Poziv Istine
Koji su edebi tevbe?
1. Musliman koji je svjestan svoje vjere treba da zna da je tevba kajanje za počinjene grijehe i odlučnost da se to ostavi radi Allaha, a ne radi ovosvjetskih koristi, da njegovo pokajanje nije na silu, ili zbog očuvanja ugleda. nego da je to svjesno i po vlastitom izboru.
2. Musliman treba da zna da grijesi prekidaju vezu između čovjeka i Gospodara i da grijesi uništavaju blagoslov života i opskrbe.
3. Čovjek treba da zna da je tevba propraćena Allahovom odredbom, prije i poslije tevbe. Odredba njegova Gospodara prethodi i prati njegovu tevbu. On Uzvišeni čovjeku najprije dâ podršku i dozvolu da se pokaje, i on se pokaje, onda mu prima tevbu i nagrađuje ga za to.
4. Jedan od edeba je i da tevba bude iskrena i čista od bilo kakvog nedostatka i da se sprovede na najpotpuniji način.
Muhammed b. Ka’b Kurezi je rekao: “Iskrenu tevbu (teube-i-nesuh) podrazumijevaju četiri stvari: traženje oprosta (istigfar) jezikom, ostavljanje grijeha tijelom, odluka da se ne ponavlja grijeh srcem i napuštanje hrđavog društva.”
Imam lbn Kajjim je rekao: ”Iskrenost u tevbi obuhvata troje. Prvo jeste to da se objedine svi grijesi tako da se ne ostavi nijedan a da se ne pokaje od njega. Drugo je da čovjek ima jaku odlučnost i iskrenost tako da kod njega ne ostane nikakve neodlučnosti ili čekanja. Dakle, sva njegova volja i odlučnost je prilježna toj tevbi. Treće je da se pročisti od svega što bi moglo uticati na iskrenost. Tevbu čini isključivo iz straha od Allaha i želje za onim što je obećao i iz straha od onoga čime prijeti, a ne kao neko ko se kaje da bi očuvao svoj ugled, čast, položaj, prvenstvo, ili da bi sačuvao svoje stanje ili uticaj ili imetak, ili kako bi stekao popularnost među ljudima, ili da bi izmirio neku ovosvjetsku potrebu.”
Jedan od edeba pokajnika je da zna da tevba ima svoj izvor i svoj cilj.
lzvor je da se povrati Allahu slijeđenjem ispravnog puta koji je On postavio svojim robovima kako bi stigli do Njegova zadovoljstva i koji je naredio da oni slijede: “l doista, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite.”(EI-En’am, 153)
Cilj je da se vrati Njemu, u konačnici i da se slijedi Njegov put koji je odredio da vodi u Džennet. Onome ko se vrati Allahu na ovom svijetu tevbom, na Onom svijetu će mu se vratiti nagradom.
Ibn Kajjim kaže: “Čovjek ne zaslužuje da bude nazvan pokajnikom prije nego se oslobodi grijeha.”
Grijeha ima dvanaest vrsta i spomenuti su u Allahovoj Knjizi, a to su vrste zabranjenih stvari: nevjerstvo (kufr), širk, licemjerje, griješenje, neposlušnost, prijestupi, neprijateljstvo, nemoral, nedoličnost, razvrat, govoriti o Allahu bez znanja, slijeđenje načina života koji nije vjernički. Ovo je dvanaest vrsta koji su izvor svim ostalim stvarima koje je Allah zabranjenim učinio. Kod čovjeka može biti više ili manje od ovoga, a može biti i samo jedna, i može biti svjestan toga a može i ne znati da to postoji kod njega.
___________________________________________________________________
Iz knjige: “Enciklopedija islamskog ponašanja” – Ejmen Ahmed Muzejjen
