Poziv Istine
Ehli-sunnet vel-džemat – sljedbenici sunneta i zajednice jesu oni koji slijede uputu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, znanjem, ubjeđenjem, riječima, djelima i ponašanjem. Oni su prethodnica ovoga ummeta, tj. ashabi i tabiini i oni koji ih slijede u dobru do Sudnjega dana. Oni se okupljaju oko Kur’ana i sunneta i ustrajavaju u njihovom slijeđenju, kloneći se cijepanja i uvođenja novina u vjeru. Za njih se kaže selefus-salih ili dobri prethodnici, spašena skupina, potpomognuta skupina i dr. Nazivaju se ehlis-sunnet jer slijede sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i za njih se još kaže vel-džemat jer se okupljaju na istini i ne odvajaju se od nje.Sljedbenici sunneta i zajednice odlikuju se određenim osobinama po kojima se raspoznaju od drugih. Od tih osobina najbitnije su sljedeće:• Veliku pažnju posvećuju Allahovoj knjizi Kur’anu: čitaju je, uče napamet, proučavaju, i najviše od svih drugih postupaju u skladu sa njenim smjernicama• Također, veliku pažnju posvećuju hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uče ih napamet, proučavaju i najviše od svih postupaju u skladu sa njima.• Nastoje ući u vjeru potpuno, prihvatiti i slijediti je u cijelosti, ne uzimajući iz vjere što odgovara njihovim prohtjevima i strastima, a odbacujući ono što ne odgovara.• U prakticiranju vjere drže se svih šerijatskih tekstova, nakon što ih skupe na jedno mjesto i upoznaju se s njima.• U vjeri slijede prethodnike i ne izmišljaju od sebe novine u vjeri.• Suzdržavaju se i ne govore o onome o čemu Allah nije govorio, niti Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i od čega su se sustegnuli dobri prethodnici.• Uzor su im dobri prethodnici i veliki učenjaci, počevši od ashaba i onih koji su ih slijedili u dobru.• Drže se sredine i umjerenosti između grupacija koje pretjerivaju i drugih koje popuštaju.• Ne raspravljaju se, već u istinu koju zastupaju pozivaju blago i ustrajno.• Najviše od svih zalažu se i djeluju na ujedinjenju muslimana oko istine i suzbijaju svaki razlog cijepanja i razilaženja.• Pozivaju Allahovoj vjeri u cijelosti, u svim segmenitima ljudskog života: ubjeđenju, ibadetima, lijepom ponašanju i dr.• Allahovo pravo im je na prvom mjestu, tako da se Njegovom pravu ne suprotstavljaju bilo čime: samima sobom, svojim džematom, svojim vođama i sl.• Ne pretjerivaju ni po pitanju bilo koga, pa da ga uzdižu zbog njegovog dobra, kao što i ne odbacuju potpuno nekoga zbog njegovih grijeha. Vole radi istine, onoliko koliko se neko pridržava istine, i preziru radi istine, onoliko koliko se udalji od istine, i rasuđuju i presuđuju po istini, pa makar ona bila i protiv njih samih.• Od svakoga uzimaju i odbacuju osim od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.• Prihvataju da postoji razilaženje u pitanjima u kojima se može desiti razilaženje, vodeći računa o etici i lijepim postupcima prilikom razilaženja.• Mnogo pažnje posvećuju upoznavanju koristi i štete, pa rade na ostvarenju koristi i otklanjanju štete, upravo kao što je i islamski vjerozakon došao u cilju postizanja koristi i odagnavanja štete, pri čemu daje prednost otklanjanju štete nad postizanjem koristi.• Nastoje činiti svaki mogući vid dobra, kao što nastoje ostaviti i svaki mogući vid zla i grijeha.• Najljepšeg su ponašanja prema svim ljudima.• Traže da se čine dobra djela i ostavljaju loša djela. Sve to čine radi Allaha i sa znanjem.• Smatraju da se sljedbenici novotarija razlikuju u svojim novotarijama. Neki od njih su bliži, a neki dalji od sunneta, pa se s njima ophode onako kako i zaslužuje svaki od njih.• Prave razliku između općenitog propisa nad sljedbenicima novotarija i drugih grijeha i propisa nad pojedincem.• Ne podržavaju da se neko od islamskih učenjaka smatra velikim grješnikom, novotarom ili nevjernikom zbog njegovog pogrešnog idžtihada ili tumačenja u pitanjima u kojima je dozvoljeno razilaženje, već ga brane i čuvaju njegovu čast.• Pojašnjavaju stanje sljedbenika novotarije, pozivaju ih i savjetuju, a zatim upozoravaju na njih i ustrajavaju u širenju sunneta.• Slažu se i podržavaju u svojim principima, makar i bili udaljeni jedan od drugoga, a to sve zbog jednakih izvora vjerovanja.