Poziv Istine
Uzvišeni Allah kaže: “Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose, – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, – što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je, -,
I udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, – a ostale su vam dozvoljene. Ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mudar je”. (En-Nisa’, 23-24)
U prvom ajetu i na početku drugog Uzvišeni Allah nabraja koje žene je muslimanu zabranjeno oženiti. A zabrana ženidbe može biti trajna ili privremena.
- Žene koje je zabranjeno trajno ženiti
■ Prvo – žene koje su zabranjene zbog rodbinske veze;
U ovu skupinu ulazi:
– majka, majka od majke (nana/nena) i njena majka (pranana), majka od oca (nana) i njena majka (pranana), i tako uzlaznom lozom,
– kćerke, kćerke od kćerki (unuke) i kćerke od sinova (unuke), i tako silaznom lozom,
– sestre i polusestre (svejedno od oca ili majke),
– tetke i polutetke ((sestre od oca (hale) i od majke)) i tetke i polutetke oca i majke (sestre od dvije nane i dva djeda),
– kćerke od brata i polubrata,
– kćerke od sestre i polusestre.
■ Drugo – žene koje su zabranjene zbog tazbinske veze;
Od njih su žene koje postaju zabranjene samim sklapanjem bračnog ugovora:
– majka supruge i njena nana (svejedno bila od oca ili majke), i tako uzlaznom lozom,
– supruga sina, supruga od unuka tj. od sinovog i od kćerkinog sina, i tako silaznom lozom,
– supruga oca (maćeha).
Žena koja postaje zbaranjena polnim odnosom nakon bračnog ugovora:
– kćerka supruge (pastorka).
■ Treće – žene koje su zbaranjene zbog dojenja;
Sve žene koje su zabranjene zbog rodbinskih veza, tj. sedam žena, zabranjene su i zbog dojenja (majka, kćerka, sestra i polusestre, tetke i polutetke, kćerke od brata i polubrata i kćerke od sestre i polusestre). Dokaz za ovo je hadis mutefekun alejhi: “Zabranjeno je zbog dojenja ono što je zabranjeno zbog rodbinstva”.
■ Četvrto – žena zabranjena zbog proklinjanja;
Kada muž izvrši proklinjanje svoje žene pred kadijom nakon što je optuži da je učinila zinaluk a nema četiri svjedoka a ona to ne prizna (ovo je propisano u suri En-Nur 6-9), kadija ih razvede i ona mu time postaje zabranjena za sva vremena. A ako je trudna i on zanegira da je dijete od njega ono se pripisuje majci a nikome nije dozvoljeno da je naziva bludnicom.
- Žene koje je zabranjeno privremeno ženiti
Dakle, kada nestane razlog zabrane dozovljeno ih je ženiti.
■ Prvo – da spoji između dvije sestre (po rodbinskoj vezi ili po mlijeku), tj. nije mu dozovljeno da oženi kao drugu ženu sestru ili polusestru od svoje prve žene, kaže Uzvišeni: “I da spojite između dvije sestre” (En-Nisa 23).
■ Drugo – da spoji između žene i njene tetke od oca (hale) ili majke (po rodbinskoj vezi ili po mlijeku), tj. nije mu dozovljeno da oženi kao drugu ženu tetku ili polutetku njegove prve žene svejedno od oca ili majke, jer je došlo u hadisu mutefekun alejhi: “Ne spaja se između žene i njene tetke od oca niti tetke od majke”.
■ Treće – udate žene;
■ Četvrto – žena koja je puštena tri puta nije dozovljena prvom mužu sve dok je ne oženi neko drugi i ima sa njom polni odnos te se nakon toga razvede onda je tek dozovoljena prvom mužu.
■Peto – ženidba mnogoboškinje mimo kitabijke (Židovke i kršćanke), zbog riječi Uzvišenog: “Ne ženite mnogoboškinje sve dok ne postanu vjernice” (El-Bekare 221).
■ Šesto – zabranjeno je muslimanu da ima više od četiri žene odjednom (sura En-Nisa 3).
■ Sedmo – zabranjeno je onome ko je pod ihramima (u toku obreda Hadždža ili Umre) da se oženi, a ako to uradi brak je ništavan.
■ Osmo – zabranjeno je poštenom muslimanu da oženi muslimanku koja je počinila zinaluk osim ako se pokajala, a tako isto zabranjeno je poštenoj muslimanki da se uda za muslimana koji je učinio zinaluk osim ako se pokajao, jer Uzvišeni kaže: “Zinalučar ne ženi osim zinalučarku ili mušrikinju, a zinalučarku ne ženi osim zinalučar ili mušrik” (En-Nur 3). Oko ovog pitanja se učenjaci razilaze.
Napomena: žene koje su nekome privremeno zabranjene on njima nije mahrem.
U prvom ajetu i na početku drugog Uzvišeni Allah nabraja koje žene je muslimanu zabranjeno oženiti, a onda kaže: “To su vam Allahovi propisi, – a ostale su vam dozvoljene”.
