ga pohlepa oslijepiti i učiniti gluhim i dovesti u zabludu. El-Hasan je izgovorio: Tri su korjena zla: pohlepa, zavist i oholost. Oholost je spriječila Iblisa da učini sedždu Ademu. Pohlepa je istjerala Adema iz dženneta, a zavist je natjerala Ademovog sina da ubije svoga brata. [7]
3. Sitost od hrane, čak iako je hrana halal, jer sitost jača strasti, a strasti su šejtanska oružja. Vehib ibnul-Verd je rekao: Doprlo je do nas da se zli Iblis prikazao Jahja ibn Zekerijja-u, alejhis-selam, i rekao mu: “Želim da ti dam savjet.” “Lažeš, ti nećeš dati savjet, ali obavijesti me o ljudima” – odgovori Jahja, alejhis-selam. Iblis mu reče: “Oni su kod nas tri vrste: prva vrsta je najteža za nas. Mi se trudimo dok ga se ne domognemo i zavedemo ga. Ali on počne učiti istigfare i kajati se (činiti tevbu) i upropasti nam sve što smo ostvarili. Zatim mu se vratimo, ali on ponovi tevbu. Mnogo patimo zbog ovakvih ljudi, jer ne gubimo nadu da ćemo ih zavesti, a ipak kod njih ne postižemo ono što želimo. Druga vrsta je pred nama kao lopta pred vašim dječacima, prevrćemo ih kako hoćemo. Oni nam neće nauditi. Treća vrsta su ljudi poput tebe, zaštićeni od grijeha. Sa njima ništa ne možemo postići.” Jahja ga upita: “Pa prema tome, da li si kod mene nešto postigao?” “Ne, osim jednom. Iznio si hranu da jedeš, a ja ti nisam prestajao otvarati apetit sve dok nisi pojeo više nego si htio. Te noći si zaspao i nisi ustao da klanjaš noćni namaz, kao što si to uvijek radio” – odgovori šejtan. Jahja mu reče: “Nema sumnje da se neću do sitosti najesti dok sam živ.” Zli mu odgovori: “Nema sumnje da poslije tebe ni jednog neću savjetovati.”
4. Čežnja za ljudima. Kada čežnje prevladaju u srcu, šejtan tog čovjeka učini sklonim usiljenosti i ulagivanju osobama za kojima čezne. Čovjek se tada koristi raznim vrstama pretvaranja i zavođenja, dotle da mu osoba za kojom čezne postane kao predmet obožavanja.
5. Žurba i neustrajnost u poslovima. U žurbi šejtan svoje zlo usmjeri na čovjeka odakle se on i ne nada. Žurba je od šejtana, staloženost je od Allaha.
6. Pretjerana pristranost prema određenim mezhebima, strastima, šejhovima i mržnja prema neistomišljenicima.
7. Ružno mišljenje o muslimanima. Uzvišeni je rekao: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh.” (El-Hudžurat, 12).
8. Škrtost i strah od siromaštva. Rekao je Sufjan: “Šejtan nema jačeg oružja nego što je strah od siromaštva. Ako se to u čovjeku pojavi, uzimaće kada nema pravo, neće dati onima koji imaju pravo, neće govoriti istinu, govoriće pristrano i imaće loše mišljenje o svom Gospodaru.” [8] Rekao je Hatim El-Esam: “Svakog jutra šejtan mi govori: ‘Šta ćeš jesti? Šta ćeš obući? Gdje ćeš stanovati?’ – pa mu odgovorim: Kušaću smrt, obući ću ćefine i stanovaću u kaburu.” [9]