• Često se kaju svome Gospodaru, traže oprosta za svoje grijehe, svjesni su Allahovog nadzora, pa Ga obožavaju iskreno, sa ljubavlju, strahom i nadom.Jedna od posebnih osobina sljedbenika sunneta i zajednice jeste i umjerenost i sredina između svih drugih koji se pripisuju islamu. Vjerovanje sljedbenika sunneta, koje je ustvari ispravno islamsko vjerovanje, sredina je između vjerovanja zabludjelih grupacija koje se pripisuju vjeri islamu. U svakom akaidskom pitanju ovo vjerovanje zauzima sredinu između zalutalih skupina od kojih jedna pretjeruje u svojim stavovima, a druga popušta, jedna dodaje, a druga oduzima.Ovom prilikom navest ćemo pet velikih pitanja u kojima je vjerovanje ehli-sunneta sredina između drugih grupacija.Umjerenost ehli-sunneta u pitanjima ibadetaSljedbenici sunneta su sredina u ovom pitanju između većine novotara koji obožavaju Allaha na nepropisan način, i onih koji se okreću od ibadeta, uopće ne obožavaju Allaha, poput većine koji se pripisuju islamu, ili onih koji ibadet čine nekome drugom mimo Allahu.Većina novotara obožava Allaha na način koji Allah nije propisao. Izmišljaju od sebe način izvedbe propisanog ibadeta, ili čak izmišljaju i nove ibadete poput zikrova. Čine ibadete na određenim mjestima smatrajući da su ibadeti na tim mjestima vredniji i sigurno primljeni, pa tako klanjaju namaz kod kabura nekog dobrog Allahovog roba, uče dovu Allahu kod takvih kaburova, prinose žrtve.Na drugoj strani, pojedini sebe smatraju muslimanima a u potpunosti ostavljaju ibadet Allahu: ne klanjaju, ne poste, ne izdvajaju zekat, ne obavljaju hadž. Čak pojedini od njih, iako se pripisuju islamu, ibadet čine ljudima.Sljedbenici sunneta su sredina između ovih krajnosti, pa obožavaju Allaha ibadetima koje je Uzvišeni Allah propisao u Kur’anu i sunnetu, i sve te ibadete čine samo onako kako ih je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ne ostavljaju nijedan ibadet koji je Allah obaveznim učinio, niti uvode od sebe neki ibadet jer znaju da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko u ovu našu vjeru uvede ono što nije od nje, to mu se odbija” (Buhari i Muslim); “Uistinu, najbolji govor je Allahova Knjiga i najbolja je uputa Muhammedova uputa, a najgore stvari su novine u vjeri jer je svaka novina zabluda.“ (Muslim)Umjerenost ehlis-sunneta u pitanjima Allahovih imena i svojstavaSljedbenici sunneta su sredina u pitanjima Allahovih imena i svojstava između grupacija koje u cijelosti ili djelimično negiraju Allahova imena i svojstva i grupacija koje ih poistovjećuju sa svojstvima stvorenja, ili ih neosnovano tumače pa im daju drugo značenje. Jedni negiraju Allahova imena i svojstva u cijelosti, drugi priznaju imena na sebi svojstven način, a negiraju svojstva, dok treći odbacuju većinu Allahovih svojstava i neosnovano ih tumače.Sve grupacije postupaju ovako jer su svoj razum stavile ispred šerijatskih tekstova, pa prihvataju one ajete i hadise o Allahovim imenima i svojstvima koje njihov razum može pojmiti, dok ono što ne mogu shvatiti i razumjeti svojim manjkavim razumom, oni to odbacuju ili neosnovano tumače dajući im drugo značenje. Svojim manjkavim razumom odbacuju ono što je došlo od savršenog Allaha, subhanehu ve teala, bezgrješnom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem. Svojim manjkavim razumom propisuju da nešto mora biti obavezno pri Allahu, dok drugo ne može i nikako ne smije biti pri Uzvišenom Allahu.Na drugoj strani određene grupacije priznaju Allahova svojstva, ali ih poistovjećuju sa osobinama stvorenja, razumijevajući ih svojim razumom.Sljedbenici sunneta su sredina između svih ovih grupacija, pa priznaju sva Allahova imena i svojstva kojima se nazvao i opisao Uzvišeni Allah u Svojoj knjizi Kur’anu, ili Ga je tim imenima i svojstvima nazvao i opisao Njegov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u sunnetu. Sljedbenici sunneta sve to potvrđuju, ne ulaze u kakvoću tih svojstava, niti ih poistovjećuju sa svojstvima stvorenja niti ih tumače drugačije od onoga kako je spomenuto u Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu. Kažu kako je rekao i Uzvišeni Allah: “Njemu ništa nije slično, i On je Onaj koji sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura, 11)Umjerenost ehlis-sunneta u pitanjima Allahove odredbeSljedbenici sunneta su po pitanju Allahove