Definicija i općenite odlike Kur’ana

Islamski učenjaci prilikom definisanja Kur’ana koristili su veliki broj definicija. Neke od njih su kraće neke duže. Otprilike najispravnija i najpogodnija definicija bila bi:

“Kur’an je Allahov govor objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,  i njegovo učenje predstavlja ibadet.”

Kratko pojašnjenje spomenute definicije:

Riječi: “Allahov govor” izdvajaju govor ljudi, džina i meleka.

Riječi: “objavljen” isključuju govor Uzvišenog koji je On zadržao kod Sebe ili ga je dostavio melekima kako bi ga oni samo saznali ali ne i dostavili poslanicima ili vjerovjesnicima, jer pored riječi koje su objavljivane poslanicima i vjerovjesnicima postoje i riječi tj. govor Allaha koji je On Uzvišeni ostavio za Sebe.

( قُلْ لَوْ كَانَ الْبَحْرُ مِدَاداً لِكَلِمَاتِ رَبِّي لَنَفِدَ الْبَحْرُ قَبْلَ أَنْ تَنْفَدَ كَلِمَاتُ رَبِّي وَلَوْ جِئْنَا بِمِثْلِهِ مَدَداً )

“Reci: ‘Kad bi more bilo mastilo da se ispišu riječi Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i riječi Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli još jednim sličnim.'” (Kehf, 109.)

( وَلَوْ أَنَّمَا فِي الْأَرْضِ مِنْ شَجَرَةٍ أَقْلامٌ وَالْبَحْرُ يَمُدُّهُ مِنْ بَعْدِهِ سَبْعَةُ أَبْحُرٍ مَا نَفِدَتْ كَلِمَاتُ اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ عَزِيزٌ حَكِيمٌ )

“Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar.” (Lukman, 27.)

Riječi: “Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem,” izdvajaju govor Uzvišenog Allaha objavljen drugim poslanicima i vjerovjesnicima, kao što je slučaj sa Tevratom objavljenim Musau, Indžilom objavljenim Isau, Zeburom objavljenim Davudu, suhufa – listova objavljenih Ibrahimu.

Riječi: “njegovo učenje predstavlja ibadet” isključuju hadis kudsi. Ovim riječima “njegovo učenje predstavlja ibadet” želimo dvije stvari:

1. Kur’an se uči u namazu i namaz nije ispravan bez njega, kao što Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  kaže: “Nema namaza onome ko ne prouči (u njemu) Fatihu.” (Buharija i Muslim)

2. Nagradi koja se postiže učenjem Kur’ana ne odgovara niti je slična nagrada učenja bilo čega drugog. Zabilježene su mnogobrojne predaje o vrijednostima učenja Kur’ana i onome što ga odlikuje nad drugim. Jedna od njih je i predaja Ibn Mes’uda u kojoj kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko prouči jedan harf iz Allahove knjige njemu pripada nagrada od deset dobrih djela. Ja ne kažem da je Elif~ lam~ mim jedan harf, nego je Elif harf, lam harf i mim harf.” (Tirmizi i Darimi. Tirmizi kaže da je hadis hasen sahih)

Odmah u prvoj rečenici, prvom ajetu, nakon sure El-Fatiha spominje se opis Kur’ana da je on uzvišena knjiga u koju nema nimalo sumnje i ona je uputstvo samo bogobojaznim robovima. Dakle, stoji u prijevodu značenja: „Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 2.)

Od odlika Kur’ana jeste i što je njegova objava počela u posebno vrednovanom mjesecu – ramazanu. Uzvišeni Allah rekao je: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla.“ (Prijevod značenja El-Bekara, 185.) A to je bilo u berićetnoj blagoslovljenoj noći: „Mi smo ga počeli objavljivati u blagoslovljenoj noći.“ (Prijevod značenja Ed-Duhan, 3.)

Od odlika Kur’ana jeste i spuštanje milosti prilikom njegova slušanja: „A kada se Kur’an uči, vi ga slušajte i šutite da bi vam se milost ukazala.“ (Prijevod značenja El-E’araf, 204.)

Kur’an je opisan veličanstvenošću: „Mi smo ti objavili sedam ajeta koji se ponavljaju i Kur’an veličanstveni.“ (Prijevod značenja El-Hidžr, 87.)

Opisan je uputstvom: „Uistinu, ovaj Kur’an upućuje na jedini ispravni put.“ (Prijevod značenja El-Isra, 9.)

Uzvišeni Allah se zaklinje njime: „Tako Mi Kur’ana mudrog, ti si, uistinu, poslanik.“ (Prijevod značenja Jasin, 2-3.)

Naređeno je da se uči Kur’an: „Naređeno mi je da budem musliman i da učim Kur’an!“ (Prijevod značenja En-Neml, 91-92.)

Naređeno je i da se razmišlja o njegovim značenjima: „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu?!“ (Prijevod značenja Muhammed, 24.)

Allah svjedoči da u Kur’anu nema suprotnosti i protivrječnosti: „Mi u ovom Kur’anu navodimo ljudima svakojake primjere da bi pouku primili, u Kur’anu na arapskom jeziku, u kome nema nikakve protivrječnosti, da bi se Gospodara svoga pobojali.“(Prijevod značenja Ez-Zumer, 27-28.)

Zbog brojnih odlika Kur’ana brojna su njegova imena i svojstva.

 

prof. Hajrudin Ahmetović