Oblici šejtanskih spletki

1. Šejtanska spletka je da namami čovjeka na određeni put stvarajući kod njega iluziju da mu je u tome korist i tako ga dovede u situaciju da bude prekoren. Šejtan ga se tada odrekne i prepusti ga neprijateljima. Stoji i naslađuje se gledajući nesreće svoje žrtve i izruguje mu se, kao što je opisano riječima Uzvišenog: “I kada im je šejtan kao lijepe predstavio postupke njihove i rekao: ‘Niko vas danas ne može pobijediti i ja sam vaš zaštitnik!’ Onda je on, kada su dva protivnička tabora sukobila natrag uzmaknuo i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, ja se bojim Allaha jer Allah strašno kažnjava:'” (El-Enfal, 48).
2. Njegova spletka je i da zastrašuje vjernike svojim vojskama i saveznicima kako se ne bi protiv njih borili. Rekao je o tome Uzvišeni Allah: “To vas je samo šejtan pristalicama svojim plašio, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici.” (Alu Imran, 175).
3. Njegova spletka je i da čovjeku iljepša djelo koje mu šteti do te mjere da čovjek zamišlja da je to najkorisnija stvar za njega. Isto tako on u čovjeku probudi odbojnost prema najkorisnijim stvarima toliko da se čovjeku čini da su one štetne. Koliko je samo ljudi zavedeno ovim trikovima. Koliko je on neistina zasladio i prikazao u lijepom ruhu, a zabranio istinu i prikazivao je u odbojnom liku. Uljepšao je ljudima obožavanje kipova, kidanje rodbinskih veza, brak sa majkama i uz nevjerstvo griješenje i neposlušnost im obećao postizanje raja. Zapostavljanje naređivanje dobra i odvraćanja od zla im je prikazao u odori lijepog ponašanja prema ljudima i postizanju njihove naklonosti.
4. Njegova spletka je i podsticanje ljudi na pretjerivanje u vjeri ili na njeno zanemarivanje. Neku učenjaci iz prijašnjih generacija su rekli: “U svakoj naredbi koju je Allah, dželle šanuhu, dao šejtan ima dvije težnje; jedna je ka pretjerivanju, a druga ka zanemarivanju, svejedno mu je za koju se čovjek odluči.”
5. Njegova spletka je i uljepšavanje neistinitog govora, oprečnih mišljenja i kontradiktatornih maštarija koja su smetljište mozgova, iverje neotesanih ideja, pjena bačena na zatamljena neodlučna srca koja izjednačavaju istinu sa neistinom, grešku sa ispravnošću, čiji je oslonac – rekla-kazala i duge rasprave. U tim lađama plove zatamljena, neodlučna srca koja ne znaju razlikovati strane svijeta, stranu istine i neistine, stranu greške i ispravnosti. Ona čak ne posjeduju nikakvo sigurno istinsko uvjerenje kao kormilo. Ta srca jedna drugim šapuću kitnjaste i obmanjujuće riječi. Za to ponekad koriste i Kur’an. Hitaju u svojim sumnjama i kolebaju se u nedoumicima. Molimo Allaha da nas od toga zaštiti.
6. Od njegovih spletki dobrim i učenim ljudima. On nadahnjuje ljude da mu ljube ruku, da ga dodiruju radi bereketa, da ga hvale, da od njega traže hajr dovu i slično. Kada on sebe vidi u tom položaju osjeti samodopadljivost toliko jaku da će povjerovati čak u riječi poput: “Ti si jedan od velikih evlija, radi tebe se otklanjaju belaji od stvorenja.” Time je dobri i učeni čovjek potpuno propao. Ako vidi da su neki ljudi prema njemu hladnokrvni ili mu nisu dovoljno ponizni pobuni se, i u sebi osjeti otpor. On je gori od velikih griješnika ustrajnih u grijehu. Veliki griješnici su bliži spasu od njega. O ovakvim ljudima El-Hasan je rekao: “Koliko je obmanutih pohvalama. Koliko je uobraženih jer im je Allah pokrio sramotr!”.
7. Njegova spletka je i da navede ljude da uvijek imaju istu odoru ili odijelo, izgled i način hoda. Da uvijek slušaju samo jednog učitelja i da imaju izmišljen pravac. On im nameće da to neizostavno čine kao što čine i farzove. Oni to nikada ne izostavljaju, a grde i smatraju griješnim onoga ko to ne čini.
8. Njegova spletka je i šaputanje i lažna nadahnuća o pitanju čistoće i namaza prilikom nijjeta za namaz. Time on ljude baci u okove i lance i izvede ih iz kruga sljedbenika sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kod nekih ljudi on stvori iluziju da nije dovoljno za valjanost namaza ono što se navodi u sunnetu, nego tome treba pridodavati još navika. Tako im šejtan sabere pogrešno rasuđivanje, trenutačnu zamorenost i umanjuje nagrade, tako da neki od njih čak vjeruju da, ako se abdeste “samo” kako se Allahov Poslanik abdestio i klanjaju “samo” kako je on klanjao, abdest je neispravan, a isto tako i namaz.

