Poziv Istine
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, smatrao je društveni život izuzetno važnim i stoga je detaljno pojasnio sva pitanja koja se odnose na međusobnu komunikaciju i druženja. U Poslanikovim hadisima detaljno je pojašnjeno ponašanje na sijelu, adabi i sunneti sjedenja na skupu. Tako je, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Neka jedan čovjek ne diže drugog čovjeka sa skupa kako bi sjeo na njegovo mjesto.“ (El-Buhari) Kada bi Ibn Omeru, radijallahu anhuma, neko od ljudi na skupu ustao da Ibn Omer sjedne na njegovo mjesto, Ibn Omer, radijallahu anhuma, to bi odbio i ne bi sjeo na njegovo mjesto, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kada jedan od vas ustane sa svoga mjesta i ode, a zatim se ponovo vrati, on je najpreči (da sjedne) na svoje mjesto.“ (Muslim)
Sva hvala pripada samo Allahu, samo Njega hvalimo i samo od Njega pomoć i oprost tražimo. Samo se Njemu utječemo od zla naših duša i naših loših djela. Koga Allah iz Svoje milosti uputi na Pravi put, niko ga ne može odvesti na stranputicu, a koga Allah iz Svoje pravde ostavi u zabludi, niko ga ne može uputiti na Pravi put. Svjedočim da nema drugog istinskog boga osim Allaha Jedinog, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i Njegov poslanik.
Adabi sijela
Uzvišeni Allah stvorio je čovjeka kao društveno biće i otuda su druženja sastavni dio njegovog života. Nemoguće je nikada se ne družiti i ne razgovarati sa ne drugim ljudima. Društveni život podrazumijeva čitav spektar aktivnosti, od posjeta bolesniku, odlaska na veselje povodom rođenja djeteta, dočeka i ispraćaja gostiju itd. U svim tim prilikama, ljudi dolaze u međusobne kontakte i razgovaraju. U ovom segmentu čovjekovog života, a posebice u životu vjernika, najvažnije je odabrati dobro društvo. Shodno tome, onome kome Uzvišeni Allah bude želio dobro, olakšat će mu pronalazak dobrog društva. Ako se nekada i dogodi da se vjernik zadesi na lošem skupu, iskoristit će tu situaciju da uzme pouku i u najmanjem mogućem vremenu napustit će takvo društvo.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, smatrao je društveni život izuzetno važnim i stoga je detaljno pojasnio sva pitanja koja se odnose na međusobnu komunikaciju i druženja. U Poslanikovim hadisima detaljno je pojašnjeno ponašanje na sijelu, adabi i sunneti sjedenja na skupu. Tako je, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Neka jedan čovjek ne diže drugog čovjeka sa skupa kako bi sjeo na njegovo mjesto.“ (El-Buhari) Kada bi Ibn Omeru, radijallahu anhuma, neko od ljudi na skupu ustao da Ibn Omer sjedne na njegovo mjesto, Ibn Omer, radijallahu anhuma, to bi odbio i ne bi sjeo na njegovo mjesto, jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kada jedan od vas ustane sa svoga mjesta i ode, a zatim se ponovo vrati, on je najpreči (da sjedne) na svoje mjesto.“ (Muslim) Džabir b. Semure, radijallahu anhuma, rekao je: ”Kada bismo dolazili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sjedali bismo tamo gdje se završavao skup.“ (Sahih Sunen Ebi Davud, 4040.) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Nijednom čovjeku nije dozvoljeno da sjedne između dvojice i rastavi ih bez njihove dozvole.“ (Sahih Sunen Ebi Davud, 4055.)
Jedno od pravila ponašanja na sijelu jeste i spominjanje Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na tom sijelu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ljudi neće sjesti na nekom skupu pa ne spomenuti Allaha i donijeti salavat na Njegovog vjerovjesnika a da im taj skup neće biti propast. Ako Allah bude htio, kaznit će ih, ili će im oprostiti!“ (Sahih Sunen Tirmizi, 2691.) Onoga koji dolazi na sijelo ili odlazi sa sijela, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na pogubnost priželjkivanja da mu drugi pri tome ustaju: ”Ko voli da ljudi ustaju pred njim, neka sebi pripremi mjesto u Vatri.“ (Sahih Sunen Ebi Davud, 4357.)
