Da li Bog može da stvori kamen koji ne može da podigne?

Jedno od besmislenih pitanja koja se smislenim čine samo onima koji nisu dokučili smislove onoga o čemu pitaju jeste: “Ako je nas stvorio Bog, ko je stvorio Boga?” Pitanje ko je stvorio Boga, nosi u sebi osnovno nerazumijevanje ko Bog jeste. Naš razum je sposoban da shvati samo ono što je u okviru prostora i vremena i što se pokorava zakonima po kojima razum djeluje i razmišlja, a koje je postavio sam Stvoritelj. Bog je samopostojeći, postoji sam po sebi i Njegovo postojanje ne zavisi ni od čega. Uzvišeni Bog je iznad vremena i prostora. On je Vječni, Apsolutno Savršeni, Veličanstveni, Stvoritelj, Koji je stvorio i prostor i vrijeme i pravila po kojima naš razum djeluje, i koji je samim tim daleko iznad toga da se pokorava tim pravilima, kao i da se razumom dokuči.

S druge strane, ovo pitanje je i besmisleno zato što onaj ko postavlja ovakvo pitanje poslije bi nastavio da pita a ko je stvorio tog stvoritelja koji je stvorio stvoritelja i tako u beskonačnost, što dovodi do apsurda, jer neko mora biti osnov sveg bitka, nužnopostojeći i samoopstojeći, i mora biti neko ko sve ovo održava u egzistenciji i savršenom redu.

Odgovor je jednostavan: zamisli kako je sve što postoji poput stolica u nizu koje se naslanjaju jedna na drugu, gdje na kraju nužno mora biti neko ko drži sve te stolice da ne padnu. Tako postoji i neko ko održava sve ovo oko nas, a Njemu pripada najuzvišeniji primjer.

Slična ovome su i ostala kontradiktorna pitanja “da li je moguće nemoguće” koja su neispravna sama po sebi, poput pitanja: “Da li Bog može da stvori kamen koji ne može da podigne?” “Da li Bog može stvoriti drugog Boga?” Slično kao kada bi pitali može li kocka biti loptastog oblika, ili trougao sa četiri ugla…?

Odgovor: Kocka neće biti loptastog oblika zato što ne bi više bila kocka, već lopta! Ne postoji nešto što Uzvišeni Bog ne može, ali Bog ne čini nebožanska djela, slavljen neka je On. Zato ovakva pitanja su samo retoričke varke i nemaju nikakvu vrijednost.

Zatim, možda će neko pitati kako možemo biti uvjereni u postojanje nečega, a nismo ga osjetili svojim čulima. Drugim riječima rečeno: “Kako da vjerujemo u Boga a nismo Ga vidjeli?”

Prvo: Samo postojanje naših čula mora da ima svoju osnovu. Ko nam je dao čula? I da li je nužno da onaj koji nam ih je dao bude podvrgnut njima? Samo činjenica da nam ih je Bog dao, može nam dati uzdanje u ta čula, jer ako su ona produkt niza besciljnih slučajnih hemijskih procesa, na osnovu čega se uzdamo u njihovu vjerodostojnost? Naprotiv, u tom slučaju bi naše pouzdanje u vjerodostojnost čula bila ravna nuli. Jedino ako pođemo od toga da nam ih je Uzvišeni Stvoritelj podario, možemo iz tog saznanja crpiti vjerodostojnost tih čula, kao i racionalnost samog njihovog postojanja.          

Drugo: Činjenica je da znamo da postoje stvari koje nismo vidjeli niti osjetili, ali čvrsto vjerujemo u njihovo postojanje, kao što čvrsto vjerujemo u postojanje onoga što vidimo i osjećamo. Kao na primjer, čvrsto smo uvjereni u postojanje našeg razuma koji nije materijalne prirode, i nismo ga nikada vidjeli. To što ne vidimo razum, daleko od toga da znači da ga nema.

Zatim, zapitajmo se koliki je domet spoznaje koju dosežu naša čula? Jesu li razum i čula u stanju dokučiti sve što postoji? Ako ne vidimo mrava kada se kreće na udaljenosti od desetak metara, to ne znači da taj mrav ne postoji. Ima li iko pravo da porekne ono što ne vidi? Čovjek koji je slijep od rođenja u mogućnosti je da sluhom čuje da je more plavo a livada zelena, ali nije u mogućnosti dokučiti šta je to plavetnilo ili zelenilo. Zato da li onaj koji je slijep ima pravo negirati postojanje zelenila zato što ga ne vidi!?

Kao i čula i naš razum je ograničen. Naš razum nije u stanju dokučiti ništa dok se ne ograniči s dvije komponente: vremenom i prostorom. Zato ne treba od razuma očekivati da dokuči Stvoritelja, koji je iznad vremena i prostora, i fizičkih zakonitosti. Stoga, onaj ko kaže da vjeruje samo u ono što može dokučiti je poput slijepca koji negira svoje postojanje zato što sebe ne može vidjeti…

Odlomak iz knjige Poziv Istine – Irfan Hajrudin Klica (dipl. teolog i dipl. psiholog)

Skinite knjigu u PDF-formatu:

About pozivistine

Pogledaj takođe

Vjerodostojni primjeri Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dova

Preporučuje se učenje Poslanikovih ﷺ dova jer su kratke i sadržajne, a najčešća dova Poslanika …