odredbe sredina između kaderija i džebrija. Kaderije niječu Allahovu odredbu, kažu da Allah ništa nije odredio, da Allah ne zna šta će se dogoditi sve dok se to i ne dogodi, da Allah nije odredio dobra i loša ljudska djela, da je čovjek taj koji stvara svoja djela, on ima apsolutnu volju i radi što hoće.Na drugoj strani, džebrije pretjeruju u pogledu Allahove odredbe pa kažu da je čovjek prisiljen na svoja djela, da nema svoje volje, želje i izbora, već je poput peruške na vjetru, okreće se i postupa kako mu je određeno, prisiljen je na to i nema svog izbora.Sljedbenici sunneta su sredina između ove dvije krajnosti, pa tvrde da Uzvišeni Allah stvara ljude i njihova ljudska djela, ali su ljudi ti koji svoja djela direktno čine, kao što kaže Uzvišeni Allah: “Allah stvara vas i ono što radite.” (Es-Saffat, 96) Sljedbenici sunneta potvrđuju čovjeku volju, on ima svoju volju i svoj izbor, međutim ta njegova volja i izbor ne izlaze iz okvira Allahove volje i onoga što je Allah zapisao da će se dogoditi na osnovu Svoga sveobuhvatnog znanja.Uzvišeni je Allah naredio Svojim robovima da budu pokorni Njemu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a zabranio im je nepokornost. On voli bogobojazne i nije zadovoljan grješnicima. Nad ljudima je uspostavio dokaz objavljujući knjige i šaljući poslanike, tako da onaj koji bude pokoran Allahu, taj je svojom voljom i izborom odlučio da bude pokoran i on zaslužuje da bude nagrađen. A onaj koji bude nepokoran, taj je sam svojom voljom i svojim izborom odlučio da griješi prema Allahu i takav zaslužuje da bude kažnjen, a Allah nikome od Svojih robova ne čini nepravdu.Umjerenost ehlis-sunneta u pitanjima Allahove kazne i nagradeSljedbenici sunneta su sredina u pitanjima Allahove kazne i nagrade, prijetnje i nade, između haridžija i murdžija. Haridžije pretjeruju po pitanju Allahove kazne pa za svakog muslimana koji počini veliki grijeh, poput bluda, konzumiranja alkohola i sl., tvrde da je nevjernik i da će vječno boraviti u Vatri.Na drugoj strani murdžije pretjeruju u pogledu Allahove milosti i Njegovog oprosta, pa kažu da iman podrazumijeva potvrdu srcem i da djela nisu od imana, tako da imanu nimalo ne šteti grijeh. Shodno tome, onaj koji čini blud, konzumira alkohol i čini druge velike grijehe uopće ne zaslužuje da bude u Vatri i njegov je iman poput imana Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma.Sljedbenici sunneta su sredina između ove dvije krajnosti, pa muslimana koji počini veliki grijeh koji ne izvodi iz islama smatraju muslimanom manjkavog imana. On je vjernik shodno svome imanu i grješnik shodno svome grijehu na dunjaluku, a na ahiretu takav će biti pod Allahovom voljom: ako Allah bude htio, oprostit će mu taj veliki grijeh, jer Uzvišeni Allah prašta sve što je manje od širka kome bude htio, ili će ga kazniti za taj grijeh u Vatri sve dok ga ne očisti od tog grijeha, nakon čega će ga uvesti u Džennet.Umjerenost ehlis-sunneta u pogledu ashabaSljedbenici sunneta u pogledu ashaba predstavljaju sredinu između rafidija i havaridža. Rafidije pretjeruju u pogledu ehlul-bejta, a naročito Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, i njegovih sinova. Tvrde da je Alija, radijallahu anhu, bolji od Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, da je bezgrješan, da zna gajb; čak mu, dakle, pripisuju božanska svojstva.Na drugoj strani, haridžije Aliju, radijallahu anhu, smatraju nevjernikom, kao i druge ashabe, kao što također same rafidije većinu ashaba smatraju nevjernicima, počevši od Ebu Bekra i Omera i njihovih kćerki, Aiše i Hafse, majki vjernika, radijallahu anhum.Sljedbenici sunneta su sredina između ove dvije krajnosti, pa oni vole sve ashabe, sve drugove Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Smatraju ih najboljim ljudima poslije vjerovjesnika i poslanika, Allahu dove da bude zadovoljan njima, o njima govore samo najbolje, dok o onome što se dešavalo među njima ne govore i to ostavljaju Uzvišenom Allahu. Smatraju da su najbolji među njima: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija.Posebno vole i poštuju ehlul-bejt, jer su oni prije svega muslimani, zatim ashabi, zatim porodica Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Autor: Mr. Hajrudin Ahmetović
Izvor: el-asr.com