Kako napustiti sijelo
Prilikom napuštanja i odlaska sa sijela propisano nam je da proučimo dovu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ko bude sjedio na nekom skupu i na njemu mnogo griješio, ako prije nego što ustane i ode sa svoga skupa kaže: ‘Subhanekellahumme ve bihamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estegfiruke ve etubu ilejke – Slavljen neka si Ti, Allahu moj, i hvaljen. Ja svjedočim da nema drugog istinskog boga mimo Tebe. Samo od Tebe oprosta tražim i Tebi se kajem’, bit će mu oprošteno ono se desilo na skupu.“ (Sahih Sunen Tirmizi, 2730.) Ovo je dova za iskup i greške koje su se dešavale na sijelu, odnosno, kako kažu učenjaci, iskup za svaki govor od kojeg čovjek neće imati koristi na ahiretu.
Odabir pravog prijatelja i sagovornika
Na važnost odabira pravog prijatelja i sagovornika, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao je u sljedećim hadisima: ”Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, pa neka svaki od vas gleda s kim se druži“(Sahih Sunen Ebi Davud, 4046); ”Čovjek je s onim koga voli“ (El-Buhari); ”Ne druži se osim s vjernikom i neka tvoju hranu ne jede osim bogobojazni“ (Sahih Sunen Ebi Davud, 4045).
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dobro je znao koliko je važno odabrati bogobojazne i dobre prijatelje i sagovornike, i uvijek je isticao da ovakvo društvo ima pozitivan utjecaj na čovjeka isto kao što i loše društvo ima negativan utjecaj. Ovo je slikovito pojasnio u sljedećem hadisu: ”Uistinu je primjer dobrog i lošeg sagovornika poput primjera prodavača mirisa i kovača koji raspiruje kovački mijeh. Prodavač mirisa ili će ti pokloniti miris, ili će ti prodati miris ili ćeš od njega osjetiti ugodan, lijep miris, a onaj koji raspiruje kovački mijeh, ili će ti prožeći odjeću, ili ćeš od njega osjetiti neugodan miris.“ (Muslim)
Najvrednija sijela
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio nam je koja su to najbolja, najčasnija i najvrednija druženja i skupovi, kojima se postiže dobro dunjaluka i ahireta. Rekao je: ”Ljudi nikada neće sjesti da spominju Allaha a da ih meleki neće natkriliti svojim krilima, milost ih prekriti, smiraj se spustiti na njih i Allah ih spomenuti kod onih koji se nalaze kod Njega!“ (Muslim) Jedne prilike, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao je pred svoje ashabe koji su sjedili u halki, pa ih je upitao: ”Zbog čega ste se okupili?“ Odgovorili su: ”Sjeli smo da spominjemo Allaha i da Mu se zahvaljujemo što nas je uputio u islam i ukazao nam druge blagodati.“ Poslanik je upitao: ”Tako vam Allaha, niste se okupili ni zbog čega drugog osim zbog toga?!“, a oni su rekli: ”Tako nam Allaha, nismo sjeli ni zbog čega drugog osim zbog toga!“ Tada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Nisam vas zakleo Allahom zbog toga što sam sumnjao u vas, već zbog toga što mi je došao Džibril i obavijestio me da se Uzvišeni Allah ponosi vama pred melekima.“ (Muslim) I sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je nastojao da sjedi na skupovima na kojima se spominje Uzvišeni Allah. Tako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Da sjedim s ljudima koji spominju Allaha od sabah-namaza sve dok sunce ne izađe, draže mi je nego da oslobodim četiri roba od Ismailovih potomaka. I da sjedim s ljudima koji spominju Allaha od ikindija-namaza pa sve dok sunce ne zađe, draže mi je nego da oslobodim četiri roba.“ (Sahih Sunen Ebi Davud, 3114.)
