Poziv Istine
Budući da sam musliman skandinavskog porijekla često se susrećem s pitanjima zašto sam postao musliman. Da, i ja se to ponekad pitam, s vremena na vrijeme, zašto je Allah odabrao baš mene, od toliko ljudi i pozvao me na ovaj blagoslovljeni put islama…
Kada pogledam na svoj život, mogu da vidim da je moja sadašnjost logična posljedica zbira mojih postupaka i razmišljanja sve do sada, i naravno to je uvijek isto za svakoga. Moj prelazak na islam, ili radije bih rekao moje prihvatanje činjenice da sam oduvijek u sebi bio musliman, je bilo neminovno. Počeo bih svoju priču s tim što bih rekao da sam sa svojih 16 ili 17 godina napustio dansku crkvu. Nije me zadovoljavalo, niti intelektualno niti duhovno i uistinu sam želio da budem oslobođen svih veza sa mojim kretanjem na put traženja odgovora na egzistencionalna pitanja u životu. Mnogo godina nakon ove odluke postao sam slobodni mislilac. Nisam se povezao niti sa jednom postojećeom religijom. Bio sam ubjeđen da postoji viša sila od nasi i da se nalazi posvuda i u svemu. Vjerovao sam da je Jedan onaj koji nam daje i prima od nas, a da je On Bog bez partnera ili ikog ko je njemu ravan, da je On energija bez granice i imena.
Kasnih šezdesetih godina me je privukao hipi pokret i tu sam se fokusirao na način života na osnovu principa stvaranja ljubavi i mira, kao i njegovanja i liječenja cijelog svijeta. Tada sam prestao jesti meso. Ne kao rezultat dugog istraživanja nego sam imao trenutnu inspiraciju po pitanju toga koja me nadahnula. Tada nisam imao pojma zašto mi se to desilo. Ali to mi se desilo tako iznenada, a bilo je popraćeno velikim intenzitetom tako da sam odmah to prestao činiti. To mi se desilo za stolom kada sam objedovao sa svojim roditeljima, a za ručak je bilo meso. Okrenuo sam se prema njima te sam izjavio da od tada više nikada neću jesti meso životinja.
Kada sam imao 21 godinu napustio sam Dansku kako bih proputovao svijetom sa bliskim prijateljem. Nisam bio u potrazi za nečim spiritualnim, nego sam samo želio da putujem. Putovali smo kroz Afriku, Aziju i Bliski istok. Vodili smo se na našem putovanju principima Jina i Janga. Mi smo to primjenili i na našu ishranu. Bili smo strogi vegetarijanci. Podržavali smo jedan drugog, na harmoničan i inspirativan način koji smo crpili iz naših srca. Na našim putovanjima naravno, susretali smo se sa raznim ljudima različitih kultura i religija. Ovo me je inspirisalo da istražim za sebe kako i gdje se ja uklapam u sve to. Pitao sam se koja je to moja religija i gdje ja pripadam. Tada sam osjetio da trebam da definišem sebe i svrhu svoga života na specifičan način. Kao što sam rekao ranije, kada sam bio mlađi, shvatio sam šta ne želim biti, ali nisam jođ uvijek znao šta želim da budem.
Kada smo stigli u Indiju, bio sam zadivljen sa spektakularnim prizorima prirode te zemlje. Zadubio sam se u Hindu kulturu i način života te sam postao hindus. Ovo iskustvo je trajalo par godina. Tih godina sam razvijao moj interes o Bogu i moje formalno istraživanje vjere je tada i počelo. Takođe, kroz to iskustvo sam naučio mnoge stvari o sebi. Nakon mog povratka u Evropu, nisam sa sobom ponio toliko hindu prakse osim joge koju sam povremeno vježbao. Preselio sam se na selo u Danskoj gdje sam mnogo vremena provodio obrađujući zemlju. Sve što sam radio, radio sam imajući na umu Gospodara. Sjedio sam u svojoj sobi razmišljajući u tišini, molio se i tražio sam uputu od Njega. Plašio sam se da od ljudi tražim uputu jer sam znao da je ovaj svijet prepun prevaranata koji bi me veoma lako obmanuli budući da sam bio poprilično “zelen”. Zato sam samo tražio pomoć od Boga.
Od Boga sam tražio da mi odgovori, da me sasluša da mi odgovori na moja pitanja. Govorio sam da sam slijep, gluh i glup i da ne znam šta je za mene najbolje. Tražio sam da mi otvori put i da mi podari uputu. Sa mojim prijateljima bih razgovarao o Bogu i principima vječnog postojanja Boga. A budući da sam bio i muzičar, svoje pjesme sam posvetio Bogu. Jedne prilike sam sreo starog prijatelja koje nisam vidio godinama. On je u međuvremenu postao musliman. Sreli smo se nekoliko puta i pričali smo o vjeri. On je planirao da posjeti Saharu kako bi izučavao pleme Tuareg pa me je pitao da pođem s njim, jer je znao da sam imao iskustva u prelaženju saharske pastime. Odmah sam pristao. Pustinja me fascinirala. Prije nego što smo krenuli ja sam mu direktno rekao da nemam interesa da postanem musliman, te da mi ne smeta da živim s njima ali da nemam želje da prihvatim islam kao vjeru.
Nakon nekoliko dana sam odputovao u Kopenhagen da se pripremim za to putovanje. Moj prijatelj je živio u kući sa još nekoliko muslimana. Ja sam se uselio s njima te sam čekao da odpočne naše putovanje na jug. Prvu noć koju sam s njima proveo je bila u maju 1982 godine. U sred noći sam začuo nekoga kako veoma glasno viče! Nakon šoka koji sam doživio bio sam ubjeđen da je ta osoba poludila! Međutim, ostali su tiho ustali iz svojih postelja, počeli da se peru i pripremaju za molitvu. Bio sam postiđen kao nikad do tada u svom životu. Želio sam da se molim već nekoliko godina prije toga i ponekad bih se čak i molio, ali samo kada sam imao višak vremena za Boga i nakon što bih obavio sve svoje obaveze. A ovdje sam primjećivao ove momke kako prednost u svome vremenu daju Bogu! Najslađe snove i topli krevet su ostavljali kako bi se pomolili Bogu u samo svitanje! Zamolio sam ih da se pomolim s njima što su mi rado dopustili. U mislima sam razmišljao da se oni mole svome “arapskom Bogu” a ja ću se moliti “mome Bogu”.
Tada nisam ni sanjao da je ovo bila karta za moj ulazak na pravi put. Moj život s njima, molitve s njima, objedovanje s njima i sami razgovori koje smo vodili su me nagnali da konačno shvatim poentu i sve ono što je bilo prekriveno velom. Opet sam bio na samom početku. Vidio sam sada da je to vanjsko praktikovanje upravo ono što sam praktikovao svojom nutrinom već godinama. Moj ulazak u islam je samo potvrdio stvari u koje sam već bio ubjeđen da su istina. Nisam imao izbora jer moje srce nije moglo da me laže po pitanju onog što je sad stojalo predamnom. Vrata su bila otvorena i ja sam napravio prve korake da uđem. Nakon što sam ušao, shvatio sam ne samo da je ova vjera ono što sam tražio, nego da sam tada spoznao samog sebe, odnosno ono šta sam oduvijek i bio. Oduvijek sam bio musliman u srcu. Zauvijek sam zahvalan na ovome putovanju koje sam prošao kako bih spoznao istinu, i na milosrdnoj darežljivosti moga Gospodara.
Izvor: deenshow.com
