Poziv Istine
Ja sam odrasla u kršćanskoj porodici u kojoj su roditelji praktikovali svoju vjeru. Kada sam imala sedam godina izabrala sam da slijedim kršćanstvo, potpuno sam krštena sa četrnaest godina. Mi smo se smatrali Evanđelističkim preporođenim kršćanima. Katoličanstvo i ostale „kršćane“ nismo smatrali pravim Božijim robovima.
Moj nedostatak je bilo manjak moje svjesnosti o drugim vjerama. Ovo je došlo od pristrasnih kršćanskih učitelja i tako sam naučena da smatram svoju vjeru kao jedinu Istinu. Bila sam veoma uključena u crkveni život i kada sam došla u Škotsku nije bilo mnogo miješanih kultura i iskustava.
- godine moj tadašnji muž i ja smo preselili u Australiju i za nekoliko godina Australija je dorasla svome nadimku kao „zapadno groblje razvoda“.
Uvijek sam postavljala pitanja iza nekih suprotnosti u mojoj vjeri: Zašto obožavati trojicu, a ne Jednog? Kako to da Isus može biti sin, a istovremeno i Bog? Kako to da je Isus mogao biti stvoren kao i svi ostali ljudi, a istovremeno ostati svet i biti Bog? Zašto Bog nije ovo spomenuo u Starom zavjetu? Zašto je to tek uvedeno kasnije…? Zašto, zašto, zašto?
Vidjela sam da što sam više izučavala Bibliju bivalo je više pitanja koja nisu imala logičan odgovor. To me je izluđivalo. Išla sam na institut za Bibliju, kod govornika, popova i ostalih. Plakala sam, molila i pitala: Šta ako je kršćanstvo bila samo obmana?
Jednog dana niotkuda, dobila sam zahtjev za prijateljstvo na Facebooku. Odbila sam ga jer je se radilo o muškarcu, bio je musliman. Bio je ustrajan i slao je poruke o svojoj svakodnevnici, vjeri, životu itd. Tako smo nastavili komunicirati jer sam učila o ovoj blagoj vjeri. Naravno, to je bio znak.
On je namjeravao da iskoristi mene da pozivam nekog drugog muslimana. Da, to je trebao da bude prelazak, ali ne njegov, nego moj…
Nakon dvije godine odlučila sam da ne može biti osim Jedan Bog. A kako smo već slijedili poslanike i zakon koji je Isus tada slijedio, moja vjera je morala biti zabluda. Tako da sam u Novembru 2013. godine otišla u džamiju El-Khalil u Adelaidu, južna Australija i slušala sam kako podučavaju Kur’anu na arapskom, plakala sam slušajući, onda kada su preveli na engleski plakala sam opet…
Neke sestre su mi nakon toga prišle da porazgovaraju sa mnom, pitala sam kako mogu da postanem muslimanka. Sve su postale uzbuđene i vikale su: Elhamdulillah, Allahu Ekber, MašaAllah. Nisam imala pojma šta su tada govorile.
Izrekla sam svoj šehadet sedmicu kasnije. To je bilo prije jedne godine i osam mjeseci i nikada nisam zažalila zbog svoje odluke.
Da, izgubila sam ljude koji su bili u mome životu, ali… ono što sam dobila je neprocjenjivo. Ako ovo čitaš, onda imaš pitanja. Nemoj odgađati, uzmi osnovne informacije od svog obližnjeg Islamskog centra. Dotaći će se svega o čemu tražiš objašnjenje, Allahovom dozvolom.
Isabella “Fatima”
Rođena i odrasla u Škotskoj, sada živi u Australiji. Bivša kršćanka.
Preveo: Redžo Muratović
www.pozivistine.com