Najkorisniji govor
Organ koji čovjek najviše koristi na sijelima jeste jezik. Uzvišeni Allah dao je u njemu ogromne koristi i njegovim stvaranjem podario čovjeku veliku blagodat. Stvorio ga je bez kosti kako bi se lakše pomjerao i stoga se jezik nikada ne umara, za razliku od drugih organa koji ne bi mogli podnijeti toliki aktivitet. Uzvišeni Allah stvorio ga je ovakvim kako bi ga čovjek što više koristio u zikru, spominjanju i veličanju Uzvišenog Allaha. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ponašao se upravo ovako, što je potvrdila i Aiša, radijallahu anha: ”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, spominjao bi Allaha u svakom vremenu!“ (Muslim)
Shodno tome, čovjek sa svakom izgovorenom riječi može postići ogromnu nagradu, koja je poznata jedino Uzvišenom Allahu, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ”Dvije riječi lahke na jeziku, teške na vagi, a drage Svemilosnom jesu: Subhanallahi ve bihamdihi, subhanallahil-‘Azim.”(El-Buhari) Također je rekao: ”Ko kaže: ‘Subhanallahil-‘Azim, ve bihamdihi’, zasadit će mu se palma u Džennetu.“ (Sahih Sunen Tirmizi, 2757.)
Jednom prilikom, Poslanik je upitao ashabe: ”Zar nijedan od vas nije u stanju da svaki dan postigne, zaradi hiljadu dobrih djela?!“ Jedan od prisutnih na skupu je upitao: ”A kako da jedan od nas postigne hiljadu dobrih djela?“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: ”Ako stotinu puta izgovori tesbih (riječi subhanallah), upisat će mu se hiljadu dobrih djela i izbrisat će mu se hiljadu loših djela!“ (Muslim)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, također je rekao: ”Ko u jednom danu kaže stotinu puta: ‘La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu ve huve ‘ala kulli šejin kadir’, to će mu biti (po vrijednosti) kao da je oslobodio deset robova, upisat će mu se stotinu dobrih djela i pobrisati stotinu loših djela, a to će mu biti i zaštita od šejtana tog dana sve dok ne zanoći. Niko neće doći s boljim djelima od njega, osim onoga koji to učini više puta od njega!“ (El-Buhari)
U tom smislu je rekao i sljedeće: ”Ko u jednom danu izgovori stotinu puta: ‘Subhanallahi ve bihamdihi’, njegovi grijesi će biti oprošteni pa makar ih bilo kao morske pjene!“ (El-Buhari)
Na vrijednost zikra Poslanik je ukazao i u ovom hadisu: ”Onome ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige, njemu pripada dobro djelo koje ima vrijednost deset dobrih djela. Ja ne kažem da je elif-lam-mim harf, već je elif harf, lam je harf i mim je harf.“ (Sahih Sunen Tirmizi, 2327.)
Brojni su hadisi koji govore o vrijednosti zikra i uopćeno o vrijednosti korisnog govora. Također, Uzvišeni Allah stvorio je ovakvim jezik kako bi čovjek bio u mogućnosti da druge poziva Allahu, da naređuje činjenje dobrih djela i zabranjuje činjenje loših djela, kao i da čini druga djela, svakodnevno komunicira u svojim dunjalučkim poslovima.
Međutim, kao što jezik ima svoje lijepe plodove ukoliko se koristi na ispravan način, isto tako ima i loše plodove i posljedice ukoliko se koristi na loš način, u govoru koji srdi Uzvišenog Allaha. Naša današnja sijela i druženja ispunjena su brojnim bolestima i rijetki su liječnici srca koji nastoje da liječe ove pogubne bolesti. Naprotiv, prisutne bolesti na sijelima dotični liječnici često i uvećavaju, pridružuju se takvim sijelima i svojom šutnjom podržavaju prezrene riječi koje se izgovaraju u njihovom prisustvu. Većina današnjih sijela ispunjena je pretjeranim bespotrebnim govorom, besmislenim raspravama i diskusijama, prostim govorom, psovkama, proklinjanjem, ismijavanjem, neumjesnim šalama, razotkrivanjem tuđih tajni, lažima, ogovaranjem, prenošenjem tuđih riječi s ciljem zavade, pjesmom i muzikom, i mnogim drugim bolestima.
O svim ovim bolesnim sijelima i druženjima, uz Allahovu dozvolu, pisat ćemo u narednim tekstovima, kako bismo ih što bolje upoznali i udaljili se od takvog oblika društvenog aktiviteta.
Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, na njegovu porodicu i sve ashabe.
Preuzeto sa portala el- Asr