Iblis se na Sudnji dan odriče svojih sljedbenika. Prenosi se od Ukbe ibn Amira, radijallahu anhu, da je rekao: Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada Allah sakupi prethodne i naredne te presudi među njima i završi suđenje, vjernici će reći: ‘Naš je Gospodar među nama presudio, a ko će za nas činiti šefa’at?’ Reći će: ‘Hajdemo Ademu.’ I spomenu Nuha, Ibrahima, Musa-a i Isa-a. Isa će reći: ‘Uputiću vas ka nepismenom vjerovjesniku.’ Te će mi oni doći i Allah će mi dozvoliti da se uputim prema Njemu. Sa mjesta gdje sam sjedio dići će se najljepši miris koji je iko ikada omirisao. Kad dođem do svog Gospodara primiće moj šefa’at i daće mi svjetlo od kose na glavi do noktiju na stopalima. Zatim će nevjernici reći: ‘Ovo su vjernici našli za sebe zagovarača, a ko će za nas zagovarati? To nije niko do li Iblis, on nas je i doveo u zabludu.’ Doći će Iblisu i reći će: ‘Vjernici su već našli za sebe zagovornika i ti ustani zauzimaj se za nas, jer ti si nas i doveo u zabludu.’ On će ustati, a sa mjesta gdje je sjedio će se podići najružniji miris koji je iko ikada osjetio. A zatim će se njihov plač povećati. (“I kada bude sve rješeno šejtan će reći: ‘Allah vam je pravo obećanje dao, a ja sam svoje obećanje iznevjerio. Ali ja nisam nikakve vlasti nad vama imao, samo sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali. Zato ne korite mene već sami sebe niti ja vama mogu pomoći, niti vi meni možete pomoći. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim.’ Nevjernike sigurno čeka bolna patnja.” Ibrahim, 22).”

Rekao je Ibn Kesir: “Ovo je tekst Ibn Ebi Hatima i navodi ga Ibn Džerir.”  [10]

Prenosi se od El-Hasana: “Na Kijametski dan će Iblis stati na mimber od vatre i održati govor. Reći će: ‘Zaista vam je Allah obećao … do riječi … niti ste vi moji spasioci.’, odnosno pomagači. ‘Ja poričem ono što ste vi mene činili drugom Bogu prije.'” – kaže El-Hasan, odnosno, tako što ste mi se pokoravali na dunjaluku.  [11]

Odlomak iz knjige “Knjiga o zulumćarima” – Sa’d Jusuf Mahmud Ebu Aziz

[1] Hadis – sahih. Prenosi ga Muslim.

[2] Iz djela El-Bidajetu ven-nihajetu, 1/58.

[3] Ibid

[4] Prenosi ga Ahmed (3/332) i (3/384). Hadis je sahih.

[5] Hadis – sahih. Prenosi ga El-Imam Muslim.

[6] Telbisu Iblis od Ibn Dževzija, str. 11.

[7] Ikazu ulil-himemil-alijeti ila igtinamil-ejjamil-halijeti, str. 182.

[8] Šejh Taha Afifi, Mekajidu-š-šejtani, str. 124,125.

[9] Er-Risaletul-Kušejrijjetu, str. 17.

[10] Tefsir Ibn Kesir (2/819), ali on nije ništa rekao o njegovom senedu, dok Ševkani kaže: “Njegov sened je Es-Sujuti okarakterisao kao slab.” Fethul-Kadir, 3/105.

[11] Navodi Ibn Džerir i Ibnul-Munzir i Ibn Ebi Hatim, Fethul-Kadir, 3/105.