Zato nema razilaženja među učenjacima da je dozvoljeno oženiti kćerku amidže, daidže i tetki sa obe strane (od oca i majke).
Međutim, ova tema je kod nas bauk, ali je neophodno objasniti propis kako ljudi ne bi upadali u grijeh ili ne dao Allah u nevjerstvo.
Naime, u našem narodu, rodbina se računa sve do devetog koljena. Nepoznato je odakle se taj običaj uvukao u naš narod, s obzirom da i hrišćani kao i državni zakoni (s malim razlikama), dozvoljavaju ženidbu među bližom rodbinom. Ova stvar je kod nas toliko osjetljiva, da je kod mnogih na težini ubistva ili još teža.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je oženio Zejneb bint Džahš, Majku vjernika, koja je bila ćerka njegove tetke po ocu (halina ćerka). Također, oženio je Aliju, radijallahu anhu, koji je bio sin od njegovog amidže (amidžić), svojom ćerkom Fatimom. Dovoljne su ove informacije, da čovjek ne smije ništa ružno reći po ovom pitanju (propisu), jer bi ga to djelo odvelo u nevjerstvo.
Ovo je praksa muslimana od ashaba do dana današnjeg pa čak i u Turskoj.
Međutim, učenjaci su se razišli po pitanju toga šta je bolje, da osoba stupi u brak sa stranom osobom koja joj nije rod ili da stupi u brak sa osobom koja joj je rod.
Neki učenjaci, poput imama Nevevija, preporučuju da brak bude sa osobom koja nije rod, radi boljeg kvaliteta potomstva, jer dijete uzima gene i kvalitete druge porodice, kao i zbog toga ako bi došlo do razvoda braka, da ne dođe do raskidanja rodbinskih veza.
S druge strane, s obzirom da je propis braka među rodbinom mubah – dozvoljenost, odgovor na ovo pitanje se vraća na prilike i običaje jednog naroda. Recimo, osnova u arapskom svijetu jeste da se osobe uzimaju među bližom rodbinom. Pa ako djevojka ima u bližoj rodbini muškarca koji se planira ženiti, onda se ona, uglavnom, ne udaje za drugog. Na taj način oni učvršćuju rodbinske veze, i njihov brak biva čvršći, a što svakako, nužno, ne mora biti tako, jer brak nema garanciju.
Šejh ibn El-Usejmin kaže: „Ako među rodbinom ima osoba koja je bolja (po vjeri, moralu, ljepoti), onda je preče uzeti takvu osobu, međutim ako je osoba iz bliže rodbine na istom stepenu sa stranom osobom koja nije rod, onda je bolje uzeti stranu osobu.“
Ovdje treba napomenuti da velika neistina, koja je raširena po ovom pitanju, jeste da se djeca iz ovih brakova rađaju nenormalna – to jest bolesna. Prema tome svi oni koji praktikuju brakove među rodbinom bili bi bolesni, a što nije nikako tačno. Zatim, onaj koji poznaje informacije o nasljeđivanju bolesti, zna da je potreban loš gen i od majke i od oca da se nađe u djetetu kako bi se bolest manifestovala, a statistički te stvari su rijetke. Kao što je i rijetko da neko u porodici nosi neki loš gen koji izaziva određenu bolest. I pored toga, ljudi mogu raditi testove preko kojih mogu lahko utvrditi da li može doći do takvog nečeg.
I na kraju, zbog čega je tako velika razlika u viđenju i doživljavanju ovog pitanja kod nas i kod drugih muslimana?
U arapskom svijetu, uglavnom, muškarac ne poznaje svoju buduću suprugu koja mu je bliži rod. Možda je čak nije nikad ni vidio. Ne igra se sa njom, ne odrasta sa njom. Pa je s toga takva osoba njemu potpuno strana, i lako može da razvije bračnu ljubav prema njoj.
Dok, s druge strane, kod nas djeca bližnje rodbine odrastaju zajedno, jedu, igraju se, čak spavaju u istoj sobi, i kao mali, a nažalost i kad odrastu. Zato, se među takvim osobama razvije isti osjećaj, kao što muškarac ima prema rođenoj sestri ili sestra prema rođenom bratu. Zato je gotovo nemoguće da normalana osoba u takvim uslovima, osjeća strast ili razvije bračnu ljubav prema drugoj osobi. Pa je iz tog razloga kod nas takvo nešto mnogo krupno, neprirodno i nezamislivo. Te kao što bi ljudi bili protiv braka između rođenog brata i sestre, tako su i protiv ovog braka. Zato shodno opisanom, nema sumnje da brak iz ovakvih opisanih uslova kod nas ne treba praktikovati.
Međutim, brak daljih srodnika, još ukoliko se osobe nisu poznavale, nema nikakvu šerijatsku prepreku, osim ako bi isti proizveo velike probleme i štetu. Zato ako neko sazna da je sa budućim supružnikom u nekom dalekom srodstvu, nema nikakve smetnje da u taj brak stupi, uz uslove po kojima brak biva valjan.
A Allah najbolje zna.
Irfan Klica, prof.
